Dobro je poznato kako je Slovenija gospodarski razvijenija od Hrvatske. To se očituje u velikoj razlici između plaća slovenskih i hrvatskih radnika.

Prema Eurostatovim podacima za 2019. godinu, prosječni nominalni bruto trošak rada po satu u Sloveniji iznosio je 19 eura, dok su poslodavci u Hrvatskoj sat rada plaćali 11 eura. Drugim riječima, bruto plaće u Sloveniji bile su 73 posto veće nego u Hrvatskoj.

Posebnu pozornost zaslužuju plaće u prerađivačkoj industriji jer preko utjecaja na potražnju za uslugama u velikoj mjeri određuju plaće u drugim djelatnostima. Prosječna bruto satnica industrijskih radnika u Sloveniji iznosila je 18,8 eura, a u Hrvatskoj 10 eura. Slovenski su industrijski radnici, dakle, ostvarivali plaće 88 posto veće od plaća hrvatskih radnika u istoj skupini djelatnosti.

Kada je riječ o građevinarstvu, razlika u plaćama nešto je manja. Rad građevinskih radnika u Sloveniji stajao je u prosjeku 15,3 eura po satu, dok je prosječna satnica građevinskih radnika u Hrvatskoj iznosila 9,9 eura.

Kada je riječ o privatnom uslužnom sektoru, od trgovine preko ugostiteljstva do bankarstva i pomoćnih djelatnosti, prosječna bruto plaća po satu rada iznosila je 19,6 eura u Sloveniji te 11,6 eura u Hrvatskoj. Razlika je 69 posto.

Ako se izdvojeno promatraju djelatnosti informacija i komunikacija, plaće slovenskih radnika veće su za 70 posto. Nadalje, u stručnim, znanstvenim i tehničkim djelatnostima slovenski radnici dobivaju 64 posto veće plaće. Nasuprot tome, razlika u djelatnostima pružanja smještaja te posluživanja hrane i pića iznosila je samo 48 posto.

Inovacijske sposobnosti

Razlika u plaćama radnika između Slovenije i Hrvatske u nekim je djelatnostima veća, a u nekima manja, ali uvijek je značajna.

Produktivnost rada nedvojbeno je glavni čimbenik koji određuje razinu plaća, a time i razlike u u plaćama između zemalja. U slovenskoj prerađivačkoj industriji, na primjer, bruto dodana vrijednost po satu rada iznosi 28 eura, a u istoj hrvatskoj djelatnosti samo 11,7 eura. Slovenski su industrijski radnici, dakle, više nego dvostruko produktivniji od hrvatskih.

Postoje i značajne razlike u cijenama usluga. Prema Eurostatovim procjenama, cijene potrošačkih usluga u Sloveniji 43 posto su veće nego u Hrvatskoj. To znači da su razlike u realnoj produktivnosti rada između dva uslužna sektora znatno manje, a time su manje i razlike u realnoj produktivnosti između dva nacionalna gospodarstva u cjelini. Ako se koriste Eurostatove procjene opće razine cijena, dobiva se rezultat prema kojemu je vrijednost realnog bruto domaćeg proizvoda po satu rada u Sloveniji 30 posto veća od vrijednosti istog pokazatelja za Hrvatsku.

Zašto su slovenski radnici bitno produktivniji od hrvatskih? Jedan od razloga može biti razlika u količini znanja i vještina stečenih obrazovanjem. Riječ je o tzv. ljudskom kapitalu. U ukupnom broju zaposlenih radnika Slovenija ima 36,5 posto visokoobrazovanih, a Hrvatska samo 29 posto. Slovenska je radna snaga, dakle, obrazovanija od hrvatske.

Od završavanja visokog obrazovanja, međutim, još je važnije da visokoobrazovane osobe rade na adekvatnim radnim mjestima stručnjaka. Time se ne samo primjenjuju znanja i vještine stečene obrazovanjem, već se i stječu dodatna znanja i vještine na istoj razini složenosti te produbljuje specijalizacija u okviru timskog rada. Osim toga, inovacijska sposobnost radne snage također ovisi o njezinoj stručnosti.

Poticanje investicija

Stručnost radne snage uputno je promatrati i uspoređivati po djelatnostima. Udio stručnjaka u ukupnom broju zaposlenih u prerađivačkoj industriji, na primjer, iznosi 11 posto u Sloveniji naspram 7,7 posto u Hrvatskoj.

Osobito su velike razlike u stručnosti radne snage u visokotehnološkim i intelektualnim uslužnim djelatnostima. Tako u djelatnostima informacija i komunikacija Slovenija među zaposlenima ima 60,8 posto stručnjaka, a Hrvatska 49,2 posto. U stručnim, znanstvenim i tehničkim djelatnostima udio stručnjaka u Sloveniji iznosi gotovo 63 posto, a u Hrvatskoj samo 46 posto.

S druge strane, značajan izvor razlika u produktivnosti rada može biti količina odnosno vrijednost zgrada, strojeva i opreme po radniku. Sadašnja količina akumuliranoga fizičkog kapitala vjerojatno je proporcionalna opsegu investicija tijekom duljeg prethodnog razdoblja.

Eurostatovi podaci pokazuju da su slovenska ulaganja u bruto fiksni kapital tijekom zadnjih 20 godina iznosila, po stalnim cijenama, 8900 eura godišnje po radniku, dok su hrvatska ulaganja bila 5600 eura. Stoga je sadašnja količina fizičkog kapitala po radniku zasigurno znatno veća u Sloveniji nego u Hrvatskoj. O strukturi investicija nema objavljenih podataka u okviru nacionalnog računa za Hrvatsku, pa usporedba sa Slovenijem nije moguća. Može se pretpostaviti, međutim, da se u Sloveniji tijekom spomenutog razdoblja više ulagalo u strojeve i opremu, dok se u Hrvatskoj više ulagalo u stambene zgrade i prometnu infrastrukturu.

U skladu s tim, prethodno spomenuta izrazito velika razlika u produktivnosti rada u prerađivačkoj industriji zacijelo je u svojemu najvećem dijelu posljedica razlike u opsegu ulaganja u strojeve i opremu po radniku tijekom posljednja dva desetljeća.

Može li Hrvatska dostići Sloveniju u pogledu produktivnosti rada i plaća? Vjerojatno može ako se usredotoči na poticanje investicija i na visoko obrazovanje za rad u prerađivačkoj industriji te visokotehnološkim i intelektualnim uslužnim djelatnostima. Veća količina fizičkog i ljudskog kapitala koji se međusobno nadopunjuju dovest će do više razine realne produktivnosti rada i plaća radnika.