Energetska slika ovog dijela Europe već je neko vrijeme vrlo zanimljiva, a proteklih se mjeseci situacija još više zakomplicirala.

Dok smo do prije nekoliko godina, što zbog prilično loših energetskih odluka hrvatske politike, što zbog strateških i vlasničkih ulaganja, ali i zbog jeftinih energenata s istoka, u Hrvatskoj bili okrenuti prema Mađarskoj, čini se kako nove okolnosti dovode do inverzije tog odnosa.

Inverzija uzrokovana agresijom na Ukrajinu došlaje da bi ostala, prema svim vanjskopolitičkim pokazateljima. Svijet se ponovno podijelio u političko-ekonomske blokove, pa sve da se dogodi i brzi mir u Ukrajini, a ruski energenti ponovno postanu legitimni, čini se gotovo nemogućim da će bilo koja zemlja koja gravitira sigurnosnom Zapadu više pristati na toliki postotak energenata ruske provenijencije u svom energetskom miksu. Bez obzira na cjenovnu prihvatljivost.

Mađarski izuzetak, ali…
Europskim sankcijama na ruske energente, kako bi se smanjila lukrativnost punjenja ruskog državnog proračuna, a time i financiranje vojske, za Mađarsku kao jednu od ključnih teritorija i čvorišta za transport ruske nafte i plina prema jugu Europe nastupilo je novo razdoblje. Za njih prilično izazovno.

Mađarska je, doduše, unutar Europske unije, ispregovarala izuzetke sankcija na uvoz ruskih energenata, međutim to ima neke uvjete. Takva vrsta energenata ne smije se izvoziti iz Mađarske, ali se ne smiju niti izvoziti produkti nastali od takvih energetskih sirovina. Što čini besmislenim ili slabije smislenim postojanje mađarske rafinerijske i petrokemijske industrije. Također, ti izuzeci nisu neograničeni.

Stoga se Mađarska, i njene kompanije, u pogledu nafte i plina, moraju okrenuti zemljama koje imaju morske luke i postojeću infrastrukturu. Poljskoj i Hrvatskoj.

Hrvatska zbog smještenosti na Jadranskom moru i zbog svog geografskog položaja nove energetske okolnosti može smatrati prilično dobrima. Postojanje Jadranskog naftovoda (Janafa) i terminala za ukapljeni plin na Krku, ne zato što smo za to imali neku strategiju, u novonastalim okolnostima učinilo je našu zemlju strateškim mjestom za energetsku diverzifikaciju ovoga dijela Europske unije. Hrvatska je postala novi europski energetski hub.

Promijenjene okolnosti već su tijekom prošle godine izazvali nervozu kod naših susjeda, što se nastavlja i ove godine. Podsjetimo na koincidenciju puštanja u javnost iznosa i postojanja kazne Prvom plinarskom društvu (PPD) od strane mađarskog regulatora, čiji su djelatnici bivši visokopozicionirani birokrati mađarske izvršne vlasti i javnih kompanija, prije nego li je kazna javno objavljena.

Sve putem hrvatskih populističkih parlamentarnih egzibicionista, uz posredovanje nekih bivših djelatnika institucija hrvatske izvršne vlasti. Slučajno ili ne, baš u vrijeme kada je PPD ušao u spor s dugogodišnjim dobavljačem Gazpromom, proširio zakup terminala na Krku u suradnji s British Petroleumom, čime su se dugoročnije promijenile i prilike trgovanja ukapljenim plinom prema zemljama srednje i jugoistočne Europe.

Drugi partneri zadovoljni
Do kuda korištenje hrvatskih populističkih parlamentarnih egziibicionista seže, radi li se o sukobu interesa, je li po srijedi samo energetski sektor ili je takva rabota prešla i na neka druga ekonomska područja prerano je reći jer ne baratamo s dovoljno javno dostupnih, objavljenih, informacija. No, ono što sa sigurnošću možemo reći jest da je mađarska nervoza prešla na novu razinu. Čudne i manje čudne koincidencije, zatvoreni i manje zatvoreni krug indicija prošloga su i ovoga tjedna zamijenile službene izjave i priopćenja…

Prvo je predsjednik uprave Mola, Zsolt Hernadi, dao autorizirani intervju mađarskom portalu Index.hu, a nedugo potom njegove su tvrdnje prisnažene službenim priopćenjem Mol Grupe.

Najzvučnije teze intervjua tiču se cijene transporta nafte putem Janafa u Mađarsku. Iz Mola negoduju zbog cijene i ističu kako se radi o ucjeni hrvatske javne kompanije, između redaka i hrvatske vlasti, pomoću novih vanjskopolitičkih okolnosti, ne bi li se profitiralo na nepovoljnom položaju Mađarske i njenih kompanija, suprotno načelu solidarnosti unutar europske energetske zajednice.

Optužbu su iz Janafa demantirali ističući kako se cijena transporta utvrđuje temeljem cijelog niza kriterija, od kojih neke konkurenti ne pružaju pa ne postoji mogućnost usporedbe cijena, a upozoravaju i na to kako bi cijena bila niža kada bi Mol Janafovu infrastrukturu koristio u većem obimu. Ističu kako su drugi partneri zadovoljni metodologijom za izračun cijene.

Maske su definitivno pale, a sukob na energetskoj karti ovog dijela Europe je eskalirao. Kako će se dalje razvijati teško je prognozirati, no činjenica kako u novim uvjetima Europa još dugo neće ovisiti o jednom dobavnom energetskom pravcu, pa bi, sve da se relaksiraju razne vanjskopolitičke okolnosti, poput rata u Ukrajini ili krize u pomorskom prometu uzrokovane krizom u Crvenom moru, Janafova infrastruktura i naftovod Družba trebali koegzistirati.

To bi trebalo sugerirati neku vrstu dogovora. Tim više što je hrvatsko tržište malo, pa je naša infrastruktura okrenuta susjednim tržištima, a Mađarska i njena industrija Hrvatskoj kao novom europskom energetskom hubu.