Hrvatska u svibnju 2023., u očekivanju rekordne turističke sezone, bilježi najnižu stopu registrirane nezaposlenosti od postanka države, odnosno kako je istaknuo hrvatski premijer još od 1989. godine. Broj nezaposlenih u svibnju je pao za 7,2 % u odnosu na travanj, a stopa registrirane nezaposlenosti iznosila je 5,6%, dok je mjesec ranije iznosila 6,1%.

Međutim, niska stopa nezaposlenosti, kako se smatra, rezultat je uglavnom velikog trenda iseljavanja radnoaktivnog stanovništva – više od 300.000 ljudi u razdoblju od 2013. do danas, i to iz redova registriranih nezaposlenih osoba, kao i onih koji nisu bili zadovoljni sa svojim radnim mjestima.

Tako je rekordna nezaposlenost posljedica članstva Hrvatske u EU i velikih prilika na zajedničkom tržištu rada koje su se otvorile za građane. S druge strane, novih radnih mjesta nema dovoljno: hrvatska ekonomija ih ne kreira, osobito ne u privatnom sektoru, a osobito ne ona kvalitetna.

Raskorak rasta i mogućnosti
Javni sektor i dalje je prevelik – zapošljava oko 45% ukupno radno sposobnog stanovništava, pa veliki izazov predstavlja mehanizam kako će se, kao i trenutak kad će se ‘prelomiti’ i otvoriti prostor privatnom sektoru za novo veliko zapošljavanje. To je pretpostavka da bi vladine politike i na tržištu rada ostale zapamćene kao važna povijesna bitka, a nasuprot tome ostat će neuspješne jer nisu zaustavile negativni trend iseljavanja.

Po podacima koje Državni zavod za statistiku (DZS) preuzima od Hrvatskog zavoda za zapošljavanje (HZZ), krajem svibnja 2023. u evidenciji zavoda bilo je registrirano 97.758 nezaposlenih, što je za 7.592 osobe ili 7,2% manje u odnosu na travanj. Statistika na godišnjoj razini pokazuje da je broj nezaposlenih pao za 11%, no suprotno očekivanjima već na prvi pogled manjak nezaposlenih u očima analitičarima – nije dobra vijest.

To pokazuje među ostalim da postoji ozbiljan problem na strani ponude tržišta rada koji vodi u tzv. sekularnu stagnaciju. Drugim riječima posrijedi je specifična vrsta ugroze pod čijim utjecajem ekonomija raste sporije od realnog potencijala upravo zbog nedovoljnog korištenja vlastitih resusa, pa kad je riječ o ljudskom resursu uz problem depopulacije to još znači manjak radne snage hrvatskog radnog kontingenta jer se cijele obitelji iseljavaju.

Hrvatska je već duže time pritisnuta u nedostatku odgovarajućih politika, pa nedostajući broj domaćih radnika gospodarstvo rješava uvozom, ali niskoplaćenih radnika za niskokvalificirana radna mjesta. Hrvatska ne uvozi liječnike, a niti inženjere koji su prva meta poslodavcima u Njemačkoj ili Skandinaviji.

Radna mjesta koja stvaraju veću dodanu vrijednost se ne otvaraju, i tu je ključni problem, a ona koja se otvaraju nisu takva, pa ono što se proizvode odmah se i potroši. Vidi se to po strukturi deficitarnih zanimanja, primjerice konobara, kuhara i recepcionera u konkurentnom sektoru turizma i ugostiteljstva.

Taj efekt je vidljiv i u svibanjskoj statistici. Među djelatnostima koje su u svibnju zabilježile najsnažniji godišnji rast broja osiguranika prema podacima HZMO-a ističu se u vrhu djelatnosti pružanja smještaja te pripreme i usluživanja hrane, to jest turizam i ugostiteljsto s 7371 novih osiguranika. Na mjesečnoj razini, očekivano najsnažniji rast bilježi ovaj sektor, pa je u odnosu na travanj broj osiguranika u turizmu i ugostiteljstvu porastao za 12.770 osoba ili 11,9%, na blizu 90.000.

Druga strana iste medalje – nedovoljnog rasta u odnosu na realne mogućnosti, u prvi plan nameće potrebu za uvozom radne snage pa broj privremenih radnih dozvola buja, dok se domaća nezaposlena radna snaga polako ali sigurno prebacuje u socijalni sektor, i primjerice kroz razne programe relativno mladi ljudi ulaze u mirovinski sustav.

Prosječan novi umirovljenik starosti danas oko 55 godina, što znači da je tek oko 17% onih koji su umirovljeni nakon što su odradili puni radni staž, moguće je danas na korak ili je već postao nova karika sive ekonomije. Navodno mnogi tako neregistrirani mladi umirovljenici u sezoni uvelike rade u turizmu, u naponu snage kao mladići i djevojke. Isplati se, zašto ne podebljati ionako slaba mirovinska mirovanja, tako mnogi zaključuju.

Intenzivirana dinamika
S druge strane, aktualni pritisak na Vladu od strane niže plaćenih činovnika u pravosuđu, a zbog zahtjeva za većim plaćama trećina ih još štrajka, razotkriva da stvari mogu biti jednostavne. U slučaju visoke razine digitalizacije u tom sektoru ta bi mnoga radna mjesta po logici tehnološkog napretka nestala kroz digitalizaciju, a oslobodili bi se novi resursi na strani ponude.

Ovako, velika većina takvih i sličnih poslova egzistira na oseki niske razine primjene digitalnih tehnologija koja traži puno jednostavnih radnih mjesta. Svibanjski pokazatelji o porastu zaposlenosti s druge strane su dobri, ali pozadina (struktura) nije toliko dobra, jer se opet pokazuje da nismo uspjeli zaposliti svoje visokoobrazovane ljude.

Broj zaposlenih u svibnju iznosio je 1.635.429, a u odnosu na travanj porastao je za 1,7%, dok je u godinu dana povećan za 1,3%. U prvih pet mjeseci zaposlenost je porasla za 1%. Podaci HZMO-a o broju osiguranika upućuju da je dinamika mjesečnog rasta u svibnju intenzivirana, treći mjesec za redom, nakon šestomjesečnog razdoblja u kojem se smanjivao. Također, blago je ubrzan i rast na godišnjoj razini (s 2,5% u travnju na 2,6% u svibnju), a trend pozitivnih godišnjih stopa rasta traje već više od dvije godine.