Klimatske promjene i gubitak biološke raznolikosti najneodložniji su izazovi našeg vremena pa svi odgovorni vođe moraju ponuditi dugoročne politike za učinkovito suočavanje s njima.

Potrebne su nam jasne strategije temeljene na dostižnim ciljevima i moramo biti odvažni u raspoređivanju svih sredstava kojima raspolažemo. Svaka vjerodostojna klimatska strategija mora u dovoljnoj mjeri uzeti u obzir tehnološke inovacije.

S ciljem postizanja klimatske neutralnosti do 2035. i ugljične negativnosti (uklanjanjem više atmosferskog ugljika nego što se emitira) ubrzo nakon toga, finski klimatski ciljevi među najambicioznijima su na svijetu.

Moja zemlja teži tome da bude predvodnicom među naprednim gospodarstvima, ne samo u pogledu smanjenja emisija, već i uspostavljanjem kružnog gospodarstva usmjerenog na održivost i uklanjanje otpada. Naš plan je udvostručiti učinkovitost resursa i stopu kružnosti (postotak cjelokupnog materijala koji se vraća u gospodarstvo) do 2035.

To su ključne referentne točke na našem putu da postanemo prva zemlja koja se oslobodila fosilnih goriva. Ali postizanje klimatskih ciljeva nije moguće bez boljih metoda očuvanja naših vrijednih prirodnih resursa. Znanstvena otkrića, nove tehnologije i inovacije igrat će središnju ulogu u bilo kojem dugoročnom rješenju.

Stvaranje goriva iz zraka

No prije svega, svi nacionalni čelnici moraju pažljivije ispitati kako namjeravaju odmaknuti svoje zemlje od fosilnih goriva. Fokus bi trebao biti na povećanju upotrebe goriva i izvora energije koji ne ugrožavaju biološku raznolikost. Moramo potaknuti unos goriva koja se pridržavaju strogih kriterija održivosti i smanjuju emisije tijekom svog životnog ciklusa.

Primjerice, nusproizvodi goriva iz biomase mogu se koristiti za visokokvalitetne održive i biorazgradive proizvode kao što su tekstil i građevinski materijali, čime se štiti biološka raznolikost smanjenjem potražnje za resursima prikupljenih iz naših šuma.

Tehnologije pretvorbe “Power-to-X” otvaraju vrata raznim procesima koji pretvaraju električnu energiju u toplinu, vodik ili sintetička goriva.

Uz više ulaganja i inovacija, ove bi nam tehnologije mogle omogućiti razilaženje od ugljena, nafte i prirodnog plina, omogućavajući proizvodnju sintetičkih goriva iz sakupljenih emisija ugljikovog dioksida. Ovdje se može početi s postojećim industrijskim dimnim plinovima koje stvara industrija na biološkoj osnovi, cementne peći i spalionice čvrstog otpada.

No uskoro bi se mogle razviti nove tehnologije za iskorištavanje manje koncentriranih izvora ugljika, poput skupljanja ispušnog zraka iz uredskih zgrada ili čak izravnim hvatanjem zraka (DAC).

Eksperimentiranje je već u tijeku. Korištenjem vodika proizvedenog elektrolizom, emisije CO2 iz industrijskih postrojenja i uslijed izravnog hvatanja zraka (DAC) mogle bi postati izvorom sintetičkih tekućih i plinovitih goriva za ugljično neutralni cestovni, pomorski i zračni prijevoz.

Ovim se metodama proizvodi sintetički metanol kao međuprodukt koji se zatim može pretvoriti u benzin, kerozin i diesel. Koliko god neobično zvučalo, nismo daleko od mogućnosti stvaranja goriva iz zraka.

Te nove tehnologije i procesi mogu započeti s velikom cijenom. No kao što smo vidjeli kod solarnih panela i gorivnih članaka, troškovi neke tehnologije naglo padaju čim se njena upotreba počne povećavati.

Povrh toga, tržišta za druge, nove klimatski prihvatljive tehnologije brzo se razvijaju, premda se ona razlikuju u dubini i opsegu, ovisno o razini državne potpore (kroz mjere kao što su miješanje propisa o gorivima i cijenama ugljika).

Kružno svjetsko gospodarstvo

Primjerice, obećavajuće nove tehnologije na bazi vodika iziskivat će masivan porast proizvodnje električne energije bez fosilnih goriva kako bi se postigao učinak razmjera.

Međutim, ta se potreba može zadovoljiti širenjem upotrebe energije vjetra i sunca, koje su već sada najpovoljnije opcije za proizvodnju električne energije u mnogim dijelovima svijeta.

Nove tehnologije omogućit će velik pomak prema prijevozu s održivim gorivom u mnogim razvijenim zemljama i zemljama u razvoju. Ne samo da će nam omogućiti smanjenje globalnih emisija CO2, već će i mnoge industrije u budućnosti postati ugljično negativne.

Ali tehnologija nam neće riješiti klimatsku krizu. Moramo također stvoriti pravo političko okruženje. Ključna komponenta zelene tranzicije bit će veće cijene ugljika, što nalaže koordinaciju i potporu na međunarodnoj razini. Dogovaranje održivih kriterija za mehanizme tržišta ugljika bio bi važan korak naprijed.

A vlade bi trebale učiniti više kako bi podržale strukturne promjene kroz regulatorne okvire i financijske poticaje. Globalna tranzicija s fosilnih goriva iziskivat će transformacijski pomak u proizvodnji energije i industrijskim procesima.

Pa čak i tada, trebat će puno više rada na razvoju istinski kružne i zelene ekonomije. Različite zemlje imat će različite potrebe i prednosti. Ali najbolja rješenja bit će ona koja se u istoj mjeri mogu povećati u industrijaliziranim zemljama i u zemljama u razvoju.

Zaključak je da globalne emisije moraju uskoro doseći vrhunac ako želimo postići ciljeve smanjenja emisija i spriječiti buduće klimatske katastrofe.

Trebat će razviti, optimizirati i globalno primijeniti cjeloviti paket obećavajućih novih tehnologija ako želimo stvoriti potpuno klimatski neutralno, kružno svjetsko gospodarstvo.

© Project Syndicate 2021.