Iako je globalna pozornost usmjerena na politiku američkog predsjednika Donalda Trumpa prema Europi, Kini i Rusiji, njegov utjecaj na Afriku i Latinsku Ameriku mogao bi biti jednako dubok. Moja predstojeća knjiga, ‘Our Dollar, Your Problem’ (Naš dolar, vaš problem), vjerojatno će imati snažan odjek u gospodarstvima u nastajanju i razvoju, za koje je američka politika dugo bila neizbježna sila izvan njihove kontrole.

U knjizi istražujem izvanredan poslijeratni rast dolara i što nam njegova trenutna snaga govori o budućnosti globalnih financija. Čini se da je kratkoročno gledano predviđeni kaos neizbježan. No, dok su učinci današnjeg snažnog dolara i dalje neizvjesni, posljedice Trumpove politike, posebno povlačenja iz američkih obveza o inozemnoj pomoći, trenutačne su i dalekosežne, a zemlje ovisne o pomoći već osjećaju pritisak toga.

Afrika je posebno teško pogođena. Prva meta cara Odjela za vladinu učinkovitost (DOGE) Elona Muska bila je Američka agencija za međunarodni razvoj (USAID), koja je služila kao kamen temeljac američke vanjske pomoći od ranih 1960-ih. Kao jedan od najvećih financijera globalnih zdravstvenih inicijativa, od lijekova protiv malarije do liječenja AIDS-a, USAID je odigrao nezamjenjivu ulogu u poboljšanju javnog zdravlja diljem zemalja u razvoju.

Nepredvidive posljedice
Iako programi USAID-a nisu bez nedostataka, proračun agencije od 40 milijardi dolara, manje od jedan posto državne potrošnje, pružio je isplativ način da se pomogne siromašnima u svijetu i unaprijede američki interesi. Nagli i neočekivani rezovi u financiranju bolnica i projekata pomoći nisu samo okrutni i nepromišljeni, već i potkopavaju kredibilitet Amerike, posebno među afričkim zemljama.

Odluka o zatvaranju USAID-a umjesto da se revidiraju njegovi prioriteti financiranja nema smisla. Trump je opravdao svoj pritisak da prekine pomoć Južnoafričkoj Republici navodeći navodnu protubijelačku pristranost zbog novog zakona koji omogućuje izvlaštenje zemljišta, ponavljajući Muskovu tvrdnju da je ta zemlja donijela “rasističke zakone o vlasništvu”. Iako je upravljanje u Južnoafričkoj Republici već dugo kaotično, teško je shvatiti kako će naglo rezanje ciljane pomoći najugroženijem stanovništvu svijeta dovesti do značajnih poboljšanja.

Da je SAD jedina zemlja koja smanjuje programe inozemne pomoći, situacija bi bila dovoljno loša. Ali Trumpovo inzistiranje da Europa počne plaćati vlastitu obranu, što je potpuno razuman zahtjev, gotovo će sigurno potaknuti europske vlade da preusmjere sredstva od strane pomoći kako bi zaštitile vlastite velikodušne sustave socijalne skrbi. Britanski premijer Keir Starmer već je najavio smanjenje pomoći kako bi povećao potrošnju na obranu na 2,5 posto BDP-a do 2027. godine.

Nema sumnje da će Kina požuriti popuniti prazninu. Unatoč vlastitim ekonomskim problemima, Kina ostaje duboko predana širenju svog pristupa golemim prirodnim resursima Afrike. Zapravo, trenutačno usporavanje rasta kineskog gospodarstva vjerojatno će potaknuti kinesku vladu da stekne još jače uporište na tom kontinentu.

Prognoze za Latinsku Ameriku nešto su vedrije. Doduše, politika Trumpove administracije prema toj je regiji u najboljem slučaju nepredvidljiva. Osim pokušaja ponovnog uspostavljanja američke kontrole nad Panamskim kanalom i poručivanja Meksiku da SAD nije vezan sporazumom o slobodnoj trgovini koji je sam ispregovarao tijekom svog prvog mandata, Trumpov globalni carinski rat predstavlja značajnu prijetnju gospodarstvima Latinske Amerike.

Studija slučaja

Studija slučaja – Panvita: Zašto su strateška partnerstva ključna za finaliziranje multimilijunskih akvizicija u regiji

Održiva ulaganja

Uloga razvojnih banaka u borbi protiv klimatskih promjena – prilika za poduzetnike!

Ali to ima i pozitivnih strana, jer bi Trumpov povratak u Bijelu kuću mogao signalizirati širi globalni pomak udesno. Iako je nužnost takve promjene u razvijenim gospodarstvima diskutabilna, u Latinskoj Americi ona već jako kasni.

Najveća gospodarstva u toj regiji – Brazil, Meksiko i Argentina – služila su kao igralište ljevičarskim ekonomistima veći dio 21. stoljeća, osobito posljednjih godina. Rezultati su bili katastrofalni. Kronični neuspjeh Latinske Amerike da generira održivi rast u posljednja četiri desetljeća ozbiljno je ograničio sposobnost vlada da pruže osnovno obrazovanje i zdravstvenu zaštitu, a kamoli ambicioznije ciljeve poput zajamčenog dohotka.

Argentina – svijetla točka
Brazil je najbolji primjer toga. Tijekom svog prvog predsjedničkog mandata (2003.-2011.), Luiz Inácio Lula da Silva imao je koristi od procvata robe široke potrošnje i provodio relativno konzervativnu makroekonomsku politiku. Ali u njegovom aktualnom mandatu, administracija se bori s obuzdavanjem javne potrošnje i kontrolom inflacije. Lula se više puta sukobljavao sa središnjom bankom oko povećanja kamatnih stopa, čak i kada je brazilska valuta pala na rekordno niske razine.

Argentina je rijetka svijetla točka. Otkako je preuzeo dužnost u prosincu 2023., libertarijanski predsjednik Javier Milei uspio je smanjiti inflaciju s 211,4 posto na 84,5 posto, a neke privatne prognoze ukazuju na godišnju stopu inflacije od čak 23 posto u 2025. Također je stabilizirao gospodarstvo nakon kratkog razdoblja politike rezova, smanjio veličinu vlade i eliminirao proračunski deficit, nešto što čak ni prethodne konzervativne vlade nisu uspjele postići. Mileijev rani uspjeh pruža stvarnu nadu da bi se Argentina konačno mogla osloboditi ciklusa lošeg upravljanja gospodarstvom.

Iako se mnogi američki progresivci ježe od Mileijevog bliskog odnosa s Trumpom, njihov savez razumljivo se slavi u Argentini. Uostalom, kada je američki predsjednik, i znatan dio američkog biračkog tijela, izrazio takvo divljenje prema latinoameričkom vođi? Američka potpora mogla bi ojačati Mileijev regionalni položaj, potencijalno katalizirajući širi odmak od neuspjelih eksperimenata socijalista u Latinskoj Americi i uvodeći doba veće ekonomske stabilnosti.

© Project Syndicate 2025.