Izmislili smo cjepiva, razne uređaje za dijagnostiku i liječenja, a skupljanje podataka o bolestima i dalje radimo ručno. Bilo je samo pitanje trenutka kad će se to početi raditi digitalnim putem. U tom je kontekstu priča o hrvatskoj Covid-19 mobilnoj aplikaciji za praćenje kontakata dio priče o digitalizaciji zdravstva.

Koliko god to paradoksalno zvučalo, ali činjenica da ćemo dobiti i u Hrvatskoj, našu lokalnu Covid-19 mobilnu aplikaciju za praćenje kontakata, zapravo je najbolja stvar koja nam se po pitanju privatnosti mogla dogoditi. No o tome kako će se razvijati ta priča ovisit će i to kako će u budućnosti izgledati poslovanje.
Kada dođe do privatnosti, naime, potreban nam je potpuno drukčiji pristup.

Jer najbolji način koji se do sada predlagao u borbi za očuvanje privatnosti redovito su bile zabrane i kočenje bilo kakve digitalizacije.

Danas smo dio EU i digitalizacija nam dolazi htjeli mi to ili ne. Štoviše, dio smo globaliziranog svijeta i Google i Facebook su nam svakodnevica. Ne prisile li nas stoga na digitalizaciju EU, Google ili Facebook, onda to uvijek može neki novi virus.

Podaci su vrijedan resurs

Edward Snowden nam je još prije osam godina pokazao koliko sustavno nas prisluškuju američke tajne službe i tamošnje digitalne kompanije.

Facebook i Cambridge Analytica su nam prije dvije godine pokazali kako se rezultati tog prisluškivanja koriste za manipulaciju na političkim izborima.

Antimonopolska tijela u EU i SAD-u unazad godinu-dvije su nam pak pokazala do koje mjere ta obavještajna moć pomiješana s kapitalom negativno utječe na razvoj tržišnog natjecanja.

Suština novog pristupa privatnosti, koji bi sada trebali pogurati, je da i ona, na žalost ili na sreću, postala tržišna kategorija.

Najbolje je to vidljivo u činjenici da tvrtke zbog GDPR-a nisu odustale od prikupljanja podataka, štoviše, smatraju ih još vrijednijim resursom, iako im je EU kroz tu regulativu poskupila masovno prisluškivanje koje se temelji na tehnologijama poput Big Date, Machine Learninga i umjetne inteligencije.

Kada dođe do pandemije koronavirusa podaci su također iznimno vrijedan resurs. Razlog zašto imamo opće karantene je što smo od srednjeg vijeka napredovali u testiranju, liječenju i imunizaciji, ali ne i u prikupljanju podataka nužnih za određivanje epidemioloških mjera.

Opća karantena je rezultat nedigitalizacije. Ne treba se zavaravati, puna digitalizacija zdravstvenih podataka vjerojatno je najopasniji oblik uvođenja novih tehnologija.
Biometrijske podatke, poput vašeg DNA koda, otiska prsta, fotografije lica ili zjenice netko vam može ukrasti samo jednom.

Ako netko zna da bolujete od raka to može utjecati na cijenu vaše police osiguranja, potencijalno na šansu da dobijete kredit u banci itd. Slično se može tretirati i podatak da ste bili na razgovoru kod psihijatra.

U Hrvatskoj i nizu drugih država postoje i porezne stimulacije za zapošljavanje osoba s invaliditetom. Takav zdravstveni podatak ne može se sakriti pa izravno utječe i na egzistenciju. A iz američke vojske procurio je dokument kako mornarica razmatra mogućnost da će sve koji su se od korone liječili u bolnici smatrati trajno nesposobnima za služenje vojske.

Kina je na to odgovorila obveznom Covid-19 aplikacijom za praćenje kontakata. Postoji karta Hong Konga na kojoj možete točno vidjeti u kojoj zgradi živi oboljeli od tog virusa, koliko je star i gdje se liječi. Javno ne piše samo ime i prezime. EU inzistira da su takve aplikacije dobrovoljne, a sve više država traži da su distribuirane.

Tako funkcionira DP-3T pristup i Apple-Google inicijativa. No one su tek početak rasprave o privatnosti jer da bi se ona zadovoljila nužni su i neki drugi preduvjeti.

Blockchain za kontrolu

Na MIT-ovom Covid Tracing Trecker Reportu objavljeno je tako da aplikacije za Covid-19 praćenje kontakata u Australiji, Austriji, Češkoj, Islandu, Izraelu, Norveškoj i Singapuru zadovoljavaju inicijalnih pet uvjeta.

Sve te aplikacije su dobrovoljne, ograničene su samo na tu jednu funkciju – praćenje korone, podaci u njima se nakon 30 dana uništavaju, rade u pozadini i transparente su.

No danas se uz pomoć blockchaina u tim aplikacijama može uvesti sustav kontrole koji sprečava da bilo tko donese odluku bez da su s time svi suglasni. Na taj je način moguće spriječiti da, primjerice, država odluči kako se podaci koji su tako prikupljeni ipak ne unište nakon 30 dana ili da se iskoriste i za neku drugu svrhu.

Mogu se uvesti i mehanizmi koji omogućavaju čak i oboljelima da ostanu anonimni sve dok ne žele koristiti javni prijevoz, ići u trgovinu i druga javna mjesta gdje izlažu opasnosti druge. Takva aplikacija mora moći surađivati s aplikacijama drugih država da bi bila praktična turistima itd.

Takva rješenja, koja sada nastaju iz nužde, ubuduće će postati temelj digitalnog zdravstva, ali i nekog “privatnijeg” IoT-a, pametnih automobila i drugih pametnih uređaja.
Privatnost se, dakle, više ne štiti i ne može efikasno zaštiti samo zakonom, već se sve više mora štiti aktivno, izradom alata koji će je stvarno očuvati u praksi.

Zato je ključno da napravimo vlastitu Covid-19 mobilnu aplikaciju za praćenje kontakata i kao društvo krenemo rješavati stvarne probleme oko nas, a ne da bježimo od njih. A kakva će se rješenja u Europi, ne samo u Hrvatskoj, po tom pitanju pronaći odlučit će i o tome u kojem smjeru će se razvijati biznisi koji se temelje na podacima. Znači, takoreći svi biznisi.