Kada je Gary Gensler postao predsjednik američke Komisije za vrijednosne papire i burze u travnju 2021., počeo je pooštravati propise nekih dijelova financijskog sektora. Osamnaest mjeseci kasnije, negativna reakcija financijske industrije postaje intenzivna.

Uvodnik Wall Street Journala naziva Genslerov pristup “brzim i bijesnim”, tvrdeći da pisanje previše pravila narušava zaštitu ulagača. Vodeći predstavnici financijske industrije tvrde da je razdoblje primjedbi na predložena pravila prekratko. A The Economist ga je implicitno optužio za oholost, zajedljivim pitanjem: “Može li Gary Gensler riješiti svaki problem u američkim financijama?”

Nijedna od ovih kritika nema smisla jer zanemaruje koliko su malo postigli Genslerovi prethodnici. U posljednjih desetak godina dopušteno je ubacivanje pravila koja uređuju tržišta vrijednosnih papira u Sjedinjenim Američkim Državama, što omogućuje ukorjenjivanje nekih opasnih praksi. Gensler i njegovi kolege doista rade brzo i žestoko, ali prvenstveno kako bi pomogli tržištima da ne postanu masovno nepravedna.

Financijska kriza
Prema The Economistu, Genslerov tim predložio je više pravila u prvih 18 mjeseci nego njegova tri prethodnika, Jay Clayton, Michael Piwowar i Mary Jo White. Samo po sebi ovo je potpuno besmislena statistika. Pravo je pitanje: u čemu je problem koji treba riješiti i radi li američka Komisija za vrijednosne papire i burze svoj posao?

Globalna financijska kriza 2008. razotkrila je velike slabosti na američkim financijskim tržištima. Financijske reforme Dodd-Frank iz 2010. osmišljene su kako bi se riješili neki od problema, ali ih je u vrijeme Whiteove Komisija za vrijednosne papire i burze provodila usporenim tempom.

U vrijeme Claytona i Piwowara, propisi pod utjecajem Komisije za vrijednosne papire i burze postali su popustljiviji, naginjući natrag prema danima “sve ide” iz ranih 2000-ih – što je pridonijelo ludilu ciklusa procvata i propasti 2007.-2008.

Genslerovi principi jasni su i prilično dosljedni. Kao što čak i The Economist priznaje, otkad je Gensler bio predsjednik Komisije za trgovanje robnim ročnicama (CFTC) 2009.-2014., zalagao se za jednake uvjete po kojima su ljudi unutar financijske industrije dužni pošteno postupati s kupcima.

Osvrćući se na Genslerovu dugu karijeru političkog savjetnika i u američkom ministarstvu financija, dosljedno je skeptičan prema netransparentnim praksama ili naporima da se izbjegne otkrivanje materijalnih informacija. Prvi dio Genslerove karijere bio je u Goldman Sachsu, pa donosi iskustvo bivšeg insajdera u sva ta pitanja.

(Gensler i ja smo bili kolege na MIT-u nekoliko godina i, još kraće, tijekom prijelaza na administraciju predsjednika Joea Bidena, ali nisam bio uključen ni u jedan njegov rad u Komisiji za vrijednosne papire i burze).

Tko bi se protivio pravilima koja pokušavaju donijeti veću transparentnost tržištima, tvrtke za stjecanje posebne namjene ili kriptovalute? Tko ne voli mjere koje zahtijevaju da se prema kupcima pošteno odnose brokeri-trgovci ili burze? A tko ne bi želio znati kako aktivnosti tvrtki kojima se javno trguje utječu na klimu?

Bila je to dogma za mnoge – i marketinška strategija među promotorima kriptovaluta – da financijska tržišta mogu postojati bez učinkovitih propisa. Ne mogu, iz najmanje tri razloga.

Za početak, financije su složene i lako je zbuniti ili obmanuti kupce u vezi s onim što im se nudi. Ono što se dogodilo ranije ove godine s Terra-Luna “algoritamski stabilnom kovanicom” savršen je primjer. Shema nije imala smisla, ali uključilo se tisuće ljudi koji su na kraju izgubili milijarde dolara.

Pohlepa i vjera
Drugo, velika bogatstvo može se brzo zaraditi na financijskim tržištima, a to potiče ljude da misle da bi mogli biti sljedeći na redu da to postignu. Pohlepa nas može učiniti lakovjernima. Opet, Terra-Luna je ekstreman, ali zaista jedinstven primjer. (Poslovanje s kriptovalutama trenutno nije pod jurisdikcijom Komisije za vrijednosne papire i burze, ali Gensler bi to želio promijeniti.)

Treće, vrlo pametni ljudi vode velike financijske tvrtke. Mnogi od njih imaju ogromne resurse, podržavaju ih najbolji mogući odvjetnici i preferiraju da igralište ostane naklonjeno u njihovu korist. Za neke od tih ljudi, sadašnja preferirana strategija je odugovlačenje što je duže moguće, nadajući se zaokretu u političkim strujanjima.

Financijska industrija želi duga razdoblja komentara (90-120 dana) o predloženim izmjenama pravila, iako većina prijedloga Komisije za vrijednosne papire i burze daje 45 dana za komentare, a neki dopuštaju 60 – u usporedbi s 30 dana koliko Kongres općenito zahtijeva. Sa ili bez duljih razdoblja komentara, svakako će biti mnogo tužbi koje osporavaju pravila Komisije za vrijednosne papire i burze iz bezbroj razloga.

Na temelju Genslerovih rezultata u Komisiji za trgovanje robnim ročnicama, čini se vjerojatnim da će Komisija za vrijednosne papire i burze pobijediti u većini tih slučajeva, a tržišta će postati pravednija.

On neće riješiti svaki problem u američkim financijama ili društvu, ali snažniji i učinkovitiji propisi koji ide ukorak s financijskim inovacijama ključni su za učinkovitu zaštitu ulagača. Komisija za vrijednosne papire i burze postala je daleko vjerodostojnija pod njegovim kormilom.

© Project Syndicate 2022.