Svaka valuta u današnjem svijetu spada u skupinu takozvanih fiat valuta, nazvanih tako po latinskoj riječi fiat koju bismo na hrvatski jezik mogli prevesti frazom “neka tako bude”.

Moderne valute, u koje spadaju euro i dolar, tako nazivamo zato što njihova vrijednost ne proizlazi iz realne imovine poput zlata, već one vrijede zato što središnje banke i državni zakoni kažu da vrijede.

Povjerenje građanstva u takve valute ne dolazi iz vjerovanja u njihovu intrinzičnu vrijednost, već isključivo iz državne garancije. No, postoje periodi kad to povjerenje dolazi u veliko iskušenje.

Postoje dva načina na koja fiat valute mogu u potpunosti prestati vrijediti, a povijest je puna takvih primjera. Prvi je način ukidanje valute državnim dekretom, a na taj način ukinute valute u pravilu zamjenjuju neke nove valute.

Najnoviji je primjer hrvatska kuna, valuta koju smo koristili manje od 30 godina i koja se pridružila hrvatskom i jugoslavenskom dinaru u povijesnim knjigama. Uvođenjem eura, početkom ovog stoljeća dekretom su ukinute brojne slavne europske valute, poput francuskog franka, talijanske lire i njemačke marke.

Gubitak vrijednosti
Drugi način na koji fiat valute mogu prestati vrijediti jest gubitak vrijednosti uslijed visoke i ustrajne inflacije. Iako mnogi inflaciju promatraju kroz prizmu povećanja cijena u gospodarstvu, zapravo se radi o gubitku vrijednosti valute u kojoj se cijene izražavaju.

Takav gubitak vrijednosti je polaganiji od onog uzrokovanog državnim dekretom, ali je zapravo znatno štetniji za obične građane jer s padom vrijednosti valute, pada i vrijednost cjelokupne novčane štednje u toj valuti. Svi znamo za najpoznatije primjere takvih inflacija u povijesti, a oni stariji se sjećaju i visoke inflacije u bivšoj državi 80.-ih godina te u Hrvatskoj početkom 90.-ih godina prošlog stoljeća.

Nažalost, trenutno svjedočimo još jednom periodu visoke inflacije koja traje već više od godinu dana i ne pokazuje naznake smirivanja. Dapače, opći je dojam kako je inflacija u Hrvatskoj dodatno dobila na zamahu nakon uvođenja eura.

Osim visoke inflacije s kojom se trenutno bore sve zemlje eurozone, pred eurom kao nadnacionalnom valutom stoje brojni izazovi koji u dugom roku mogu dovesti do velikih problema za njegovu opstojnost.

Među takve izazove spadaju različiti interesi sjevernih i južnih zemalja eurozone, rastuće geopolitičke tenzije između Europske unije i euroazijskih zemalja te prevelika ovisnost europskih gospodarstava o stranim energentima i proizvodnji.

Ipak, najveći izazov u kratkom roku zasigurno je već spomenuta visoka inflacija s kojom se Europska središnja banka pokušava boriti podizanjem kamatnih stopa, po uzoru na američki Sustav federalnih rezervi.

Učinak takvih mjera na inflaciju tek se treba pokazati, ali ono što je vrlo izgledno jest da će više kamatne stope dovesti do usporavanja gospodarstva, potencijalno nove recesije i poskupljenja zaduživanja – kako za države, tako i za pojedince.

U tom kontekstu, čini se kako je pred eurom još jedno burno razdoblje u kojem će biti potrebno puno političke volje kako bi europska valuta uopće opstala.

Tiskanje novca
Visoka inflacija u Europi zapravo je posljedica pretjeranog tiskanja novca od strane Europske središnje banke. Naravno, drugi faktori su doprinijeli toj inflaciji, kao primjerice poremećaji u opskrbnim lancima ili energetska kriza, ali kao što kaže Milton Friedman u svojoj poznatoj izjavi, “inflacija je uvijek i svugdje monetarni fenomen”.

Pretjerano stvaranje novog novca upakirano u pojam “kvantitativno popuštanje” postalo je glavni monetarni mehanizam kojeg koristi ESB u periodu krize, ali takva vatrogasna mjera neminovno kasnije dolazi na naplatu u obliku visoke inflacije. Nastavi li se kvantitativno popuštanje koristiti i u budućnosti, euru prijeti pad vrijednosti u bescjenje.

Sve je više onih koji vjeruju kako će euro jednog dana također doživjeti svoj kraj. Iako to možda ne djeluje tako u trenutnoj situaciji, budućnost je nepredvidljiva, a povijest nas uči kako su periodi ekonomskog kraha često dolazili nakon perioda prevelike opuštenosti. Hoće li euro doživjeti kraj kao valuta koja je ukinuta službenim dekretom ili kao valuta koju je u potpunosti izjela inflacija, pokazat će budućnost.

Unatoč svemu navedenom, čini se kako Hrvati i dalje imaju povjerenje u euro i njegovu opstojnost. To potvrđuje činjenica da hrvatski državljani na bankovnim računima ukupno drže oko 30 milijardi eura, što predstavlja daleko najpopularniji oblik štednje u Hrvatskoj.

No, određeni odmak od fiat valuta je vidljiv po trendovima na tržištu koji pokazuju da je u Hrvatskoj u 2022. godini kupljeno dvostruko više zlatnih poluga i zlatnika nego u prethodnoj godini. Budući da se investicijsko zlato tradicionalno smatra zaštitom od inflacije i alternativom štednji u fiat novcu, ovaj trend ukazuje na pad povjerenja u klasične valute. Izgledno je da će se taj trend nastaviti i u novoj godini.