Kada američki senator Bernie Sanders opisuje samoga sebe kao “demokratskog socijalistu”, on nedvojbeno upotrebljava te riječi na drugačiji način od velikog broja ljudi. Čim to postane jasno, više američkih birača trebalo bi imati razloga da ga podrži nego što je to trenutno slučaj.

Izvorno značenje socijalizma podrazumijevalo je javno vlasništvo nad proizvodnim sredstvima, ili, kolokvijalnije, nacionalizaciju tvrtki i korporacija. Doista bi bilo pogrešno biti socijalist po toj definiciji. Prije svega, država nije učinkovit menadžer.

Nadalje, dugoročno se pokazalo da taj model socijalizma vodi prema društvu prilično suprotnom od onoga što je državno vlasništvo trebalo postići.Iskustvo Sovjetskog Saveza pokazalo je zašto je pogreška centralizirati vlasništvo u rukama države, s cijelim plijenom na jednom mjestu. Prije ili kasnije kontrola nad njim osuđena je na preuzimanje od strane nekolicine pojedinaca – nomenklature tijekom vrhunca komunizma, a potom od strane oligarha tijekom njegovog propadanja.

Previsoka razina nejednakosti
Međutim, poslušajte pažljivo Sandersa i ubrzo će postati očito da on teži vrlo drugačijem “socijalizmu”- naime varijanti nordijskog modela, prilagođenoj dvadeset prvom stoljeću. Nordijske zemlje znatno su pravičnije od Sjedinjenih Američkih Država i, suprotno uvriježenom mišljenju, njihova gospodarstva također dopuštaju veću uzlaznu mobilnost. Primjerice, siromašna osoba u Danskoj ima puno veću šansu za uspon na dohodovnoj ljestvici nego njen pandan u današnjoj Americi.

Sanders je to naglasio, a on ima veliko iskustvo kao aktivist u ime siromašnih i marginaliziranih. On se doima istinski inkluzivnim i opetovano je naglasio vlastitu opoziciju diskriminaciji na temelju rase, vjere, roda ili spolne orijentacije, iako to nije uvijek popularno stajalište.

Zaslužuje pohvalu i poštovanje jer nije odustao od te poruke nastojeći zadobiti popularnost. Sanders jasno naglašava da je takav i, imajući to na umu, treba ga prihvatiti ili odbaciti. On je u tom procesu unio rijetko moralan glas u političku arenu. Takav je pristup potreban jer je razina nejednakosti u današnjem svijetu neprihvatljiva.

Ona dugoročno šteti demokraciji jer siromašni ne mogu imati glas kada su tako potpuno marginalizirani. Sandersovi opetovani napadi na nejednakost izravno se hvataju u koštac s tom prijetnjom. On je zapravo socijaldemokrat te time bliži svojoj kolegici senatorici Elizabeth Warren, jednoj od njegovih suparnika u demokratskoj predsjedničkoj nominaciji, nego što bi njihove retoričke razlike dale naslutiti.

Utjecaj globalizacije i robotike
Izazov s kojim će se suočiti sljedeći američki predsjednik bit će ogroman. Mandat Donalda Trumpa nanio je štetu ne samo Americi, već i ostatku svijeta, uslijed globalne važnosti te zemlje.

Trenutno živimo u polariziranom svijetu u kojem je položaj nasiromašnijih beznadniji nego što je to bio slučaj unazad dugo vremena. Ti ljudi u svojoj beznadnosti često naposljetku podržavaju same vođe kojima je najmanje stalo do njih. Stvaranje društva koje je vibrantno, orijentirano na rast, demokratsko i pravično neće biti lako jer, kao što je nedavno tvrdio Anand Giridharadas u The New York Timesu, najbogatiji imaju osobni interes za status quo.

Stvarnost se sastoji od više pojedinosti nego što se može riječima opisati, što navodi na namjerno izazvanu zbrku u izrazima, kao što je etiketiranje nekoga tko preferira zauzdavanje ekstremne nejednakosti pobornikom sovjetskog komunizma. Povrh toga, globalizacija i robotika – ili globotika, kako su ih jezgrovito nazvali Richard Baldwin i Rikard Forslid – mijenjaju radno okruženje i raspodjelu bogatstva. Nalazimo se na novom teritoriju i bit će nam potrebne nove politike za orijentaciju na njemu.

Primjerice, standardne politike kao što su antikartelski zakoni gube učinkovitost uslijed smanjenja količine konvencionalnog rada kojim se isplaćuju plaće, a zarada u sve većoj mjeri pritječe onima koji posjeduju kapital i nositeljima patenata za nove strojeve i proizvode.

Nužni su testovi novih politika
Stoga je važno priznati da baš i ne znamo koja je politika primjerena. Bit će potreban niz testova novih politika i tko god bude predsjednik Amerike trebat će biti spreman za izmjene tih politika i promjenu smjera kad to bude potrebno. S obzirom na okolnosti, važno je da predsjednik ima namjeru, kao i inteligenciju i fleksibilnost, za eksperimentiranje i prilagodbu.

Nekoliko demokratskih kandidata ima te ključne kvalitete, ali Sanders se ističe po tom pitanju.

Vjerujem da se ne mogu postići svi Sandersovi ciljevi za Ameriku. Ako ništa drugo, fiskalna ograničenja će to onemogućiti. No, to ne treba biti ozbiljan problem kada bi Sanders pobijedio u studenom i učio usput. Postizanje čak i djelića tih ciljeva predstavljat će pomak u pravom smjeru.

© Project Syndicate 2020.