Europski Zeleni sporazum mora se pretvoriti u globalni Zeleni sporazum. EU je dala hvalevrijedna obećanja – osobito planom za smanjenje vlastite emisije stakleničkih plinova za 55% do 2030. – jedina velika ekonomija koja pokreće planove za ostvarenje dramatičnih rezova koje IPCC UN-a smatra osnovnima kako bi se izbjegle katastrofalne klimatske promjene.

Slijepa je točka okvira zelene politike EU utjecaj Europe na druge regije. Za stabilizaciju klime i sprečavanje kolapsa bioraznolikosti EU i druge velike potrošačke ekonomije moraju osigurati globalnu tranziciju na održivost. Na kraju krajeva, postoji samo jedna klima pa jedan kontinent sam za sebe ne može postati zelen.

Izvješće Međunarodnog kompasa za promjenu sustava objavljeno danas donosi sveobuhvatnu analizu kako EU može pomoći drugim regijama da provedu tranziciju. Uz dekarbonizaciju vlastite ekonomije, EU treba smanjiti globalni utjecaj na okoliš smanjenjem svoje potrošnje djevičanskih resursa koji se izvlače u drugim dijelovima svijeta.

To bi smanjilo globalni neto klimatski utjecaj Europe. To bi isto tako pomoglo u izbjegavanju opasnih ovisnosti, kao što je oslanjanje na ruske ugljikovodike, koje EU sada očajnički pokušava smanjiti.

Učinkovitije koristiti sirovine
Europa mora djelovati prema svojoj moralnoj odgovornosti u tri područja. Prvo je povijesno. U tri stoljeća nakon početka industrijske revolucije Europa je emitirala velik dio stakleničkih plinova u atmosferu. Suprotnost je tomu da su zemlje koje su bile neposredno pogođene klimatskim promjenama tome najmanje doprinijele. Tako da Europa ima obvezu pomoći tim regijama u postizanju klimatske neutralnosti.

Druga odgovornost Europe leži u prevelikoj potrošnji svjetskih resursa, što drugim kontinentima donosi rudarenje, deforestaciju i onečišćenje. Europska je potražnja odgovorna za 17% tropske deforestacije, povezane s robama kojima se međunarodno trguje, kao što su meso, palmino ulje ili soja — te zbog toga najviše doprinosi tropskoj deforestaciji i s njom povezanoj emisiji, odmah nakon Kine. Umjesto pomicanja ekološke štete na druge lokacije, EU treba učinkovitije koristiti sirovine i treba se prikloniti kružnoj ekonomiji.

Sad se pojavljuje treća odgovornost: poriv Europe za dekarbonizaciju pokreće globalnu potražnju za kritičnim sirovinama za stvaranje baterija, solarnih panela i druge tehnologije potrebne za odmak od fosilnih goriva.

Dekarbonizacija ekonomija koje su najveći zagađivači nužna je za sprečavanje katastrofalnog globalnog zatopljenja pa je EU u pravu kod postavljanja visokih ambicija za vlastiti kontinent. Potreban je, međutim, sveubuhvatni plan kako bi se izbjegla nova era masivnog trošenja prirodnih resursa koja podsjeća na kolonijalna vremena.

Ovo je kompleksna politička dilema – svijet treba kritične sirovine za stvaranje obnovljive energije i Europa ne treba samo tražiti neruske izvore fosilnih goriva. No, jednostavna zamjena jedne energetske tehnologije drugom potakla bi eksploziju rudarenja koje uništava ekosustav i zagađuje vodu i tlo.

Umjesto toga, EU se treba fokusirati na tri cilja za usmjeravanje svijeta prema održivosti. Najbrže i najjednostavnije je smanjiti 2,7 milijuna barela nafte dnevno u samo četiri mjeseca, ako bogate zemlje naprave deset koraka, a postoje brojni načini za smanjenje potrošnje plina.

Tijekom dekarbonizacije EU mora zaštititi kritične ekosustave, kao što su šume, putem svoje pomoći u razvoju, što će ovaj cilj pretvoriti u “međunarodno partnerstvo” Komisije.

Šok za trgovačke partnere
Godina 2022. ključna je za samu tranziciju. Na COP26 u Glasgowu proteklog studenog vidjeli smo pridavanje puno više pažnje klimatskoj pravednosti između globalnog juga i globalnog sjevera. Zajedno s osiguranjem klimatskog financiranja, kako bi se zemljama pomoglo u prilagođavanju, EU treba uskladiti cijeli niz vanjskih politika s globalnim zelenim sporazumom.

To znači da Europa ide preko svojih kratkotrajnih interesa, kako bi pomogla drugim zemljama tijekom njihovog vlastitog tranzicijskog puta. Ovo je osobito važno za zemlje koje većinu svoje ekonomije podčinjavaju služenju uzorcima potrošnje u regijama s velikim prihodima – pa je teško biti zelen.

Na primjer, tekstilna industrija čini 90% trgovine Bangladeša, a 56% proizvodnje se dostavlja u Europu. EU treba pomoći u ublažavanju društvenog utjecaja u tim zemljama. Ove su mjere važne i nužne, ali ukupni će pad potražnje za gorivima, sirovinama i robama uzrokovati šok za trgovačke partnere.

Važan novi cilj politike EU za trgovanje, poljoprivredu i razvoj je pomoći zemljama poput Bangladeša da se prebace na održiviju (i pošteniju) ekonomsku proizvodnju koja i dalje ima pristup na europska tržišta.

Međunarodni kompas za promjenu sustava prepoznaje prilike koje Europa ima kako bi vodila učinkovito klimatsko djelovanje diljem svijeta, na primjer ponovno definiranje prosperiteta kao dobrobiti putem ponovnog određivanja ekonomije prema vrijednosti prirode i promjenu međunarodnih odnosa prema stvaranju učinkovite i poštene zelene tranzicije.

Trenutačnim investiranjem u promjene sustava, EU može smanjiti napetosti zbog nestašice vode i hrane te natjecanje za resurse, koji će u suprotnom kasnije dovoditi do sukoba. Ovo je prilika Europi da osigura energetsku, geopolitičku i sigurnost okoliša za vlastite građane te da društva diljem svijeta učini otpornijima na buduće šokove.