Zahvaljujući Rusima ovog smo tjedna saznali da u Hrvatskoj svi koji žele razvijati neki od oblika crowdfundinga imaju za to širom otvorena vrata.

Pojednostavljeno, ovdje možete imati crowdfunding platforme, razvoj i prodaju, a backend dio poslovanja, primarno pravna i ekonomska pitanja morat ćete riješiti izvan Hrvatske u nekoj od drugih članica Unije. To vrijedi za sva četiri oblika crowdfundinga od grupnog doniranja do crowdinvestinga.  Ruska Robo.cash grupa, naime, u Hrvatskoj radi vrlo dobar biznis u području investicija, a neke pak druge tvrtke u sklopu grupacije na drugim tržištima onda se dalje bave kreditiranjem.

Spojite grupno prikupljanje novca i davanje kredita i dobili ste crowdlending. Međutim, kada se govori o hrvatskom poslovanju, Robo.cash tvrdi da to nije to. Još važnije, HNB i Hanfa to hrvatsko poslovanje smatraju inovativnim biznis modelom za koji navode da nije u njihovoj nadležnosti. Taman da i jest, Hanfa jasno daje do znanja da do usklađivanja na EU razini niti neće biti intervencija po tom pitanju na lokalnoj razini. Rusi su, dakle, uspjeli u Hrvatskoj pronaći rješenje za sve muke koje imaju oni koji ovdje žele razvijati crowdfunding poslovanje.

Snažan otpor 
Dakako situacija nije baš tako jednostavna. Dva glavna kočničara svih oblika crowdfundinga u Hrvatskoj, Ministarstvo financija i Ministarstvo pravosuđa, i dalje u talonu imaju niz zakona i propisa kojima se opiru širenju crowdfundinga.

Taj je otpor toliko snažan da čak ni Zagrebačka burza, koja je s estonskim Funderbeamom uspjela pokrenuti uspješnu Funderbeam SEE crowdinvesting platformu i trenutačno predstavlja jedan od najživljih djelova domaćeg tržišta kapitala, i dalje za svaku kampanju otvara Special Purpose Vehicle (SPV) društva u Estoniji. Kao i u slučaju Robo.casha, tako i Zagrebačka burza da bi mogla uspješno poslovati u Hrvatskoj, treba učinkovito, logično i poticajno okruženje koje je našla u jednoj drugoj EU članici.

Takvu su situacije nisu specifičnost samo hrvatskog političko-ekonomskog modela. Problema s modernizacijom financijskih tržišta imaju čak i Nijemci. Primjerice, osjetio je to i Mate Rimac kada je svoj Greyp Bikes izveo na njemačku crowdinvesting platformu Neufund preko koje je kapital skupljao ne samo u eurima već i u kriptovalutama. Zato je hrvatska tvrtka koja je kapital skupljala preko njemačke platforme za tu operaciju koristila pravni okvir Liechtensteina. Još jedna od prednosti jedinstvenog EU tržišta.

Neopravdana šteta 
Iz svega je toga vidljivo da će, ako se nešto ne promijeni, hrvatsko Ministarstvo financija i Ministarstvo pravosuđa izgubiti na važnosti. Njihove se kočnice na jedinstvenom EU tržištu sada mogu elegantno zaobići, i još važnije, one se sada aktivno zaobilaze da bi se biznisi u Hrvatskoj mogli uspješno razvijati.

Idući koji će biti prisiljeni krenuti tim putem su i svi drugi koji već duže vrijeme u Hrvatskoj pokušavaju razviti crowdfunding biznise. EU će za pet godina, a vjerojatno i u kraće vrijeme, natjerati sve svoje članice pa tako i Hrvatsku da zakonodavstva usklade s EU direktivama. Jedna od njih bit će i o grupnom financiranju, koje je već sada vrlo popularno u Uniji. To znači da svi oni koji žele za pet godina u Hrvatskoj imati neki crowdfunding biznis, znači upravljati s nekakvom crowdfunding platformom, moraju je već danas pokrenuti, makar ovdje imali samo web stranicu, a ostatak poslovanja vodili iz Estonije ili bilo koje druge članice Unije.

Ne učine li to, kasnije neće imati priliku jer će se sa svježom regulativom na hrvatsko tržište preliti i strana konkurencija. Kakvu korist u takvom razvoju događaja vide Ministarstvo financija i Ministarstvo pravosuđa da ga svojim djelovanjem potiću, teško je dokučiti. Bez obzira na njihovo opravdanje, šteta koju rade, barem iz moje perspektive, je neopravdana.