Prije nekoliko je dana Međunarodni monetarni fond (MMF) objavio komparativnu studiju o utjecaju nekih čimbenika na produktivnost rada. Rezultati tog istraživanja veoma su zanimljivi te stoga zaslužuju kratak prikaz i komentar. Osim toga, vrijedi razmotriti kako se oni uklapaju u rezultate drugih empirijskih studija.

Spomenutim je istraživanjem obuhvaćeno 138 zemalja, a podaci se odnose na razdoblje od 1980. do 2017. godine. Ustanovljeno je da količina fizičkog kapitala po radniku statistički značajno utječe na realnu produktivnost rada.

Konkretna vrijednost koeficijenta pokazuje da je količina fizičkog kapitala veća za, na primjer, 10 posto povezana s razinom produktivnosti rada višom za 4,7 posto.

Izgleda, dakle, kako je akumulacija proizvodnoga fizičkog kapitala pouzdano sredstvo za povećanje produktivnosti rada, a time i prosječne radničke plaće. Stoga manje bogate zemlje trebaju razmotriti moguće mjere za poticanje proizvodnih investicija.

Jedna od takvih mjera je smanjivanje poreza na dobit kompanijama. Naime, povećanje relativnog iznosa neto dobiti s jedne strane usmjerava štednju u proizvodne investicije, a s druge strane privlači strani financijski kapital.

Kako zadržati inovatore?  

Navedenu teorijsku pretpostavku o pozitivnom utjecaju nižeg oporezivanja profita na radničke plaće potvrđuju međunarodne empirijske studije. Kao primjer može se navesti statistička analiza podataka iz 65 zemalja objavljena 2015. godine.

Rezultati analize upućuju na zaključak da sniženje najviše stope poreza na dobit u nekoj zemlji za 10 posto, uz nepromijenjene porezne stope u ekonomski sličnim zemljama, povećava realnu plaću po satu rada u prerađivačkoj industriji za 5 posto. Smanjeno oporezivanje dobiti, dakle, donosi znatnu materijalnu korist industrijskim radnicima.

Primjer zemlje koja je prije nekoliko godina smanjila oporezivanje profita je SAD, premda je riječ o bogatoj zemlji. Krajem 2017. godine predsjednik Trump i tadašnja republikanska većina u Kongresu proveli su duboku promjenu porezne politike.

Stopa federalnog poreza na korporativni dohodak spuštena je sa 35 posto na 21 posto. Osim toga, godišnja amortizacijska stopa za strojeve i opremu te još neke vrste korporativne imovine povišena je na razinu od 100 posto.

Što se tiče učinaka navedenih promjena porezne politike, procjenjuje se da su one, djelujući pozitivno na akumulaciju fizičkog kapitala prije izbijanja pandemije, povećale srednju (medijalnu) godišnju realnu plaću radnika koji radi na puno radno vrijeme za oko 800 dolara.

Usput rečeno, potpuno suprotnu poreznu politiku namjerava voditi predsjednik Biden. On želi povećati oporezivanje korporacija kako bi mogao financirati planirani porast federalnih rashoda na javnu infrastrukturu, socijalne programe i obrazovanje.

Osim utjecaja fizičkog kapitala, spomenuto je MMF-ovo istraživanje obuhvatilo i pokazatelj količine ljudskog kapitala, ali nije nađen nikakav pozitivan učinak na produktivnost rada. To ne znači da obrazovanje ne utječe na gospodarski rast, već da je veoma teško precizno mjeriti količinu ekonomski korisnih znanja i vještina koje posjeduju radnici.

MMF-ovi su stručnjaci ustanovili da, za razliku od njihove mjere ljudskoga kapitala, ukupan broj patenata u nekoj zemlji statistički značajno utječe na razinu produktivnosti rada, što smatraju najvažnijim nalazom svog istraživanja.

Broj patenata veći za 10 posto podiže produktivnost rada za 0,6 posto. Premda statistički značajan, koeficijent nije velik jer samo mali broj patentiranih inovacija dospijeva do faze korištenja u gospodarskoj praksi.

Na temelju tog nalaza MMF-ovi stručnjaci preporučuju povećanje državnih subvencija za znanstvena istraživanja, posebno fundamentalna, ali takva konvencionalna preporuka očito nije prikladna za manje bogate zemlje koje se suočavaju s takozvanim odljevom mozgova.

Poznato je da mnogi stručnjaci porijeklom iz manje bogatih zemalja rade u inozemstvu te da su članovi istraživačkih timova koji su patentirali važne inovacije. Pred takve zemlje postavlja se pitanje kako zadržati domaće stručnjake i inovatore te kako privući strane.

Utjecaj Reaganove reforme

Moguć odgovor pružaju istraživanja međunarodne pokretljivosti vrhunskih inovatora. Tako je u jednoj studiji koje je objavljena 2016. godine utvrđeno da smanjivanje najviše stope poreza na dohodak za 10 posto povećava udio vrhunskih stranih inovatora u ukupnom broju inovatora za također 10 posto. Nisko porezno opterećenje dohotka osobito snažno privlači inovatore koji rade u istraživačkim odjelima multinacionalnih kompanija.

Kao dodatan dokaz da mobilni inovatori reagiraju na porezni tretman u istoj se studiji navodi primjer Danske koja je 1992. godine znatno snizila porez na dohodak stranih istraživača. Snižavanje najviše stope poreza na dohodak sa 60 na 25 posto povećalo je udio stranih inovatora s otprilike 1 na 3 posto.

Autori navedenog istraživanja spominju i utjecaj porezne reforme koju je od 1986. do 1988. godine proveo američki predsjednik Reagan. Najviša granična stopa poreza na dohodak snižena je sa 50 na 28 posto, nakon čega se udio vrhunskih stranih inovatora povećao sa 1 na gotovo 2,5 posto.

Na temelju, dakle, prethodno iznesenih rezultata empirijskih studija mnoge bi manje bogate zemlje trebale razmisliti ne samo o smanjivanju poreza na dobit kako bi povećale strana ulaganja i ubrzale akumulaciju proizvodnoga fizičkog kapitala, već i o znatnom smanjivanju poreza na dohodak kako bi privukle vrhunske strane inovatore.

* Članak odražava autorova osobna gledišta koja se ne smiju smatrati službenim stajalištima institucije u kojoj radi.