Roba visoke vrijednosti prodavala se oko 1500 godina iz Kine (a možda i drugih dijelova Azije) u Europu i Bliski istok putem Puta svile. Točna ruta varirala je tijekom vremena, ali uvijek je prolazila i uključivala lokalne trgovce u dijelovima onoga što danas nazivamo Srednja Azija.

Danas je trgovina kroz Srednju Aziju ponovno užurbana, a uključio se i Kavkaz. Ali sada se bilježi procvat robe koja se prodaje iz SAD-a, Japana, Zapadne Europe i Kine u Rusiju, preko zemalja poput Armenije, Gruzije i Kirgistana.

Demokracije iz skupine G7 svjesne su da ta trgovina jača režim ruskog predsjednika Vladimira Putina i olakšava mu nastavak brutalne agresije u Ukrajini. Međutim, njihove vlade čine malo toga da to zaustave zbog straha od narušavanja industrijskih interesa vlastite zemlje.

Kao posljedica toga, vodeće svjetske demokracije, uz pomoć i potporu posredničkih zemalja, učinkovito podupiru sposobnost Rusije da ubija Ukrajince. Skupina G7 i Europska unija trebaju ojačati svoje kontrole izvoza i osigurati njihovu smislenu provedbu.

Kontrole izvoza naizgled su dobro funkcionirale. Američki izvoz robe u Rusiju pao je na 0,6 milijardi dolara u 2023., što je pad u odnosu na ravnotežu prije Covida-19 od 5,8 milijardi dolara u 2019. godini (svi podaci koje navodimo potječu iz nacionalnih izvora preuzetih putem Haver Analyticsa). To je pad od 90 posto, što znači da je izravna trgovina između SAD-a i Rusije gotovo prestala. Isto vrijedi i za druga važna gospodarstva na Zapadu. Japanski izvoz u Rusiju pao je 60 posto u istom razdoblju, dok je Njemačka zabilježila pad od 70 posto.

Nešto ne štima
No, nešto ne štima jer je ruski uvoz robe porastao 20 posto u istom razdoblju, s 254 milijarde dolara u 2019. na 304 milijarde dolara u 2023. godini, prema podacima ruske središnje banke.

Dva su razloga za to. Prvo, Kina je znatno povećala izvoz u Rusiju. Kineski izvoz u Rusiju porastao je na 110 milijardi dolara u 2023., u odnosu na 50 milijardi dolara u 2019. godini. To je povećanje od 125 posto, i samo po sebi više nego nadoknađuje pad robe sa Zapada. Drugo, pristojno rečeno, zapadne kontrole izvoza “propuštaju”, a roba ide u Rusiju preko trećih zemalja.

To se odražava u američkom izvozu u Srednju Aziju i Kavkaz, koji se povećao s 2,6 milijardi dolara u 2019. na 4,1 milijardu dolara u 2023. godini. Taj porast od 60 posto dogodio se neposredno nakon ruske invazije, što je znak da ta roba zaobilazi sankcije. Izvoz iz Japana u Srednju Aziju i Kavkaz porastao je za 67 posto u istom razdoblju, dok je izvoz iz Njemačke porastao za 72 posto. To se događa u svim zemljama Zapada, a uključene su sve zemlje Srednje Azije i Kavkaza.

Kad sve zbrojite, brojke su vrlo značajne. Primjerice, izravni izvoz iz EU-a u Rusiju pao je oko 4 milijarde dolara mjesečno (s 8 na 4 milijarde dolara) odmah nakon invazije. Međutim, izvoz EU-a u Srednju Aziju i Kavkaz porastao je s 1,5 milijardi dolara na 2,5 milijardi dolara mjesečno, što znači da “se propušta” oko 25 posto (milijarda dolara podijeljena s 4 milijarde dolara). Čini se da slična stopa propuštanja – oko 30 posto – vrijedi i za njemački izvoz automobila i automobilskih dijelova.

Sasvim je moguće da ovo propuštanje uključuje robu koja je Rusiji najočajničkiji potrebna – robu s dvojnom namjenom poput automobila i dijelova vozila koji možda odlaze na bojno polje u Ukrajini. Čak i ako nije tako, roba sa Zapada omogućuje preusmjeravanje ruskog gospodarstva na ratnu proizvodnju, što je gotovo jednako loše.

Prednjači EU
Na Zapadu tom propuštanju najviše doprinosi Europska unija. Ističu se Njemačka, Italija, Poljska, Češka i Baltik. U Srednjoj Aziji i na Kavkazu ponovni izvoz robe sa Zapada posebno je raširen u Armeniji, Gruziji i Kirgistanu. Ali Kazahstan je zanimljiv izuzetak u regiji. Kao i svi ostali, zabilježio je izrazit porast ovakve trgovine odmah nakon invazije.

No, do sredine 2023. izvoz iz Kazahstana u Rusiju pao je na prethodne razine. Jasno je da je u Astani donesena odluka da se prekine s reketarenjem i pretovarom. Ništa u vezi ovoga nije neizbježno. Vlade u regiji očito znaju što se događa. Ali Kazahstan je iznimka. U većini slučajeva ova se trgovina nastavlja, uz blagoslov lokalnih čelnika.

U međuvremenu, rat u Ukrajini uzima strašan danak u smislu života izgubljenih ili uništenih traumom. Glavni imperativ za Zapad mora biti da taj rat bude što skuplji za Rusiju. Zapadne kontrole izvoza potrebne su kako bi se Rusiji uskratila ključna tehnologija i otežao život njezinom narodu i ključna su dopuna zapadnim financijskim sankcijama i gornjoj granici cijena nafte skupine G7. Zapad može i mora zatvoriti Putinov Put svile. Stoga će biti potrebno proširenje zapadnih sankcija kako bi se spriječio ponovni izvoz iz Srednje Azije i Kavkaza u Rusiju.

© Project Syndicate 2024.

* Koautor članka je Robin Brooks, bivši glavni ekonomist Instituta za međunarodne financije, bivši je glavni strateg za devizno tržište u Goldman Sachsu