Budući da se globalni rast stabilizirao prvi put u tri godine, inflacija dosegnula najnižu razinu u tri godine, a financijski uvjeti počinju ulijevati nadu, čini se da se globalno gospodarstvo napokon približava “mekom slijetanju”.

Međutim, pozitivne vijesti ne mogu prikriti sumornu stvarnost: više od četiri godine nakon početka pandemije bolesti Covid-19, svijet, osobito gospodarstva u razvoju, tek trebaju krenuti putem prema prosperitetu koji ulijeva nadu.

Kao što pokazuje novo izvješće Grupe Svjetske banke, stopa stabilizacije godišnjeg globalnog rasta, u prosjeku 2,7 posto do 2026., znatno je niža od prosjeka od 3,1 posto u pretpandemijskom razdoblju.

To nije dovoljno za potporu napretku u ostvarivanju ključnih razvojnih ciljeva. Do kraja ove godine svako četvrto gospodarstvo u razvoju bit će siromašnije nego uoči pandemije. U razdoblju od 2024. do 2025., većina svjetskih gospodarstava trebala bi rasti sporije nego u desetljeću prije pandemije Covida-19.

Budući da se očekuje da će globalne kamatne stope u prosjeku iznositi četiri posto do 2026., dvostruko više nego u prethodna dva desetljeća, malo je vjerojatno da će se ti izgledi promijeniti.

Umjesto da se nadaju sreći, vlade bi trebale raditi na unapređenju dugoročnog rasta poticanjem produktivnosti, poduzetništva i inovacija, u okruženju tješnje međunarodne suradnje. To je model koji je doživio procvat nakon pada Berlinskog zida.

Poticanje prekograničnog protoka robe, kapitala i ideja omogućilo je otprilike 25 godina dotad nezabilježenog globalnog blagostanja, tijekom kojeg se jaz između dohotka po glavi stanovnika u najsiromašnijim i najbogatijim zemljama svijeta znatno smanjio. Prije pandemije činilo se da je kraj ekstremnog siromaštva nadohvat ruke.

Raspad suradnje
Međutim, međunarodna suradnja posljednjih se godina raspada. Mjere osmišljene za ograničavanje prekograničnih trgovinskih tokova sve su veće. Budući da se u mnogim velikim gospodarstvima održavaju izbori ove godine, neizvjesnost oko trgovinske politike veća je nego u bilo kojem drugom trenutku u ovom stoljeću. Sve se to događa zbog trajne slabosti ulaganja: od 2013. do 2023., rast ulaganja u gospodarstvima u razvoju pao je na manje od polovice stope u 2000-tima.

To pomaže objasniti zašto se očekuje da će rast dohotka po glavi stanovnika u gospodarstvima u razvoju u prosjeku iznositi samo 3 posto do 2026., znatno manje od prosjeka od 3,8 posto u desetljeću prije pandemije. Mnoga gospodarstva u razvoju neće ostvariti nikakav napredak u uklanjanju jaza u prihodima u odnosu na razvijena gospodarstva u kratkoročnom razdoblju, a taj će se jaz povećati za gotovo polovicu u prvih pet godina ovog desetljeća, što je najveći udio od 1990-ih.

Ali postoje i svijetle točke u globalnom gospodarstvu. Osobito su Sjedinjene Američke Države pokazale dojmljivu otpornost, pri čemu se rast nastavio kretati uzlaznom putanjom čak i usred najbržeg zaoštravanja monetarne politike u posljednja četiri desetljeća. Dinamika smjera i kretanja stopa promjena u gospodarstvu SAD-a ključni je razlog određenog pozitivnog potencijala globalnog gospodarstva u sljedeće dvije godine.

Među tržištima u nastajanju, Indija i Indonezija ističu se jako dobrim rezultatima. Potaknuto dinamičnom domaćom potražnjom, rastom ulaganja i dinamičnim uslužnim sektorom, predviđa se da će indijsko gospodarstvo do 2026. u prosjeku rasti 6,7 posto po fiskalnoj godini. (Južna Azija trenutno je najbrže rastuća regija na svijetu.)

Očekuje se da će Indonezija u iduće dvije godine u prosjeku rasti za 5,1 posto, uglavnom zahvaljujući sve većoj srednjoj klasi i razboritim gospodarskim politikama. Ta gospodarstva dokazuju da se visoke stope rasta mogu održati, čak i u teškim uvjetima. Ako ostali žele postići sličan uspjeh i povećati vlastiti dugoročni potencijal rasta, moraju donijeti politike koje jačaju ljudski kapital, povećavaju produktivnost i potiču više žena da uđu u radnu snagu. U tu su svrhu ključna učinkovita i dobro usmjerena javna ulaganja.

Dvije petine u dugovima
U gospodarstvima u razvoju javna ulaganja u prosjeku čine samo četvrtinu ukupnih ulaganja. Naše istraživanje pokazuje da njihovo povećanje za samo 1 posto BDP-a može povećati ukupni BDP za više od 1,5 posto u srednjoročnom razdoblju i potaknuti privatna ulaganja za čak 2 posto u roku od otprilike pet godina. Koristi su najveće u zemljama u kojima se bilježe učinkovita javna ulaganja i, što je najvažnije, dovoljno fiskalnog prostora za povećanje potrošnje.

Za neke zemlje – posebno male zemlje u razvoju (s manje od 1,5 milijuna stanovnika) – to je težak izazov. Male zemlje u razvoju u kojima živi samo 17 milijuna ljudi suočavaju se s prirodnim katastrofama povezanima s klimom po stopi koja je u prosjeku osam puta veća nego u drugim gospodarstvima u razvoju. Još gore, dvije petine tih zemalja nalazi se u dugovima ili im prijeti visok rizik od njih.

To ne znači da vlade malih država ne mogu usmjeriti svoja gospodarstva prema većoj stabilnosti i prosperitetu. Naprotiv, imaju znatan prostor za mobilizaciju više prihoda iz domaćih izvora, koji nude pouzdaniju fiskalnu bazu od stranih tokova.

Također mogu stvoriti fiskalne okvire, uključujući sredstva za crne dane, da se mogu nositi s čestim prirodnim katastrofama i drugim šokovima te poboljšati učinkovitost javne potrošnje, posebno u području zdravstva, obrazovanja i infrastrukture. Međunarodna koordinacija politika i financijska potpora mogu nadopuniti te napore.

Tvorci politika imaju dobar razlog za slavlje: svjetsko gospodarstvo izbjeglo je recesiju, unatoč najstrmijem rastu globalnih kamatnih stopa od 1980-ih. Međutim, također moraju prepoznati da je u velikom dijelu svijeta rast i dalje prespor da bi podržao napredak u pogledu razvoja i smanjenja siromaštva. Bez snažnije međunarodne suradnje i politika kojima se promiče zajednički prosperitet, globalno gospodarstvo trajno će ostati u sporom traku.

© Project Syndicate 2024.

* Koautor članka je M. Ayhan Kose, zamjenik je glavnog ekonomista i direktor Skupine za globalne gospodarske izglede u Svjetskoj banci