Nakon što je u protekle tri godine uspostavljeno svojevrsno primirje na hrvatskom taksi tržištu, posljednjih mjeseci situacija je opet uzavrela te niz prijevozničkih udruga i sindikata izlazi pred Vladu s prijedlozima i zahtjevima kako bi se ovaj sektor trebao urediti.

Naravno, glavni razlog za pobunu je pandemija Covida-19 koja je gotovo u potpunosti zatvorila društvo, a posebice turizam koji već duže vrijeme u Hrvatskoj ima egzistencijalni značaj za sve više sektora gospodarstva, pa tako i za taksi prijevoznike.

U proteklom razdoblju, na dvoznamenkastom godišnjem rastu turističkog prometa u Hrvatskoj, a što je posebno bilo značajno zbog cjelogodišnjeg karaktera dolazaka posjetitelja u Zagreb, hrvatski taksi sektor je nabujao do neslućenih razmjera – govori se i o 10 tisuća ljudi koji svoj kruh zarađuju taksiranjem.

Iako su sukobi između tradicionalnih taksi udruženja gradova, a čiji članovi su redom obrtnici, i većih taksi tvrtki te posebno digitalnih platformi Bolt i Uber, tinjali čitavo vrijeme, ti sukobi su bili uglavnom niskog intenziteta te bi se pojačali eventualno u špicama turističke sezone u jadranskim središtima te na zagrebačkom aerodromu Franjo Tuđman gdje se u regulaciju taksi poslovanja morao uključiti i koncesionar tog aerodroma Međunarodna zračna luka Zagreb.

Tehnologiju nemoguće zaustaviti

No putnika je bilo puno, i sve više, te je za svakog na tržištu bilo posla i zarade. Ali kada je u ovo vrijeme prošle godine nastupila korona kriza sa svim svojim posljedicama i blokadama, odjednom više nije bilo ni posla, a niti egzistencije za sve taksiste.

Mnogi od njih su svoja vozila uzeli na kredit, ili još češće na leasing, a kreditne institucije u nekim situacijama imaju razumijevanja za svoje klijente, a ponekad i ne.

Sukobi taksista, koji su često iz verbalnih vrijeđanja znali otići i u fizičke obračune, tijekom 2017. postali su gotovo svakodnevica. Iako je hrvatsko taksi tržište liberalizirano već i ranije, tih godina je u našoj zemlji zaživio Uber koji je postao izrazito popularan.

Kako nije postojala funkcionalna regulativa, vozači Ubera su djelovali u sivoj zoni gdje nisu bili zakonski tretirani, sa svim pravima i obvezama kao taksisti već više kao neki prijevoznici iz usluge.

Kada je korištenje Ubera postalo masovna pojava, to su osjetili tradicionalni taksisti obrtnici okupljeni u svojim gradskim taksi udruženjima, koji su do tada imali monopol na taksiranje u svojem gradu.

Iako je bilo lobiranja i pritisaka da se Uberu zabrani poslovanje, svima je bilo jasno da se napredak i tehnologija ne mogu zaustaviti. Stoga je Vlada krenula u izmjene postojećeg Zakona o prijevozu u cestovnom prometu koji je trebao postići neko kompromisno rješenje na tržištu.

Zakon je svjetlo dana ugledao 2018. i iako njime u potpunosti nitko nije bio zadovoljan u taksi sektoru, nije bilo nikog tko bi rekao da sada tržište nije, barem djelomično, uređeno. Kao što je gore već spomenuto, na krilima dvoznamenkastog rasta broja stranih turista u Hrvatskoj, kako na Jadranu tako i u Zagrebu, posla je bilo za sve i svi su zadovoljno trljali ruke.

No već tijekom rekordne turističke 2019., posebno u Dubrovniku pojavili su se glasovi za ponovno preispitivanje potpune liberalizacije taksi tržišta.

U samom Dubrovniku nije u prvom planu bila zarada taksista jer je turista bilo puno i posla za sve, nego kaos u prometu koji su napravili novopridošli taksisti iz čitave Hrvatske, a bilo je govora da dolaze i iz susjednih zemalja. Tako je brojka od stotinjak dubrovačkih taksista izvan sezone tijekom srpnja i kolovoza narasla do navodnih 3000 taksi vozila u tom gradu.

Vlada zatrpana novim zahtjevima

Kako je i tamošnjim čelnicima taksi udruga i samog Grada bilo jasno da će biti prilično teško mijenjati regulativu i ponovno uvesti neki monopol, krenulo se s idejama o uvođenju električnih vozila te bi tada iz ekoloških a ne poslovnih razloga pristup centru grada bio dopušten samo električnim taksistima.

Pomoć u nabavci takvih vozila za dubrovačke taksiste dao bi sam grad, ali i država te EU. Korona je zasad sve te ideje ostavila samo “na papiru”.

Činjenica da bez turista taksisti nemaju sredstava za puko preživljavanje, a kamoli za nove investicije.
Stoga su se tradicionalna taksi udruženja odlučila za zajednički nastup prema Vladi sa zahtjevom za izmjenu zakona iz 2018. Oni predlažu da svako taksi vozilo mora imati dozvolu za obavljanje taksi prijevoza jer postojeće stanje je takvo da se na jednu dozvolu može staviti neograničeni broj vozila što je u potpunosti neprihvatljivo i neodrživo, te kako ističu, gubi se smisao postojanja dozvola.

Traže i da se svako taksi vozilo označi posebnom vinjetom za svaki grad u kojem smije obavljati prijevoz. U konačnici, takve vinjete bi izdavale jedinice lokalne samouprave, dakle sami gradovi, a čime bi se opet vratili uglavnom na situaciju od prije 2018.

S nešto drukčijim zahtjevima prema Vladi nedavno su išli iz novoosnovanog Nezavisnog sindikata vozača taksija, a kojeg uglavnom čine vozači Ubera i Bolta.

Oni nemaju problema s liberalizacijom, ali imaju s cijenom usluge. Naime, globalne taksi platforme za koje rade prilagođavaju se krizi te svojim korisnicima nude velike promotivne popuste, a koji u konačnici idu nauštrb vozača. Isto tako, žale se u tom sindikatu, Uber i Bolt zbog krize ulažu dodatna sredstva u marketing, a što se opet financira iz zarade vozača koji tim platformama plaćaju 20-25 posto provizije.

Stoga oni traže da država utvrdi minimalnu cijenu vožnje po kilometru, a isto tako da olabavi pravila oko starosti taksi vozila kako ne bi mnogi postojeći taksisti završili u bankrotu.