Do 2016. globalno vodstvo bilo je obilježje američkog sjaja. Sjedinjene Američke Države predvodile su u osnivanju i potpori Ujedinjenim narodima, Međunarodnom monetarnom fondu, Svjetskoj trgovinskoj organizaciji i mnogim drugima. Amerika je u tome bila izvanredna, unatoč svom položaju krajem Drugog svjetskog rata, izabrala je izgraditi svjetski poredak kroz multilateralizam i globalne institucije, umjesto kroz naknadu štete i unilateralizam.

Gotovo je nemoguće shvatiti koliko je štete napravilo predsjedanje Donalda Trumpa američkom položaju u prošle četiri godine. Otpočetka je njegova administracija težila poništavanju dugogodišnjih politika koje su jednako prihvatili republikanci i demokrati.

Budući da preferira unilateralizam, Trump je napustio Transpacifičko partnerstvo (TPP) i zahtijevao je ponovno pregovaranje Sjevernoameričkog sporazuma o slobodnoj trgovini, Sporazuma o slobodnoj trgovini između SAD-a i Koreje i ostalih sporazuma. Uveo je carine na uvoz čelika i aluminija pod izlikom nacionalne sigurnosti, kršeći duh, ako ne i slova međunarodnog trgovinskog zakona pod Svjetskom trgovinskom organizacijom. Te odluke, i općenitije Trumpovo ponašanje, brzo su nagrizli povjerenje koje su ostale zemlje prethodno polagale u američko vodstvo i “meku moć”. Odjednom se više nije moglo vjerovati Sjedinjenim Američkim Državama da će ispoštovati svoje obveze.

Dok multilateralizam ne može jamčiti SAD-u potpuno ispunjenje njegovih ciljeva, on zasigurno može postići više nego bilateralni dogovori kakve je postizao Trump. Sa 4,25% svjetskog stanovništva i udjelom od 15,2% u svjetskom BDP-u, Sjedinjene Američke Države nisu ni približno dovoljno velike da nametnu svoju volju ostatku svijeta. Umjesto toga američki utjecaj najveći je kad se primjenjuje zajedno s ostalima. To je najviše tako u slučaju trgovine.

Veći trgovinski deficit s Kinom

Razmislite o Trumpovom “trgovinskom ratu” s Kinom, koji je u potpunosti podbacio u ispunjenju svojih navedenih ciljeva. Bilateralni trgovinski deficit s Kinom povećao se i američki izvoz u Kinu pada daleko ispod ciljne razine implicirane u «prvoj fazi» sporazuma koji su dvije zemlje potpisale u siječnju. Pitanja kao što su prava intelektualnog vlasništva i e-trgovina ostaju neriješena. Možda čak još gore, zahtjev da Kina postavi kvantitativne ciljeve za kupovinu američkih izvoznih proizvoda samo je povećao razmjere u kojima se kineska država mora uplitati u njeno gospodarstvo. Ti neuspjesi nisu iznenađenje. Od carina se ne može očekivati smanjenje bilateralnog trgovinskog deficita. Primjerice 2019. godine, američki uvoz iz Vijetnama naglo se povećao usporedno sa smanjenjem uvoza iz Kine. Došlo je do niza prigovora o tome da se kineski izvoz u SAD preusmjerava kroz druge zemlje radi prikrivanja podrijetla.

Postizanje dogovora “jedan na jedan” kakvo je primjenjivala Trumpova administracija podbacilo je iz jednostavnog i očitog razloga: živimo u svijetu s više zemalja. Carine i ostale diskriminatorne mjere nametnute jednoj zemlji jednostavno će stvoriti prostor koje će ispuniti druge zemlje.

Ignoriranje te stvarnosti vodi do ozbiljnih poteškoća. Primjerice, jedno od prvih Trumpovih postupanja po službenoj dužnosti bilo je prekinuti Transpacifičko partnerstvo koje bi bilo uspostavilo područje slobodne trgovine među 12 zemalja Pacifičkog obruča, poglavito isključujući Kinu. Nakon povlačenja SAD-a, preostalih 11 zemalja nastavilo je samo, nakon čega su američki izvoznici bili u izrazito nepovoljnom položaju na tim tržištima. I sada je Japan, Južna Koreja, Australija, Novi Zeland i deset drugih zemalja jugoistočne Azije ušlo u novi blok slobodne trgovine, Regionalno sveobuhvatno ekonomsko partnerstvo, koje uključuje Kinu i isključuje SAD.

Nužno je poništiti pogreške

Trumpova administracija također je učinkovito paralizirala važan mehanizam Svjetske trgovinske organizacije za rješavanje sporova, odbijanjem odobravanja nominiranih za zamjenu sudaca njegovog Žalbenog tijela kojima je istekao mandat. Zemlje su prethodno podnosile pritužbe o sumnjama na kršenje pravila Svjetske trgovinske organizacije mehanizmu za rješavanje sporova. No budući da je ostao bez kvoruma uslijed Trumpove nepopustljivosti mehanizam za rješavanje sporova ne može odlučivati o takvim pitanjima, čime postaje izglednije da rutinski sporovi prerastu u veće trgovinske ratove.

S Trumpom na odlasku, prioritet bi sada trebao biti na ukidanju američkih carina na uvoz čelika i aluminija. Procjenjuje se da je 0,7 radnih mjesta u američkom proizvodnom sektoru izgubljeno u industrijama koje upotrebljavaju čelik, dok je samo 0,3% radnih mjesta u proizvodnom sektoru dobiveno u proizvodnji čelika. Što je još gore, radna mjesta koja su dobivena u proizvodnji čelika stajala su potrošače oko 817.000 dolara po radnom mjestu. Iako su se carine branile na temelju pitanja nacionalne sigurnosti, istina jest da SAD uvozi samo oko 27% čelika i na njegovu obrambenu industriju otpada manje od 3% potrošnje čelika.

Poništavanje pogrešaka te politike bit će neophodno za ponovnu uspostavu američkog vodstva u globalnom gospodarstvu. Slijediti realistične aspiracije kroz multilateralne pregovore bit će daleko učinkovitije nego bilateralni razgovori kad se radi o uvjeravanju Kine da izmijeni neke od svojih praksi. Ograničavanje kineskog gospodarskog rasta na bilo koji značajan način jednostavno nije izvedivo. SAD bi umjesto toga trebale poduzeti korake da se pobrinu da poštivanje međunarodno dogovorenih pravila bude u interesu same Kine. Ponovno uspostavljanje operativne sposobnosti mehanizma za rješavanje sporova može se učiniti i to treba učiniti brzo.