Inovacije su stroj koji pokreće suvremena gospodarstva. Životni standard određuje se rastom produktivnosti, koji pak ovisi o uvođenju i diseminaciji novih tehnologija koje omogućavaju sve veću raznolikost robe i usluga koje se proizvode sa sve manje resursa našeg planeta.

Donositelji politika i šira javnost razumiju važnost inovacija. Ono što se manje cijeni jest stupanj na kojem program inovacija hvataju uske skupine investitora i tvrtki čije vrijednosti i interesi ne odražavaju nužno potrebe društva. U današnjim naprednim gospodarstvima privatne kompanije preuzimaju na sebe većinu istraživanja i razvoja. Udio poslovnog sektora u ukupnoj potrošnji na istraživanja i razvoj kreće se u rasponu od 60% u Singaporu do 78% u Južnoj Koreji, a Sjedinjene Američke Države bliže su višim vrijednostima, na 72%. No javni sektor je onaj koji pruža ključnu društvenu, pravnu i obrazovnu infrastrukturu koja podupire privatna istraživanja i razvoj.

Inovacije u privatnom sektoru ovise u najvećoj mjeri o državnom financiranju osnovnih znanstvenih i istraživačkih laboratorija. One se pouzdaju u znanstveni talent obučen na sveučilištima uz potporu javnih sredstava. Država daje inovatorima monopolska prava kroz sustav patenata i osigurava privatno prisvajanje povrata istraživanjima i razvoju kroz radno i ugovorno pravo. Ne manje važno, privatna istraživanja i razvoj uvelike subvencionira država kroz porezne odbitke i ostale politike.

Kao društvo trebalo bi nam biti stalo ne samo koliko inovacija se ostvaruje, već također o tipovima novih tehnologija koje se razvijaju. Trebali bismo se pobrinuti da ulažemo u tehnologije koje su sigurne, ekološki prihvatljive, koje osnažuju umjesto da jednostavno zamijene ljudski rad i koje su konzistentne s demokratskim vrijednostima i ljudskim pravima.

Previše automatizacije

Smjer tehnoloških promjena nije fiksan ili određen izvan društvenog i ekonomskog sustava. Njega umjesto toga oblikuju poticaji, vrijednosti i raspodjela moći.

Unatoč snažnoj uključenosti države u podržavanje inovacija, vlade obično obraćaju osobito malo pažnje na smjer tehnoloških promjena u privatnim rukama. Međutim prioriteti privatnih tvrtki često ih vode u smjeru nedostatnih ulaganja u tehnologije koje imaju značajan dugoročan povrat, poput onih koje ublažavaju klimatske promjene ili da obraćaju neadekvatnu pažnju na ljudska prava ili implikacije po pitanju privatnosti digitalnih inovacija. Primjerice, farmaceutske kompanije traže povrat u skupim lijekovima za rijetke bolesti koje zahvaćaju napredna gospodarstva, umjesto cjepiva za tropske bolesti koje pogađaju milijune ljudi u siromašnim zemljama.

Povrh toga, kompanije obično prekomjerno ulažu u automatizaciju kako bi povećale povrat kapitalu i menadžerima, nauštrb zaposlenika. Uobičajena fiksacija automatizacijom može i najpametnije investitore odvesti na krivi put. U 2016. Elon Musk najavio je da će Teslin Model 3 biti proizveden u novoj, potpuno automatiziranoj tvornici automobila koja će raditi brzinom koja premašuje ljudske mogućnosti. Dvije godine kasnije planovi su naišli na poteškoće i uslijed ozbiljnih uskih grla u novoj tvornici postalo je jasno da će stvarna proizvodnja zaostajati za ciljevima koje si je kompanija zadala. Musk je bio primoran postaviti novu pokretnu traku – s ljudskim radnicima – na području tvornice.

U SAD-u, rizični kapital igra neproporcionalnu ulogu u financiranju inovacija od strane startupa. Industrija rizičnog kapitala uvelike je koncentrirana, gdje na gornjih 5% investitora otpada 50% prikupljenog kapitala.

Zanemareni radnici

Na tri regije, Zaljevsku oblast San Francisca, šire područje New Yorka i šire područje Bostona – otpada oko dvije trećine industrije i više od 90% članstava u korporativnom odboru najjačih firmi. Utjecaj najjačih firmi rizičnog kapitala ide i dalje od toga jer one često djeluju kao vratari ostalim investitorima. Pristrani prioriteti prevladavaju u i javnim inovacijskim programima. Najveći jedinstveni program koji podupire inovacije visoke tehnologije u SAD-u je Agencija za napredna istraživanja u području obrane (DARPA), koji, kao je što to kaže njegovo ime, orijentiran prema vojnim primjenama. Dok su brojni DARPA projekti također donijeli koristi za civile (prije svega internet i GPS), prioriteti te agencije jasno su uobličeni razmatranjima o obrani.

DARPA-in pandan tehnologija čiste energije, Agencija za istraživanje naprednih energetskih projekata (ARPA-E), jedva da ima desetinu tog proračuna. Možda je najveći propust da niti jedna vlada trenutno nema programe posvećene specifično financiranju razvoja tehnologija naklonjenih radnicima. Ako želimo da tehnološke inovacije služe društvu, smjer koji odaberu mora odražavati društvene prioritete. Vlade ovdje izbjegavaju odgovornost zbog prevladavajućeg vjerovanja da je teško promijeniti smjer kojim ide tehnologija. No nismo ni približno dovoljno truda uložili u pokušaj usmjeravanja tehnologije u pravim smjerovima. Inovacije su previše važne da bismo ih prepustili samo inovatorima.

© Project Syndicate 2020.

*Autor kolumne je profesor međunarodne političke ekonomije na Sveučilištu Harvard u Školi političkog upravljanja John F. Kennedy