Cijene robe otišle su u nebesa i svijet tetura. Inflacija je dosegla 7 posto i u SAD-u i u Europi, što je razina neviđena desetljećima i europski potrošači suočavaju se s gubicima kupovne moći jednakim onima uzrokovanim naftnim šokovima 1970-ih.

Gospodarski oporavak od pandemije sada je u opasnosti od zastoja, a avet stagflacije nadvija se nad razvijenim zemljama od Europske unije do Japana.

Moglo bi se pretpostaviti da je rat ruskog predsjednika Vladimira Putina u Ukrajini primarni uzrok povećanja cijena energije i sirovina. Rusija je, uostalom, najveći svjetski izvoznik nafte i naftnih derivata, a zajedno s Ukrajinom čini trećinu globalnog izvoza pšenice i ječma. Ali postoje dva uvjerljiva razloga za sumnju u ovo objašnjenje.

Prvo, rat nije doveo do velikih prekida u opskrbi naftom, plinom ili drugom važnom robom (barem ne još). Naravno, sama očekivanja na tržištima da je nestašica neminovna može biti dovoljna za povećanje cijena. No čini se da takva dosadašnja očekivanja nemaju puno temelja.

Da, isporuke pšenice iz Ukrajine zaustavljene su, a ovogodišnja berba je upitna, jer ukrajinski poljoprivrednici ne mogu raditi na svojim poljima. Ali Ukrajina proizvodi samo oko 3 posto svjetske pšenice. Rusija, u međuvremenu, proizvodi 11 posto, a i proizvodnja i izvoz ostaju neprekinuti.

Štoviše, iako je Rusija zaprijetila prekidom opskrbe plinom “neprijateljskim zemljama” ako ne plate rubljama, što je ultimatum koji je Europa do sada odbacivala, malo je naznaka da će ruska nafta ili druga roba biti povučena s tržišta. Rat ne bi trebao utjecati na opskrbu većinom robe.

Uskraćivanje kapitala
Drugi razlog za sumnju da je rat odgovoran za današnje visoke cijene robe je taj što se većina povećanja cijena dogodila prije invazije. Indeks cijena robe Međunarodnog monetarnog fonda i dalje je ispod svojeg vrhunca u 2008., blizu razina zabilježenim 2012.-2013. A sadašnje cijene plina u skladu su s prijeratnom razinom s kraja prošle godine, kada je malo tko očekivao potpunu invaziju na Ukrajinu.

Iako su cijene nafte porasle od početka rata, povećanje je iznosilo skromnih 20 posto. Iako cijene prirodnog plina privlače više pozornosti, jer izravno utječu na račune za grijanje kućanstava, cijene nafte mnogo su važnije za Europu jer je vrijednost njenog uvoza nafte tradicionalno oko pet puta viša.

Ako rat u Ukrajini nije kriv za visoke cijene energije i robe, što jest? Jedan od čimbenika koji doprinosi tome mogao bi biti ono što ekonomisti nazivaju “ciklusom svinja”.

Izraz proizlazi iz pojave zabilježene u danskoj industriji svinja: poljoprivrednici bi uzgajali više životinja kada su cijene bile visoke, čime bi se proizvela zasićenost, što je smanjilo cijene sljedeće godine, zbog čega su poljoprivrednici uzgajali manje životinja, koje su se zatim prodavale po višim cijenama.

Isto tako, kada su cijene sirovina visoke, postoji veći poticaj za ulaganje u istraživanje i rudarstvo. No, kada su relativno niske, kao što su bile posljednjih godina, profitabilnost takvih ulaganja pada, što dovodi do smanjene proizvodnje i viših cijena u kasnijim godinama.

I doista, Međunarodna agencija za energiju pružila je snažne dokaze da su godine nedovoljnog ulaganja u istraživanje smanjile proizvodne kapacitete.

Pad potražnje u 2020., uzrokovan recesijom pandemije bolesti Covid-19, prikrio je taj razvoj događaja. Ali kada su se Europa, Azija i SAD počele snažno oporavljati, nije bilo dovoljno rezervnih kapaciteta za zadovoljavanje rastuće potražnje. To je stvorilo pritisak na rast cijena tijekom 2021. godine.

Drugi čimbenik koji je pridonio visokim cijenama energije i sirovina mogao je biti porast ulaganja u zaštitu okoliša, društvenu odgovornost i upravljanje (ESG), zbog čega ulagači sve više odbijaju financirati istraživanje i razvoj fosilnih goriva.

Nadaju se da će uskraćivanje kapitala industrije fosilnih goriva obeshrabriti proizvodnju i potaknuti napredak prema zelenom gospodarstvu temeljenom na ugljičnoj neutralnosti.

Ovaj fenomen koncentriran na je Zapadu. Dok su upstream ulaganja velikih zapadnih naftnih i plinskih tvrtki pala za gotovo polovicu između 2015. i 2020., takva su ulaganja ostala stabilna među bliskoistočnim proizvođačima i porasla u Kini. Svi ti proizvođači imaju iste cjenovne poticaje, ali zapadne tvrtke su te koje podliježu smjernicama ESG-a.

Izgubljena kupovna moć
Razumijevanje zašto su cijene visoke ključno je za osmišljavanje prave reakcije politike. Ako je rat odgovoran za visoke cijene, bilo bi politički teško odbiti ograničenja cijena i izdašnu naknadu kako bi se pomoglo potrošačima i poduzećima da se nose s tim. Štoviše, čovjek se nada da će cijene pasti kada rat završi.

Ali ako su visoke cijene sirovina rezultat ciklusa svinja i ESG pritisaka, one šalju odgovarajući signal tržištima; zapravo, pravila ESG-a trebala bi dovesti do viših cijena. U tom se slučaju gospodarstvo mora prilagoditi novoj razini oskudice, a potrošačima se ne bi trebala nadoknaditi izgubljena kupovna moć.

Naravno, ta objašnjenja međusobno se ne isključuju; sva tri čimbenika – ciklus svinja, ESG standardi i rat – vjerojatno doprinose višim cijenama robe. Ali cjenovni trendovi prije invazije sugeriraju da je rat manji faktor.

To nije politički najpogodnije objašnjenje: ako je rat krivac, oslobađa potrošače i vladu odgovornosti za prilagodbu, pri čemu prvi prima naknadu, a drugi ima veće fiskalne deficite. Ali to je ekonomski utemeljenije objašnjenje, a time i ono koje bi trebalo diktirati odgovoran odgovor politike, unatoč boli koju bi prilagodba mogla donijeti.

© Project Syndicate, 2022.