Uslijed pada inflacije u eurozoni s najviše razine od 10,6 posto u listopadu 2022. na 2,6 posto u svibnju 2024., Europska središnja banka optimistična je da će inflatorni pritisci i dalje popuštati. Projekcije iz ožujka pokazuju prosječnu inflaciju od 2,3 posto u 2024., a zatim pad na 2 posto u 2025. i 1,9 posto u 2026. kako se i očekivalo, ECB je 6. lipnja smanjio svoju ključnu kamatnu stopu, kamatnu stopu na stalno raspoloživu mogućnost deponiranja kod središnje banke, s 4 posto na 3,75 posto.

Tržišta to predviđaju kao prvo od mnogih smanjenja koja će znatno sniziti kamatne stope ECB-a u sljedeće dvije godine. Signaliziranje i tempiranje tog poteza doista su značajni jer je to tek peti put od osnutka ECB-a (prije 26 godina) da je pokrenuo novi ciklus smanjenja kamatnih stopa. Međutim, iako je monetarna politika okrenuta budućnosti pohvalna, suočava se s inherentnim ograničenjima, posebno s obzirom na neizvjesnost gospodarskih prognoza.

Uostalom, predviđanje inflacije nakon jednogodišnjeg razdoblja notorno je teško, a ta se neizvjesnost posljednjih godina samo povećala. Neuspjeh ECB-a da pravodobno i djelotvorno riješi nedavni porast inflacije djelomično je posljedica netočnih prognoza. Prognoze temeljene na modelima u srednjoročnom razdoblju obično se vraćaju na povijesne prosjeke, a povijest također upućuje na to da se dugoročne projekcije inflacije često približavaju ciljevima središnje banke. Stoga su prognoze ECB-a koje pokazuju pad inflacije djelomično rezultat povijesne pristranosti.

Inflacijski izgledi

Nadalje, dugotrajne učinke mjera povezanih s pandemijom (kao što su napuhane bilance središnjih banaka i veći fiskalni deficiti), zajedno s gospodarskim sankcijama Rusiji, također je teško modelirati i predvidjeti. Jednako tako, dodatni geopolitički rizici, uključujući bliskoistočni sukob i eskalaciju napetosti između Sjedinjenih Američkih Država i Kine, dodatno kompliciraju inflacijske izglede, pri čemu većina naginje uzlaznoj putanji.

Strukturne promjene također ukazuju na veću inflaciju. Očiti izvori inflatornog pritiska uključuju napetost na tržištu rada (potaknutu starenjem stanovništva); opsežna ulaganja u energetsku tranziciju, energetsku sigurnost i obranu, deglobalizaciju i eventualne troškove obnove Ukrajine.

Trenutno je godišnja stopa inflacije u eurozoni i dalje iznad 2 posto, a nedavni trendovi su zabrinjavajući. Promatrajući razine potrošačkih cijena (umjesto stopa rasta) vidimo da su se, nakon blagog pada krajem 2023., potrošačke cijene ubrzale u 2024., porastavši u dosadašnjem dijelu godine godišnjom dinamikom od 3,1 posto (mjereno sezonski prilagođenim harmoniziranim indeksom potrošačkih cijena).

Budući da inflacija potrošačkih cijena premašuje 2 posto i ubrzava, povijesno niska nezaposlenost i brzi rast plaća (dogovorene plaće povećale su se za 4,7 posto na godišnjoj razini u prvom tromjesečju), pokretanje ciklusa smanjenja kamatnih stopa sada bi moglo dovesti do još jednog ozbiljnog pogrešnog koraka politike. ECB je već ranije pogriješio, u razdoblju 2021. do 2022., kada je svoju monetarnu politiku temeljio na neispravnim prognozama, a sada se čini da će ponoviti pogrešku. Oslanjanje na nepouzdane prognoze i zanemarivanje trenutačne ekonomske stvarnosti nije politika usmjerena na budućnost. Temelji se na nadi.

Nesigurnost prognoza predstavlja znatne izazove za sve središnje banke jer uspješno donošenje politika zahtijeva razumno točno predviđanje. Kako pouzdanost predviđanja slabi, učinkovito upravljanje rizicima postaje ključno. U uvjetima koje karakterizira visok stupanj neizvjesnosti, monetarna politika mora prije svega izbjeći značajne pogreške.

Egzistencijalna prijetnja

ECB bi mogao napraviti bilo koju od dvije potencijalne pogreške: pretjerano restriktivnu politiku ili prerano ublažavanje. Pretjerano restriktivna politika mogla bi uzrokovati recesiju i deflaciju što bi moglo ugroziti stabilnost financijskih tržišta ili cijena nekretnina. Iako nepoželjan, taj scenarij ne predstavlja egzistencijalnu prijetnju eurozoni. ECB ima dovoljno slobodnog prostora, alata i iskustva za borbu protiv deflacije ako je to potrebno.

S druge strane, prerano popuštanje moglo bi ponovno pokrenuti inflaciju što bi primoralo ECB da poništi svoje početne rezove i poveća stope na više razine od današnjih. Taj bi scenarij doista mogao ugroziti stabilnost eurozone jer bi se visoko zadužene države članice mogle suočiti s neodrživom dinamikom duga, a tržišta obveznica mogla bi dovesti u pitanje njihovu sposobnost otplate. Središnje banke tada bi se našle pod većim pritiskom vlada što bi dovelo do fiskalne dominacije. Ako ne žele učiniti ono što je potrebno, inflacija bi mogla postati postojana.

Postojana inflacija, generirana pretjerano ekspanzivnom politikom, očito je opasniji scenarij. To je upravo rizik koji će ECB preuzeti pokretanjem novog ciklusa smanjenja kamatnih stopa. Preuranjeni prelazak na ublažavanje mogao bi ugroziti njegovu vjerodostojnost i povećati buduće inflacijske rizike. Previđajući asimetriju rizika, ECB loše upravlja rizicima. Središnje banke ne bi smjele dopustiti tržišnim pritiscima da diktiraju njihove politike. Prerano popuštanje opasno je kockanje.