Tek što se ispuhala priča o prešutnim prekoračenjima, uznemirili su se duhovi oko kamatnih stopa. Prvu je priču ljetos zakotrljalo očitovanje Hrvatske narodne banke u kojem je konstatirala da je u bankama previše zadominirala primjena prešutnih minusa te da će zato HNB incirati promjene propisa, a i za drugu je nadahnuće došlo od središnje banke, ovaj put iz izjave guvernera Borisa Vujčića o mogućem rastu kamatnih stopa.

Govoreći u jednom intervjuu o inflaciji i s njom povezanim pitanjem kamatnih stopa naveo je i veoma malo vjerojatan, iako ne i nemoguć scenarij koji bi za dužnike s dugoročnim kreditima odobrenima uz varijabilne kamatne stope u razmjerno kratkom roku rezultirao porastom rata kredita za deset ili čak dvadeset posto.

Naravno, po putu se izgubila opaska o maloj vjerojatnosti da se takvo što dogodi, pogotovo naglo. Odjeknulo je samo onih 10 ili 20 posto. I to poprilično. Pa je pitanje o tome usputno sustiglo i premijera Andreja Plenkovića.

On ga je najprije relaksirao rekavši kako ne treba baš “na prvi balun lupati najžešće” te kako je spomenutu guvernerovu izjavu o rastu kamata shvatio na način “eventualno, u slučaju da”. Ipak, “ako guverner nešto misli o tome, neka nam priopći”, poručio je na kraju.

Poruka je primljena i guverner je praktično isti dan krenuo u dodatna objašnjavanja, prvo na javnoj televiziji, a potom su on i viceguvernerica Sandra Švaljek na tu temu gostovali i na komercijalnim televizijama.

Komunikacijske zamke

U bankarskim krugovima sve skupa je u dobroj mjeri doživljeno kao zgodan primjer komunikacijskih zamki. Ili, kako u smislu medija, komunikacija i PR-a neke namjere poluče neočekivanu, a često i neželjenu reakciju. Za njih, kao i za većinu ekonomista, ali i koliko-toliko informiranih običnih građana nije pitanje hoće li kamatne stope rasti, već kada.

Već godinama se sporadično podsjeti kako era povijesno niskih, pa i negativnih kamata ne može trajati unedogled. To nije “normala”. No, o tome kada će globalno uslijediti normalizacija monetarne politike na obje strane Atlantika, te hoće li ona s obzirom na recentna inflacijska kretanja ispasti bržom u odnosu na trenutna očekivanja, i dalje se uglavnom može tek nagađati.

U dobroj mjeri ekonomisti ta pitanja vežu uz specifičnosti trenutnog gospodarskog oporavka i prateće inflacije, pri čemu je zbog raznih utjecaja korona krize, od cijena energenata do poremećaja lanaca opskrbe, ukupna slika složenija nego obično. Posebice za centralne banke.

Kako je istaknuto u nedavnoj analizi HUB-a, s izlaskom iz korona krize za monetarnu politiku otvara se nekoliko pitanja, među kojima je svakako i ono je li inflacija koja je probuđena s početkom oporavka prolazna pojava ili bi ona mogla imati trajniji karakter koji može ugroziti gospodarski rast nakon korona krize?

Iako mnogi i dalje drže da je strah od trajnije inflacije ipak malo preuranjen, i o mogućim trajnijim pritiscima danas se govori više nego donedavno. To posebice vrijedi za SAD, gdje se svako toliko govori o Fedovu smanjivanju programa otkupa vrijednosnica ili tzv. taperingu.

Ta vrsta odgovora monetarne politike na inflatorne pritiske u slučaju Europske unije i ECB-a trenutno se u smislu tajminga i intenziteta čini još uvijek ne baš bliski horizont. A usporedno s tim u HUB-ovoj se analizi ističe da je važno i sagledavanje što bi značile veoma niske ili negativne realne kamatne stope kroz dulje razdoblje i kako bi se u tom razdoblju mogli ponašati krediti. Naravno, s kaskadnim utjecajem na ukupna gospodarska kretanja.

Zaključno se u vezi s izazovima centralnih bankara nameće ocjena da “stezanje mjera nestandardne monetarne politike tek predstoji te da ono vjerojatno neće biti dovršeno sve dok se ne pojavi korelacija više inflacije i probuđenog kreditnog ciklusa koji je u desetljeću između dvije krize (velike recesije i pandemije) bio vrlo slab zbog dugog perioda razduživanja privatnog sektora”.

Dakle, stvari zasad u EU ne mirišu na “crni” scenarij naglog rasta kamatnih stopa koji bi se onda prelio i na kredite građanima.

Ipak, oporavak od pandemijske krize je jedinstveno iskustvo, nemamo ništa s čime bismo ga mogli usporediti, reći će guverner  podsjećajući kako smo u ovu godinu ušli s negativnim godišnjim stopama inflacije da bi do kolovoza ona nadmašila tri posto.

To je, kaže, posljedica poremećaja u proizvodnji i prometu, koje još uvijek ometa pandemija, dok se globalna potražnja za robama iznimno brzo oporavila. Većoj stopi inflacije pridonijeli su usto i rast cijena energenata te vremenske nepogode koje su smanjile urode pojedinih poljoprivrednih kultura.

Uz sve sad i greenflacija

U novije vrijeme, doduše, sve se više diljem EU govori i o greenflaciji. Zelene politike koje zagovaraju i forsiraju najutjecajnije članice Unije, veoma su skupa stvar.

Trenutno su u ključnim državama EU na vlasti političke opcije koje su mnogo fokusiranije na to negoli na, primjerice, konkurentnost i korelaciju produktivnosti i realnog rasta plaća. Mnogi su danas zabrinuti upravo zbog te vrste raskoraka u srednjem odnosno duljem roku.

No, kako je kod nas mnogo više buke već izazvalo guvernerovo spominjanje scenarija naglijeg rasta kamata na kredite, on je nekoliko puta ponovio da nema razloga za paniku niti je to u ovom trenutku izgledna opcija, ali da ljudi trebaju biti svjesni i tog rizika s obzirom na povijesno niske kamate i inflaciju koja je porasla, pogotovo ako bi k tome duže bila prisutna i nastavila rasti.

Neka ostane zapisano kao javno upozorenje. Iako se to s upozorenjima nikad ne zna. Naime, nije da ih iz HNB-a nije bilo i vezano uz CHF kredite, i to godinama prije nego što su postali “slučaj”.