U roku od tri tjedna od ruske invazije više od tri milijuna ljudi – od kojih su polovica djeca – pobjeglo je iz Ukrajine, a oko dva milijuna stiglo je u Poljsku.

Gotovo preko noći Poljska je od jednog od najhomogenijih europskih društava postala domaćin četvrte po veličini izbjegličke populacije na svijetu (nakon Turske, Kolumbije i Sjedinjenih Američkih Država).

Rat u Ukrajini prisilio je Poljsku da odustane od svog anti-izbjegličkog stajališta posljednjih godina. Kada je 2015. Njemačka primila više od milijun izbjeglica s Bliskog istoka, Poljska je odbila zahtjev Europske unije da prihvati samo 7000.

Prošle jeseni, kada je bjeloruski predsjednik Aleksandar Lukašenko pokušao usmjeriti migrante s Bliskog istoka preko poljske granice, poljska vlada proglasila je izvanredno stanje i ustrajala u tome.

Desetak ljudi – uključujući djecu – umrlo je od gladovanja i hladnoće. Prema istraživanjima javnog mnijenja, javnost je stala na stranu vlade.

No poljska vlada sada je otvorila svoje granice za sve izbjeglice iz Ukrajine, uključujući čak 157.000 neukrajinaca, od kojih su mnogi s Bliskog istoka. Poljsko društvo požurilo je pomoći, organizirajući smještaj, prijevoz, hranu i psihološku skrb u dosad neviđenim razmjerima.

Dok je prvi val izbjeglica vidio opasnost i rano pobjegao, drugi val čine ljudi koji su doživjeli bombaške napade, vidjeli mrtva tijela, zadobili ozljede ili izgubili svoje najmilije. Potpuno su dezorijentirani, bez resursa i poznanstava u Poljskoj.

Svim izbjeglicama dopušteno je boraviti i raditi u Poljskoj 18 mjeseci, uz mogućnost produljenja (isto je učinila i Europska unija). Vlada je otvorila zdravstveni sustav izbjeglicama, osigurala im male potpore za novoosnovana poduzeća i naknadu za djecu od 120 eura mjesečno (toliko dobivaju i Poljaci), oslobodila ih plaćanja javnog prijevoza i dala im radne iskaznice. Više od 50.000 djece izbjeglica već je upisano u poljske škole.

Strah od Rusije
Takva izdašna pomoć može stvoriti dojam da je Poljska u potpunosti opremljena za upravljanje krizom. Nije, a pretpostavka da jest mogla bi se pokazati opasnom i za Poljsku i za Europu. Ako zapadne vlade ne pronađu način da financijski i logistički pomognu Poljskoj, mogle bi se na kraju suočiti s još jednim nacionalističkim nazadovanjem.

Situacija je neodrživa iz nekoliko razloga. Bilo je pogrešno očekivati da će se Ukrajinci razbježati diljem bogatijih zapadnih zemalja. Zbog obiteljskih veza, jezičnih sličnosti i blizine ukrajinske granice, većina izbjeglica htjet će ostati u Poljskoj.

Prije rata Poljska je već bila dom za oko 1,5 milijuna Ukrajinaca, od kojih su većina ekonomski imigranti koji su počeli pristizati nakon 2014. godine. Dok su ranije pristigli mladići i djevojke koji su tražili posao, ratne izbjeglice sastoje se od 80% žena i djece.

Bit će ih daleko teže integrirati u gospodarstvo, a ako im se kasnije pridruže ljudi koji su se ostali boriti, nova poljska 10-postotna ukrajinska manjina mogla bi postati trajna.

Nakon Rumunjske, koja je također prepuna ukrajinskih izbjeglica, Poljska ima najmanji omjer stambenog prostora po stanovniku u Europi (29 kvadratnih metara, u usporedbi s prosjekom EU od 40).

I, zbog već visoke inflacije i negativnih učinaka sankcija (i bjeloruskih i ruskih protusankcija), poljsko gospodarstvo ide prema razdoblju sporijeg rasta i veće nezaposlenosti. Poljaci bi mogli početi pripisivati te probleme izbjeglicama, iako izbjeglice uzimaju poslove koje društvo čije stanovništvo stari poput poljskog često teško popunjava.

Isto tako, dobrodošlica koja se pruža izbjeglicama jednako je motivirana strahom Poljaka od Rusije kao i suosjećanjem prema Ukrajincima. Njihova trenutačna spremnost da pomognu mogla bi se brzo pretvoriti u ogorčenost kada troškovi potpore izbjeglicama postanu očitiji.

U zemljama s nasilnim, ogorčenim povijestima, izborne jedinice koje se osjećaju povrijeđeno ili zanemareno često usmjeravaju svoj bijes na još slabije i marginaliziranije skupine. Izbjeglice razvodnjuju tvrdnje ovih Poljaka koji to jesu rođenjem o suosjećanju i podršci poljskog društva.

Poziv na iskorištavanje
Ta politička dinamika može biti razlog zašto je poljska vlada predložila svojevrsni “ugovor o izbjeglicama” s poljskim društvom. Osim što će izravno isplatiti 300 zlota (70 dolara) po osobi izbjeglicama, vlasti će također plaćati osobama koje primaju izbjeglice – što će rezultirati sustavom koji riskira objektivizaciju žrtava i pozivanje na prijevaru, zlostavljanje i iskorištavanje.

Konačno, Zapad bi se trebao sjetiti da je sadašnje vodstvo Poljske vodilo kampanju na ekstremnoj platformi protiv izbjeglica. Kao što je de facto vladar zemlje Jarosław Kaczyński rekao 2015., izbjeglice mogu nositi bolesti koje “nisu opasne u tijelima tih ljudi, ali ovdje mogu biti opasne”.

Vlada poljskog premijera Mateusza Morawieckog vjerojatno se potiho nada da će ruska invazija i humanitarna mobilizacija Poljske dovesti do resetiranja odnosa njegove zemlje s EU i SAD-om.

Možda će Europska komisija odustati od dugotrajnog spora s Poljskom oko vladavine prava i odmrznuti sredstva EU koja je uskratila. Možda “reforme” koje su poljske sudove pretvorile u krak vladajuće stranke Pravo i pravda ipak neće morati biti stavljene izvan snage.

Već postoje naznake da će EU i SAD naći zajednički jezik s poluautoritarnom vlašću u Poljskoj, prihvaćajući je kao cijenu koja se mora platiti za solidarnost protiv Rusije. U tom slučaju, poljska demokracija postat će još jedna žrtva rata