Svjetske čelnike na godišnjim sastancima Međunarodnog monetarnog fonda i Svjetske banke u Marakešu čeka donošenje nekih teških odluka.

Brojna gospodarstva u razvoju, uključujući Egipat, Etiopiju, Ganu, Keniju, Pakistan, Šri Lanku, Tunis, Ukrajinu i Zambiju, na rubu su neispunjavanja obveza ili već nisu mogla podmiriti svoje obveze.

Posljednje klimatsko izvješće Ujedinjenih naroda o “globalnom pregledu stanja” pokazuje da smo daleko od postizanja cilja od 1,5 ° Celzija za globalno zatopljenje.

Déjà vu 1930-ih
Iako bi snažan gospodarski rast mogao osigurati potrebna sredstva za rješavanje tih izazova, MMF predviđa globalnu tromost i dugotrajnu borbu protiv inflacije. Ako izostane međunarodna suradnja, zemlje bi se mogle uhvatiti u zamku sporih, neurednih i skupih napora za upravljanje svojim dugovima, borbu protiv klimatskih promjena i poticanje rasta.

Ovo nije prvi put da se svijet suočava s takvom krizom. Kao što ekonomski povjesničar Martin Daunton primjećuje u svojoj novoj knjizi, Ekonomsko upravljanje svijetom 1933.-2023. (Farrar, Straus i Giroux, SAD; Allen Lane, Velika Britanija, 2023.), donositelji politika iz 66 zemalja sastali su se na Londonskoj ekonomskoj konferenciji 1933. kako bi se suočili s izazovima koji su jezivo slični onima s kojima se danas suočavamo: dug, protekcionizam, financijska nestabilnost i polarizacija. Budući da je svjetsko gospodarstvo bilo u slobodnom padu i uslijed pada cijena sirovina, nestala je potražnja za industrijskim dobrima. Kako je nezaposlenost rasla, tako su rasle i napetosti između unutarnjih političkih programa i međunarodnih gospodarskih briga.

Londonska konferencija oscilirala je između poziva na međunarodnu suradnju i njihovo odbacivanje od strane onih koji su, prema riječima američkog državnog tajnika Cordella Hulla, “uzaludno i glupo nastojali živjeti pustinjačkim životom”.

Unatoč više od mjesec dana natezanja, sudionici su otišli bez ikakvih odluka. Daunton to pripisuje neslaganjima između političara, središnjih bankara i “šarolike zbirke” nazočnih stručnjaka po pitanju problema s kojima se suočava svjetsko gospodarstvo i kako ih riješiti.

U Marakešu će predstavnici 190 zemalja, od kojih se svaka bori s vlastitim unutarnjim sporovima, pokušati uspostaviti ravnotežu između međunarodne suradnje i unutarnje politike. Dauntonova knjiga nudi nekoliko poučnih priča o kojima bi oni trebali razmisliti.

U prvoj polovici 20. stoljeća Ujedinjeno Kraljevstvo razmatralo je tri konkurentne globalne ekonomske vizije. U prvoj je naglašena puna zaposlenost, koja je iziskivala protucikličku politiku, međunarodne zaštitne zalihe kako bi se održala stabilna potražnja i cijene te javne radove koje je financirala Međunarodna banka za obnovu i razvoj (kreditni ogranak Svjetske banke) kako bi se kompenzirale fluktuacije na tržištu rada.

Prioriteti u suprotnosti
Druga vizija bila je usredotočena na područje britanske funte, zamišljajući svijet podijeljen između američkog dolara i funte u kojem će Ujedinjeno Kraljevstvo zadržati carske preferencije i gledati prema Africi radi širenja tržišta.

U središtu treće perspektive bio je angloamerički odnos, koji je upućivao na to da se Britanija ne bi trebala prikloniti ni vlastitom carstvu ni Europi, već surađivati s SAD-om unutar gospodarstva temeljenog na dolarima. U suvremenoj se britanskoj politici ponavljaju ove rasprave, dok dužnosnici raspravljaju o tome treba li ojačati odnose s Europom, Commonwealthom (kao dijelom svoje indopacifičke strategije) ili SAD-om.

U svakom istraživanom dobu, Daunton čitateljima predstavlja suprotstavljene ideje, naglašavajući izazov sklapanja multilateralnih sporazuma između desetaka zemalja, od kojih svaka ima svoje unutarnje sporove. Kao što Daunton primjećuje, ponovno se nalazimo u dobu neizvjesnosti i rasprave o strukturi globalne političke ekonomije.

U posljednjih 30 godina međunarodna suradnja često je bila povezana s globalizacijom, liberalizacijom tržišta, deregulacijom, privatizacijom i tokovima kapitala. Međutim, domaće i međunarodne rasprave sada karakteriziraju druga pitanja, uključujući kvalitetu radnih mjesta i socijalnu skrb, klimatske promjene, geostrateške implikacije globalnih lanaca opskrbe, tehnološku konkurenciju potaknutu pitanjima nacionalne sigurnosti i sve veću normalizaciju sankcija i gospodarskog ratovanja.

Iako su ti prioriteti u suprotnosti sa suradnjom koja olakšava globalizaciju koju Daunton opisuje, sporazumi i institucije sklopljeni tijekom prošlog stoljeća omogućuju nam postizanje novog i drukčijeg oblika suradnje.

Donositelji politike i predstavnici međunarodnih organizacija koje sudjeluju na sastancima u Marakešu proučavali su domaće i međunarodne izazove, što im je omogućilo da istraže zajednička rješenja i ukažu na zabrinutost zemalja članica tijekom pregovora.

Iako se taj proces može činiti neučinkovitim i napornim, i dalje je neophodan svijetu koji cijeni državni suverenitet i potiče međunarodnu suradnju. Iako Dauntonova knjiga naglašava brojne prepreke s kojima se suočavaju takvi napori, ona također rasvjetljava bezbroj načina na koje se može pojaviti funkcionalni međunarodni poredak.

© Project Syndicate 2023.