Velika kretanja cijena nafte, minerala i poljoprivrednih proizvoda bila su među najistaknutijim gospodarskim kretanjima u posljednjih nekoliko godina. Nagli rast cijena sirovina u većem dijelu tog razdoblja bilo je gotovo nemoguće ne zamijetiti.

Barel Brent sirove nafte koja se u travnju 2020. prodavala za 20 dolara, tijekom prvog vala pandemije bolesti Covid-19, postigla je vrhunac od 122 dolara u ožujku 2022., neposredno nakon što je Rusija napala Ukrajinu.

Nafta nije bila jedina roba čija se cijena povećala. Cijena bakra udvostručila se; pšenica se više nego udvostručila, a globalni indeksi cijena sirovina gotovo su se utrostručili od travnja 2020. do ožujka 2022. A ta su povećanja izražena u dolarima; cijene u eurima, jenu, wonu ili drugim valutama još su više porasle.

Posljedice ruske invazije
Međutim, manje se primjećuje da su cijene mnogih roba pale ovog ljeta. Cijena nafte smanjena je za oko 30% između početka lipnja i sredine kolovoza. Politički osjetljiva cijena benzina u Sjedinjenim Američkim Državama pala je za 20% u istom razdoblju, sa 5 dolara po galonu na 4 dolara po galonu. Ukupni indeks pao je 12%.

Je li ovo smanjenje cijena robe samo privremeno? Ili je to znak da su cijene dosegle vrhunac i može se očekivati daljnji pad?

Cijene sirovina vrlo su korelirane. Jedan od razloga su izravne mikroekonomske veze. Kada cijena nafte raste, troškovi proizvođača pšenice rastu (jer oprema za berbu radi na dizel, a gnojivo se proizvodi od prirodnog plina), što stvara pritisak na rast cijena žitarica.

Postoje dva makroekonomska razloga da mislimo da će cijene sirovina općenito dodatno pasti. Samo je po sebi razumljivo da je razina gospodarske aktivnosti važna odrednica potražnje za robom, a time i njenih cijena. Manje je očito da je realna kamatna stopa još jedan ključni čimbenik. A trenutačni izgledi za globalni rast i realne kamatne stope upućuju na silazni put cijena sirovina.

Neće sve cijene pasti. Različite robe imaju različite priče. Primjerice, tržišna cijena prirodnog plina u Europi sigurno će dodatno rasti jer kontinent uči kako preživjeti zimu bez ruskih zaliha. Međutim, trend će vjerojatno biti u padu i drugdje.

Snažan globalni rast, osobito u Kini, može objasniti velike poraste cijena robe u razdoblju 2004. – 2007., 2010.-2011. i 2021. S druge strane, pad globalnog rasta može objasniti nagli pad cijena sirovina tijekom Velike recesije od sredine 2008. do početka 2009. i tijekom pandemijske recesije od siječnja do travnja 2020.

Globalni rast trenutačno se usporava. Kinesko gospodarstvo dramatično je posustalo. Tamošnji rast zapravo je postao negativan u drugom tromjesečju, jer su Šangaj i neki drugi veliki gradovi pretrpjeli ograničenja kretanja u skladu s uzaludnom politikom predsjednika Xi Jinpinga nulte tolerancije na Covid. Europsko gospodarstvo bit će teško pogođeno nuspojavama ruske invazije na Ukrajinu.

Čak je i rast u SAD-u u 2022. sporiji nego što je bio prošle godine, a mnogi su objavili da je počela recesija. (Osobno, još uvijek sam spreman kladiti se na to nijedna američka recesija nije započela u prvom dijelu godine i da će BDP u prvom tromjesečju ili drugom tromjesečju biti revidiran naviše do kraja rujna.)

U najnovijem ažuriranju Međunarodni monetarni fond predviđa snažno usporavanje globalnog rasta, sa 6,1% u 2021., na 3,2% u 2022. i 2,9% u 2023. Sporiji rast znači manju potražnju za robom, a time i niže cijene.

Visoke kamatne stope
Štoviše, kako američke Federalne rezerve i druge središnje banke pooštravaju monetarnu politiku, realne kamatne stope vjerojatno će rasti. To će vjerojatno sniziti cijene sirovina i to ne samo zato što visoke realne kamatne stope čine recesiju vjerojatnijom. Razina realnih kamatnih stopa utječe na cijene sirovina neovisno o BDP-u, kako u teoriji, tako i empirijski.

Teorija odnosa između realnih kamatnih stopa i cijena sirovina odavno je uspostavljena. Najjednostavnija intuicija u tom odnosu kaže da je kamatna stopa “trošak nošenja” zaliha. Povećanje kamatne stope smanjuje potražnju poduzeća za držanjem zaliha i stoga snižava cijenu robe.

Uz zalihe djeluju još tri mehanizma. Prvo, za iscrpive resurse, rast kamatne stope povećava poticaj za izvlačenje danas i tako proširenje dostupne ponude. Drugo, za “financijaliziranu” robu, povećanje kamatne stope potiče institucionalne ulagače da se izbace iz klase robne imovine u blagajničke zapise.

Naposljetku, za robu kojom se trguje na međunarodnoj razini, povećanje domaće realne kamatne stope uzrokuje realnu aprecijaciju domaće valute, koja radi na snižavanju cijene robe u domaćoj valuti.

Ekonometrijske analize pokazale su statistički odnos između realnih kamatnih stopa i cijena sirovina. To uključuje jednostavne korelacije; regresije koje kontroliraju druge važne odrednice, kao što su BDP i zalihe u modelu “prekonoćnih kamata” (carry trade); i visokofrekventne studije događaja koje su mnogo manje osjetljive na ekonometrijske probleme regresija.

Dvije epizode pokazuju da učinak realnih kamatnih stopa na cijene sirovina djeluje neovisno o učinku BDP-a. Ni skok cijena sirovina u dolarima u prvoj polovici 2008. ni pad u razdoblju 2014. – 2015. ne mogu se objasniti fluktuacijama gospodarske aktivnosti.

Umjesto toga, mogu se tumačiti kao rezultat labave američke monetarne politike (kvantitativno popuštanje) i pooštravanja američke monetarne politike s okončanjem kvantitativnog popuštanja.

Čini se da su realne kamatne stope u čvrstom uzlaznom trendu jer će nominalne kamatne stope rasti, a inflacija padati. Zajedno s usporavanjem globalnog rasta, to bi moglo značiti da će se nedavni pad realnih cijena nafte, minerala i poljoprivrednih proizvoda nastaviti.

© Project Syndicate, 2022.