Prerano je za predviđanje dugoročne krivulje izbijanja koronavirusa. Ali nije prerano da bismo prepoznali da bi sljedeća globalna recesija mogla biti na pomolu i da bi ona mogla izgledati znatno drugačije od onih koje su počele 2001. i 2008. godine. Prije svega, izgledno je da će sljedeća recesija potjecati iz Kine i da bi ona već zapravo mogla biti u tijeku. Kinesko gospodarstvo ima visoku razinu financijske poluge i danas si ono ne može priuštiti kontinuiranu pauzu u ništa većoj mjeri nego što je to bio slučaj s brzorastućim Japanom u 1980-ima. Ljudima, tvrtkama i općinama potrebna su sredstva za otplatu njihovih prevelikih dugova. Vrlo negativna demografija, sve manje prostora za sustizanje novih tehnologija i ogromna zasićenost tržišta stanovanja uslijed rekurentnih programa poticanja, a da ne spominjemo sve centraliziraniji proces donošenja odluka, već su naznake znatno sporijeg rasta kineskog gospodarstva u sljedećem desetljeću.

Rijetko viđeno potonuće

Zbog katastrofe na Zagrebačkoj burzi zaustavljeno trgovanje

Šok ponude i potražnje

Povrh toga, za razliku od dvije prethodne globalne recesije iz ovog stoljeća, novi koronavirus COVID-19, podrazumijeva u jednakoj mjeri šok ponude i šok potražnje. Doista, potrebno se prisjetiti naftnih šokova sredinom 1970-ih da bismo pronašli nešto takvih razmjera. Da, strah od zaraze pogodit će potražnju za zrakoplovnim kompanijama i globalni turizam, dok će preventivna štednja biti u porastu. No, kad deseci milijuna ljudi ne mogu ići na posao (bilo zbog izolacije ili straha), dolazi do raspada globalnih lanaca vrijednosti, blokiranja granica, dok se svjetska trgovina smanjuje uslijed nepovjerenja koje zemlje iskazuju prema zdravstvenim statistikama drugih zemalja, pa ponuda trpi u najmanju ruku u jednakoj mjeri. Zahvaćene zemlje će, a i trebale bi, ući u ogroman proračunski deficit kako bi poduprle vlastite zdravstvene sustave i gospodarstva.

Smisao štednje za crne dane je u potrošnji kad ti crni dani dođu, a pripremanje za pandemije, ratove, klimatske krize i ostale neuobičajene događaje upravo su razlog zbog kojega je otvoreni proračunski deficit tijekom procvata opasan. Međutim, donositeljima politika i sve u svemu prevelikom broju ekonomskih komentatora izmiče kako komponenta ponude može učiniti sljedeću globalnu recesiju različitom od posljednjih dviju. Za razliku od recesija koje je pokretao uglavnom manjak potražnje, izazov koji predstavlja pogoršanje potaknuto ponudom sastoji se od toga da on može rezultirati naglim smanjenjem proizvodnje i rasprostranjenom pojavom uskog grla. U tom slučaju, opće nestašice, koje su nešto što neke zemlje nisu vidjele još od redova na benzinskim postajama u 1970-ima, mogle bi naposljetku uzrokovati rast, a ne pad, inflacije. Ipak, treba priznati da su inicijalni uvjeti za obuzdavanje opće inflacije danas iznimno povoljni. No, s obzirom na to da su četiri desetljeća globalizacije gotovo zasigurno bila glavni čimbenik za nisku inflaciju, kontinuirano povlačenje iza nacionalnih granica, uslijed pandemije virusa COVID-19 (ili čak trajnog straha od pandemije), povrh rastućih trgovinskih frikcija, recept je za povratak uzlaznih cjenovnih pritisaka. Po tom scenariju, rastuća inflacija mogla bi potaknuti rast kamatnih stopa i izazvati donositelje fiskalnih i monetarnih politika.

Također je značajno da kriza uzrokovana virusom COVID-19 pogađa svjetsko gospodarstvo u trenutku u kojem je rast već ionako usporen, a brojne zemlje uvelike prezadužene. Globalni rast u 2019. iznosio je samo 2,9%, što nije tako daleko od razine 2,5% koja se kroz povijest smatrala globalnom recesijom. Talijansko gospodarstvo tek se počelo oporavljati prije nego što ga je pogodio virus. Japan je već ulazio u recesiju nakon loše tempiranog povećanja poreza na dodanu vrijednost, a Njemačka je teturala uslijed političkih nereda. Sjedinjene Američke Države su u najboljoj formi, ali ono što su nekad bili 15% izgledi za nastupanje recesije prije predsjedničkih i kongresnih izbora u studenom u ovom se trenutku doimaju znatno većima. Može se činiti neobičnim da bi novi koronavirus mogao uzrokovati tako veliku gospodarsku štetu čak i zemljama koje naizgled imaju resurse i tehnologiju potrebne za hvatanje u koštac s njim.

Suradnja, a ne izolacija

Glavni razlog je da su prethodne generacije bile puno siromašnije od današnjih, stoga je puno više ljudi moralo riskirati odlazak na posao. Za razliku od današnje situacije, radikalni gospodarski padovi kao reakcija na epidemiju koja nije ubila većinu ljudi nisu bili opcija.

poslovne operacije

Veliki poremećaji gospodarskih aktivnosti: Izvoz Kine potonuo više od 17 posto, koronavirus prijeti recesijom

Ono što se dogodilo u Wuhanu u Kini, trenutnom epicentru izbijanja novog virusa, ekstremno je, ali znakovito. Kineska vlada zatvorila je provinciju Hubei, uvođenjem izvanrednog stanja za 58 milijuna ljudi, gdje građani ne mogu napustiti svoj dom osim u vrlo specifičnim okolnostima. Vlada istovremeno očito može isporučiti hranu i vodu građanima provincije Hubei, što traje već oko šest tjedana i nešto je što siromašna zemlja ne bi mogla ni zamisliti. Drugdje u Kini, velika većina ljudi u najvećim gradovima kao što su Shanghai i Peking većinu vremena ostaje izolirana u svojim domovima kako bi izbjegla vlastitu izloženost virusu. Vlade u zemljama kao što su Južna Koreja i Italija možda ne poduzimaju ekstremne mjere koje poduzima Kina, ali velik broj ljudi ostaje kod kuće, što nagovještava znatan negativan utjecaj na gospodarsku djelatnost. Šanse za nastupanje globalne recesije dramatično su se povećale, znatno više nego što bi konvencionalne prognoze ulagača i međunarodnih institucija željele priznati. Donositelji politika moraju priznati da se je, pored smanjenja kamatnih stopa i fiskalnog stimulansa, također potrebno pozabaviti velikim šokom za globalne opskrbne lance. Najbrže olakšanje moglo bi doći kad bi Sjedinjene Američke Države znatno smanjile svoje carine nastale kao posljedica trgovinskih ratova, čime bi se tržišta smirila, pokazale državničke vještine u odnosu s Kinom, a novac bi dospio u džepove američkih potrošača. Globalna recesija je vrijeme za suradnju, a ne izolaciju.v

© Project Syndicate, 2020.