Hoće li globalno gospodarstvo biti zahvaćeno “savršenom olujom”, lošom situacijom s nepovoljnim okolnostima, a Europa, Kina i Sjedinjene Američke Države suočene s krizom u isto vrijeme kasnije ove godine? Rizici od trostruke globalne recesije rastu iz dana u dan.

Recesija u Europi gotovo je neizbježna ako rat u Ukrajini eskalira, a Njemačka, koja se žestoko opire pozivima da prekine rusku naftu i plin, konačno popušta. Kina sve teže održava pozitivan rast suočena s drakonskim zatvaranjima uslijed bolesti Covid-19, koja su već zaustavila Šangaj i sada prijete Pekingu. Zapravo, kinesko gospodarstvo možda je već u recesiji. A s obzirom na to da potrošačke cijene u SAD-u trenutno rastu najbrže u posljednjih 40 godina, izgledi za meko slijetanje cijena bez velikog udara na rast izgledaju sve manji.

Privatne i službene ekonomske prognoze nedavno su počele isticati rastuće regionalne rizike, ali možda podcjenjuju mjeru u kojoj se međusobno množe. Primjerice, rasprostranjena zatvaranja u Kini kratkoročno će izazvati kaos u globalnim lancima opskrbe, što će povećati inflaciju u SAD-u i smanjiti potražnju u Europi. Obično bi ti problemi mogli biti ublaženi nižim cijenama sirovina. Međutim, budući da se u Ukrajini ne nazire jasan kraj, globalne cijene hrane i energije vjerojatno će ostati visoke u bilo kojem scenariju. Recesija u SAD-u, pogotovo ako bi bila potaknuta ciklusom povećanja kamatnih stopa od strane Federalnih rezervi, ograničila bi globalnu uvoznu potražnju i izazvala kaos na financijskim tržištima. I premda recesija u Europi obično zrači globalno uglavnom smanjenom potražnjom, usporavanje izazvano ratom moglo bi radikalno poljuljati poslovno povjerenje i financijska tržišta diljem svijeta.

Kinesko rasipanje resursa

Koliko je vjerojatan svaki od ovih događaja? Putanja rasta u Kini već dugo usporava, a samo kombinacija sreće i uglavnom kompetentnog makroekonomskog upravljanja sprečava ozbiljan pad. No, nikakva količina pažljivog makroekonomskog upravljanja ne može riješiti situaciju ako je kinesko vodstvo donijelo pogrešnu odluku po pitanju mjera uslijed bolesti Covid-19.

Većina azijskih zemalja sada je izašla iz strategija nulte stope Covida i prelazi na režime koji upravljaju bolešću kao endemskom prijetnjom, ali ne tretiraju to kao pandemiju. U Kini nije tako. Tamo vlada troši ogromne svote za prenamjenu praznih poslovnih zgrada u centru grada u karantenske centre.

Možda su novi karantenski centri briljantna ideja jer pružaju način preusmjeravanja napuhanog kineskog građevinskog sektora prema društveno korisnijim aktivnostima od gomilanja više novih projekata nakon godina prekomjerne izgradnje (na što smo ekonomist Međunarodnog monetarnog fonda Yuanchen Yang i ja upozorili 2020.) Možda kineski čelnici znaju nešto što njihovi zapadni kolege ne znaju o hitnosti priprema za sljedeću pandemiju, a ako je tako, karantenski centri mogli bi izgledati pozitivno vizionarski. Vjerojatnije je, međutim, da se Kina upušta u svojevrsnu borbu s vjetrenjačama pokušavajući ukrotiti sve zarazniji virus, a u tom slučaju centri će se pokazati kao ogromno rasipanje resursa, a zatvaranja uzaludna. Rizik od američke recesije zasigurno je naglo porastao, a glavne neizvjesnosti sada su njen tajming i ozbiljnost. Sangvinično stajalište da će se inflacija sama po sebi znatno smanjiti te da Fed stoga neće morati previše povećavati kamatne stope, iz dana u dan izgleda neizvjesnije. Budući da su uštede porasle tijekom pandemije, vjerojatni scenarij je da će potražnja potrošača ostati snažna, dok se problemi u lancu opskrbe još pogoršavaju. Istina, čini se da američka vlada smanjuje svoju poticajnu politiku, ali to će povećati zabrinutost za recesiju čak i ako donekle pomogne ublažiti inflaciju. A ako se poticajni programi nastave punim gasom – a zašto i ne bi u izbornoj godini – to će otežati posao Fedu.

Što se tiče Europe, posljedice gospodarskog usporavanja u Kini i SAD-u ugrozile bi njen rast i bez rata u Ukrajini. No rat je uvelike pojačao europske rizike i ranjivosti. Rast je već slab. Ako ruski predsjednik Vladimir Putin pribjegne korištenju kemijskog ili taktičkog nuklearnog oružja, Europa će biti prisiljena odlučno presjeći pupčanu vrpcu, s neizvjesnim posljedicama i za svoje gospodarstvo i za rizik od daljnje eskalacije, što bi moglo značiti i nametanje sankcija Kini. U međuvremenu, europske vlade pod znatnim su pritiskom da značajno povećaju svoju potrošnju na nacionalnu obranu.

Jesu li dorasli zadatku?

Jasno je da će tržišta u nastajanju i siromašnija gospodarstva u razvoju snažno patiti u slučaju globalne recesije. Čak bi i zemlje izvoznice energije i hrane, koje su do sada imale ekonomske koristi od rata zbog visokih cijena, vjerojatno imale problema.

Uz malo sreće, rizik od sinkroniziranog globalnog pada povući će se do kraja 2022. godine. No, za sada su izgledi za recesiju u Europi, SAD-u i Kini značajni i sve veći, a kolaps u jednoj regiji povećat će izglede za kolaps u drugoj. Rekordno visoka inflacija ne olakšava stvari. Nisam siguran da su političari i donositelji politike dorasli zadatku s kojim bi se uskoro mogli suočiti.