Bilo je zbunjujuće vidjeti mnoge istaknute ekonomiste kako proglašavaju carine Trumpove administracije protekcionizmom koji smanjuje dobrobit, istodobno odobravajući još drastičnije korake Bidenove administracije za vraćanje proizvodnje u zemlju i u geopolitičke saveznice te odvajanje od Kine. U anketi ekonomista sa Sveučilišta Chicago Booth iz ožujka 2018., 100% ispitanika protivilo se novim američkim carinama, ali tada je skup ispitanika koji se uglavnom preklapao bio skeptičan prema globalnim lancima opskrbe kada su ih ispitali u siječnju 2022. Samo se dvoje ispitanika (s tim da sam ja jedna od njih) nisu složili da su američke industrije postale podložne poremećajima zbog oslanjanja na strane inpute.

Ako je Kini dobro…

Iznimka od ovog šireg obrasca je Dani Rodrik, koji je u nedavnom komentaru ustvrdio da su posljedice geopolitike mnogo teže od obnovljenog protekcionizma. On ističe važnu poantu. Ipak, treba imati na umu da je protekcionizam bio glavni katalizator današnje eskalacije geopolitičkih napetosti.

Trumpove carine preokrenule su dugoročni trend liberalizacije trgovine i nametnule stvarne troškove američkom gospodarstvu podizanjem cijena za američke potrošače i za američke tvrtke koje se koriste uvezenim intermedijarnim inputima iz Kine. No Trumpova politika nije imala puno utjecaja na globalnu trgovinu općenito. Iako se trgovina između Sjedinjenih Američkih Država i Kine očekivano smanjila, povećao se izvoz mnogih drugih zemalja – kako u SAD, tako i u ostatak svijeta. Trgovinski su tokovi preraspodijeljeni, a ne smanjeni.

Ali je vjerovanje u prednosti međunarodne trgovine narušeno, jer ju je sve više ljudi smatralo igrom nulte sume. Trumpova administracija pogurala je narativ da su mnogi dugogodišnji ekonomski problemi Amerike posljedica trgovine s Kinom. Nejednakost u SAD-u naglo je porasla, a mlađim generacijama nije išlo tako dobro kao njihovim roditeljima. Kao da to nije bilo dovoljno loše, činilo se da kineskoj djeci ide bolje nego njihovim roditeljima. Sigurno je morala postojati veza između to dvoje. Ako je Kini ide tako dobro, Amerika će sigurno zaostajati.

U početku su mnogi kritizirali ovaj narativ kao populističko podilaženje. Ali postupno je izazvao zanimanje, a kada nas je pogodila pandemija bolesti COVID-19, argumenti u korist protekcionizma i protiv Kine postali su uvriježeni. Odjednom su se svi složili da su problemi u lancu opskrbe povezani s pandemijom rezultat međunarodne trgovine. Bez obzira na to što su mnoga uska grla nastala u zemlji i nisu imala nikakve veze s globalnim lancima opskrbe ili da bi bez uvezenih maski iz Kine nestašica osobne zaštitne opreme bila gora ili da se, unatoč tome što je COVID-19 najveći globalni šok od II. svjetskog rata, svjetsko gospodarstvo pokazalo prilično otpornim. Narativ se preusmjeravao prema okrivljavanju međunarodne trgovine, a osobito trgovine s Kinom, za svaki problem u modernom gospodarstvu.

Zatim je uslijedila ruska potpuna invazija na Ukrajinu – posljednja kap. Iako je agresor bila Rusija, a ne Kina, sada je bilo prelako zamisliti što će se dogoditi s globalnim gospodarstvom ako Kina napadne Tajvan. Zabrinutost zbog geopolitičkih rizika i nacionalne sigurnosti došla je do izražaja, dajući zamah pozivima ne samo na protekcionizam, već i na šire gospodarsko odvajanje od Kine.

Lako je navesti rusku invaziju kao razlog za započinjanje novog hladnog rata. No, bismo li bili tu gdje jesmo bez preporoda protekcionizma i poziva na otpornost lanca opskrbe posljednjih godina? Potkopavanjem vjere u međunarodnu suradnju i guranjem narativa o trgovini kao igri nulte sume, te politike i strateški ciljevi stvorili su neke od preduvjeta za današnji gospodarski rat.

Dok je trgovina predstavljena kao igra nulte sume u razdoblju 2015.-2016., kada je Trump izabran, sada se tako podmeće nacionalna dobrobit. Više se ne radi samo o carinama i trgovini. One su relevantne samo u mjeri u kojoj se mogu upotrijebiti kako bi se spriječilo da Kina razvije svoje tehnološke mogućnosti. Sada su, kažu nam, primarne brige “smanjenje rizika” i nacionalna sigurnost, a ne želja Amerike da održi gospodarsku dominaciju.

Šteta je već učinjena

Ali takva su opravdanja problematična. Razmislite o smanjenju rizika. Zvuči razborito, ali radi li se stvarno o Kini? Globalna proizvodnja najnaprednijih poluvodiča koncentrirana je unutar jedne tajvanske tvrtke (TSMC), što svakako podrazumijeva visok rizik od poremećaja ako tvrtka pretrpi određeni šok. Ali takav šok ne mora doći od kineske invazije. Također može biti u obliku zdravstvene krize, prirodne katastrofe ili čak kadrovskih problema. Temeljni problem nije Kina, već visoka koncentracija na tržištu. Ista vrsta rizika i dalje bi bila istaknuta da je sjedište tvrtke u SAD-u.

Iako briga o optimalnoj diverzifikaciji i smanjenju rizika ima smisla, tumačenje svega u geopolitičkom smislu nema. Kada je Trump nedavno obećao uvesti ogromne nove carine ako bude ponovno izabran, međunarodna zajednica požurila je osuditi takvu politiku. Ali carine su sada manje važne, jer je šteta već učinjena. Protekcionizam je problem, ne samo zbog utjecaja na trgovinu, već i zbog utjecaja na međunarodne odnose i geopolitiku.

*autorica je bivša glavna ekonomistica Grupe Svjetske banke i glavna urednica Američkog ekonomskog pregleda, profesorica je ekonomije na Sveučilištu Yale