Sezona godišnjih odmora ove godine, dojam je, izraženije nego inače izaziva sudare s jedne strane onih koji rezignirano komentiraju (ne)priuštivost ljetovanja i životnog standarda u širem smislu, i s druge strane onih koje to iritira pa na to odgovaraju kako se “nikad bolje nije živjelo” a ove druge prozivaju za defetizam. Katkad to pripisuju i politizaciji.

Raste rizik od siromaštva
Nerijetko ti sudari percepcija ispadaju i još jedna inačica sraza sjevera i juga Hrvatske. To, doduše, kod nas nije posve bez uporišta i u geografskim obilježjima stanja blagostanja, a onda i utjecaja recentnih cijena i akumuliranog pada životnog standarda slijedom povišene inflacije koja traje od 2021. i za kojom su plaće u većem dijelu tog razdoblja nemalo zaostajale.

Za vrijeme visoke inflacije nije neuobičajen porast socijalnog raslojavanja i nejednakosti, dapače. Ni ova aktualna po tome, prema svemu sudeći, nije iznimka. Kako stvari stoje s u pogledu nejednakosti odnosno broja stanovnika Hrvatske u riziku od siromaštva ili socijalne isključenosti, statistika na svoj način mjeri svake godine.

Međutim, posljednji dostupni rezultati Ankete o dohocima stanovništva u Hrvatskoj odnose se na 2021., a ona je pokazala da je stopa rizika od siromaštva te godine iznosila 19,2 posto (što je bio blagi porast), pri čemu je u Panonskoj Hrvatskoj bila na 27, u Zagrebu 11,6 posto, a u Jadranskoj Hrvatskoj 18 posto.

Parametre teške socijalne deprivacije ili socijalne isključenosti ispunjavalo je 3,5 posto stanovnika, s tim da, prema Anketi, npr. 42 posto osoba žive u kućanstvu koje si ne može priuštiti tjedan dana godišnjeg odmora izvan kuće. Za 2022. rezultati Ankete o dohocima bit će poznati krajem listopada, budući da je krajem lipnja tek zaključeno anketiranje.

No, osim što njezini rezultati daju uprosječenu sliku u kojoj se većina građana ne prepoznaje, čak i kao zbirni, statistički pokazatelj anketni nalazi na kojima se temelje i uobičajene ljestvice nejednakosti dohodaka nisu baš najpouzdanije.

Na to je pažnju skrenulo i ovih dana objavljeno istraživanje troje znanstvenika Instituta za javne financije – Ivice Urbana, Slavka Bezeredija, Nore Mustać. Oni su se u svom radu pozabavili tzv. dekompozicijom nejednakosti prema izvorima dohotka, i to tako da su anketne podatke korigirali uz pomoć podataka iz baze Porezne uprave.

Ukratko, ponešto drukčije ukupna slika nejednakosti izgleda kad se u nju uključe porezni podaci, i to prije svega zato što oni upućuju na veći utjecaj dohodaka od imovine i kapitala nego što to sugeriraju anketni izvori.

Hrvatska se tako prema indeksu nejednakosti baziranom na anketnim izvorima posljednjih godina uglavnom svrstava(la) oko sredine ljestvice zemalja Europske unije, no kada se anketni uzorak korigira za administrativne podatke o prihodima koje građani ostvaruju od kapitala, ispada da je Hrvatska po nejednakosti dohodaka ipak pri samom vrhu u EU.

Godišnje oko 1,6 mlrd. eura
“Slika o relativnim ulogama pojedinih izvora dohotka u stvaranju ukupne nejednakosti se krucijalno mijenja nakon što se u obzir uzmu korigirani podaci umjesto izvornih – višestruko raste uloga dohotka od imovine i kapitala.

Utvrdilo se kako je u dosadašnjim istraživanjima za Hrvatsku udio dohotka od imovine i kapitala bio podcijenjen zbog nedostataka u reprezentativnosti korištenih podataka”, ističe autorski trojac. Time se, kažu, suprotno rezultatima dosadašnjih istraživanja, pokazalo da dohodak od imovine i kapitala daje značajan doprinos ukupnoj nejednakosti, što mijenja dosadašnju sliku uzročnika nejednakosti u Hrvatskoj.

Istraživači IJF-a, doduše, navode da njihova analiza ima određena ograničenja. Primjerice, ako bi se uspoređivali rezultati na temelju korigiranih podataka za Hrvatsku s rezultatima na temelju nekorigiranih podataka za druge zemlje, to bi donekle bilo uspoređivanje krušaka i jabuka.

Drugim riječima, za prikladnu usporedbu trebalo bi na isti način korigirati i podatke ostalih zemalja. “Međutim, treba imati na umu i da se mnoge europske zemlje zapravo koriste administrativnim podacima u svojim nacionalnim bazama, tako da u slučaju korekcije kod tih zemalja ne bi došlo do toliko značajnog rasta nejednakosti, kao što je to u hrvatskom slučaju”, objašnjava se u analizi.

Kako je jedan od autora istraživanja dodatno objasnio Jutarnjem listu, dohodak od kapitala ponajprije se odnosi na isplaćene dividende i udjele u dobiti (85 posto), a u manjoj mjeri na kapitalne dohotke, poput kamata na štednju.

Radi se, kaže, o godišnjem iznosu od oko 1,6 milijardi eura ili oko četiri posto ukupnog bruto dohotka, što naizgled nije velik udio, ali je dohotku od kapitala svojstvena visoka koncentracija.

Jer, više od polovice ukupnog dohotka od kapitala koncentrirano je na 10-ak tisuća građana s najvišim ukupnim dohotkom, a za njih 1000 s najvišim dohotkom taj je dohodak i znatno važniji od plaće i ostalih izvora dohodaka.

Slika nejednakosti dohodaka i raslojavanja u Hrvatskoj je danas očito zamagljena. A ishodište cijele priče očito je dobrim dijelom i u politikama koje porezno favoriziraju dohotke od kapitala i imovine odnosno rente. Dio te priče su i pitanja oporezivanja nekretnina, paušalni iznajmljivači i paušalni obrti koji su godinama bujali, a iza kojih je počesto prikriveni nesamostalni rad, siva ekonomija isl.

To su ujedno teme koje su sve učestalije apostrofiraju i u raspravama o potrebi pravednijeg i uravnoteženijeg poreznog opterećenja rada nasuprot oporezivanja kapitala i imovine. Sve skupa, konačno, nezaobilazno dotiče i demografsko stanje i perspektive.