Od ruskog rata protiv Ukrajine do američkog rivalstva s Kinom, tektonski geopolitički pomaci potresaju multilateralizam posljednjih godina. Iako se dugo raspravlja o mnogim posljedicama, od povećanja cijena hrane i energije do sve većih rizika od velikih sukoba, veću pozornost treba posvetiti posljedicama tih promjena za napore u rješavanju višestruke klimatske krize i krize prirode.

Licemjerje dobrovoljnih tržišta

Skupina BRICS najvećih gospodarstava u nastajanju (Brazil, Rusija, Indija, Kina i Južna Afrika), koja je uvijek nastojala stvoriti alternative međunarodnim institucijama Zapada, mogla bi rasti jer je 19 zemalja iskazalo interes za pridruživanje. Također se raspravlja o stvaranju nove BRICS valute kao izazova globalnoj dominaciji američkog dolara. U međuvremenu, Kina naporno radi kako bi proširila međunarodnu uporabu vlastite valute, renminbija, i postiže određeni uspjeh. Nedavno je brazilski predsjednik Luiz Inácio Lula da Silva poduzeo korake kako bi se olakšala trgovinska namira između Kine i Brazila denominirana u renminbiju.

Dobrovoljna tržišta ugljičnih kredita i nova tržišta kredita za biološku raznolikost manjkava su. Kritičari bogatih zemalja žale se da ta tržišta nisu uspjela ostvariti vjerodostojno “dodatno” smanjenje atmosferskog ugljika. Skandali koji proizlaze iz rasprostranjenih nedostataka u certificiranim ugljičnim kreditima temeljenim na prirodi dobar su primjer toga. Čelnici s globalnog juga, pak, ističu nejednakosti koje oni ovjekovječuju, jer se kupuju ugljični krediti za samo 5-10 dolara na globalnom jugu, a zatim prodaju za 100 ili više dolara u Europi.

Čelnici i čelnice gospodarstava u razvoju ističu nevoljkost bogatijih zemalja da financiraju očuvanje postojećih šuma. Na nedavno održanoj međunarodnoj konferenciji Jedna šuma (One Forest Summit), čiji su suorganizatori gabonski predsjednik Ali Bongo Ondimba i francuski predsjednik Emmanuel Macron, gabonski ministar okoliša, Lee White, napomenuo je da, kao neki od najvažnijih svjetskih ponora ugljika, “šume potencijalno predstavljaju 20-30% rješenja za klimatske promjene”. Ugljični krediti mogu pomoći u usmjeravanju financiranja prema očuvanju šuma, ali samo ako se kupuju po poštenim i predvidljivim cijenama.

Postoje relativno jednostavni načini za poboljšanje angažmana i ubrzavanje napretka prema zajedničkim cijevima na području borbe protiv klimatskih promjena i za očuvanje prirode. Primjerice, u Europskoj uniji Zakon o krčenju šuma mogao bi imati znatno veći učinak i potaknuti učinkovitiju suradnju ako bi uključivao potporu mjerama za promicanje, a ne nadjačavanje relevantnog zakonodavstva u pogođenim zemljama. Štoviše, nadovezujući se na spoznaje podijeljene tijekom summita Jedna šuma, bogate bi zemlje mogle prihvatiti ideju o plaćanju usluga ekosustava zemljama koje održavaju svoje šume i uspostavi minimalnih cijena za ugljične kredite i kredite za biološku raznolikost.

Uključivost i pravednost

Skupina G7 nedavno je najavila Savez gospodarstava s pozitivnim stavom prema prirodi, zamišljen kao “forum za razmjenu znanja i dobrovoljno stvaranje informacijskih mreža u suradnji s privatnim sektorom i civilnim društvom”, koji bi mogao poduprijeti prelazak na veću suradnju izvan skupine G7. Ključno bi bilo usredotočiti se na rješavanje ciljeva u području prirode i klimatskih promjena bez produbljivanja postojećih tehnoloških prednosti i podizanja većih trgovinskih prepreka, te se umjesto toga usredotočiti na uključivost i pravednost.

Brazilsko predsjedanje skupinom G20 u 2024. godini i njegova uloga domaćina Konferencije Ujedinjenih naroda o klimatskim promjenama 2025. (COP30) također predstavljaju važne prilike. Kao najutjecajniji svjetski predstavnik gospodarstava u razvoju bogatih prirodom, Brazil bi mogao iskoristiti ove platforme za mobilizaciju veće potpore zemljama koje čine najviše kako bi zaštitile klimu i očuvale prirodu, unatoč tome što su najmanje pridonijele izazivanju kriza s kojima se suočavamo. Preobrazba globalne gospodarske i financijske arhitekture u cilju unaprjeđivanja ciljeva održivosti bit će ključna.

Priroda i klima bit će dio nove geopolitike, kako god bilo. Alternativa uključivijem pristupu nije sporiji napredak, već potencijalno nikakav napredak. Kao što je Rusija preusmjerila svoj izvoz energenata u zemlje koje nisu prihvatile zapadne sankcije, izvoznici hrane, suočeni s de facto “sankcijama” EU zbog krčenja šuma, mogu jednostavno pronaći nove kupce za svoju robu. U takvim situacijama svi gube, uključujući i prirodu.

Bez suradničkog pristupa, zemlje bogate prirodom mogu čak odlučiti stvoriti suvereni klub prodavača s ciljem poboljšanja uvjeta trgovine, kao što je OPEC odavno učinio za proizvođače nafte. Brazil, Indonezija i DR Kongo, koje imaju najveće tropske šume na svijetu, već su oformile savez usredotočen na pritisak na bogate zemlje da financiraju očuvanje šuma.

Mjere poput zakonodavstva EU o krčenju šuma ili dobrovoljna tržišta ugljika mogu izgledati kao koraci u pravom smjeru. I one mogu donijeti kratkoročne koristi. No, otuđivanjem zemalja u razvoju – u globalnom geopolitičkom preustroju – njihovi dugoročni troškovi mogu biti previsoki.

*Autor je izvršni direktor NatureFinancea