Prije ulaska RH u EU procjene utjecaja na prehrambenu industriju i općenito sektor hrane bile su uglavnom pesimistične. Trgovina Hrvatske s EU postupno je bila liberalizirana putem SSP-a još od 2005. godine pa je i prije pristupanja Hrvatska koristila oslobođenje od EU uvoznih carina za većinu svojih poljoprivredno – prehrambenih proizvoda, uz neke iznimke kao npr. šećer, vino i goveđe meso.

Kako je SSP bio asimetričan sporazum, uvoz proizvoda iz EU je bio opterećen raznim zaštitnim mjerama, carinama, prevelmanima, koje su danom ulaska u EU bile uklonjene. Također, promjena u trgovinskom režimu sa zemljama Cefte izazivala je opravdanu bojazan o padu robne razmjene. I zaista, sve se to dogodilo, i rezultat je bio više nego zabrinajvajući. Prvi poremaćaji u izvozu su se pojavili već 2012. godine padom izvoza hrane od 4,2% i pića 0,7%. U 2013. godini rezultat je još lošiji, pad izvoza hrane 10,5%, a pića 11,1%.

Kako je sektor proizvodnje hrane već bio izvozno orijentiran sektor, koji je gotovo 65% ostvarene proizvodnje plasirao u izvoz, a manje od 35% na domaće tržište, ti podaci su bili jako zabrinjavajući. No trend se već 2014. godine počeo mjenjati.Osim trgovinske politke počele su se primjenjivati druge  politike EU poput zajedničke poljoprivredne politike, strukturalne i kohezijske politke te regulatorni okvir EU.

Ulaganje u tehnologiju 
Gospodarski subjekti su uložili ogromne napore da bi ostvarili pretpostavke za izvoz na zahtjevnija tržišta EU. Najbolji rezultati su vidljivi kod onih koji su snažno investirali u tehnologiju, nove proizvode, razvoj brendova i inozemna tržišta. Najuspješniji su investirali u inovativne proizvode i vrhunsku kvalitetu sa svim standardima koji su u prehrambenoj industriji iznimno zahtjevni, te unapređenje logističkih i organizacijskih koncepata za rad na inotržištima. Iz podataka o vanjskotrgovinskoj razmjeni poljoprivredno prehrambenih proizvoda za prošlu godinu i prvih šest mjeseci ove vidljivo je da je hrvatska prehrambena industrija uhvatila pozitivan trend.

Sve se više izvozi, a manje uvozi. Izvoz prehrambenih proizvoda u 2014. godini rastao je 10,9%, a u prvih šest mjeseci 2015. godine 18,2%, uz istovremeno usporavanje rasta uvoza. No nisu svi sektori jednako uspješni. Snažan rast izvoza bilježe proizvodi mesne industrije, gdje raste izvoz goveđeg mesa, piletine, ovčjeg i kozjeg mesa, pa čak i izvoz svinjetine. Ostvaren je rast izvoza 21%, uz rast uvoza od 4,9%. Izuzetan rast u izvozu ostvaruju i mesne prerađevine, kobasice i sl. s rastom izvoza većim od 35%. Potrebno je napomenuti da uvozimo velike količine mesa po znatno nižoj vrijednosti nego prethodne godine, a deficit je ogromnih 114,5 milijuna eura.

No važno je da naša mesna industrija ima tržišta, izvozni potencijal te evidentnu izvoznu konkurentnost. Na žalost mesnih klaoničkih proizvoda koje bi mogli plasirati na inozemna tržišta nema dovoljno jer nemamo dovoljno sirovina, živih životinja. Drugačija je situacija kod izvoza riba gdje je rast izvoza vrijednosno 25,5% gdje ostvarujemo više 82 milijuna eura, te gdje imamo suficit 40 milijuna eura. Obzirom na velike investicije u ovom sektoru sigurno možemo očekivati daljnji rast izvoza. Značajniji rast izvoza ostvaruju i proizvodi mlinske industrije od 30%, te proizvodi od brašna, kruh, peciva, tjestenine, slastičarski proizvodi s rastom izvoza od 28%, manjim rastom uvoza, ali uz značajan deficit.

Čokolada i kakao proizvodi ostvaruju snažan rast u izvozu od 94%, tj. 19 milijuna eura iz 2014. godine na 36,9 milijuna eura u istom razdoblju 2015. godine. Rast uvoza je slabije dinamike i iznosi 23%, ali je i dalje prisutan značajan deficit. Prerađevine od voća i povrća, konzervitano voće i povrće, đemovi, pekmezi i sl. bilježe rast izvoza 28% uz rast uvoza od 15%. Tu je također prisutan veliki deficit. Nešto bolje razultate u izvozu ostvaruju sladoledi, mineralne vode i ostala fermentirana pića, dok pivo stagnira, a vino i ocat padaju.

Stagnacija voća i povrća
Posebnu pažnju izazivaju podaci o izvozu i uvozu šećera i proizvoda od šećera gdje u 2015. godini ostvarujemo trgovinski suficit za razliku od prethodne godine. Prisutan je količinski rast izvoza šećera od 14,6%, ali istovremeno vrijednost izvoza pada za 15%, što ukazuje na pad cijena u ovom sektoru. U ovom području došlo je i do pada uvoza. Nakon ukidanja kvota u sektoru šećera se očekuje stabilizacija i tržišta i cijena. Obzirom na značajne proizvodne potencijale, dosadašnji razvoj i ulaganja, ovaj sektor bi morao imati snažnu ulogu u rastu izvoznih pokazatelja. Sirovinski dio ratarskih proizvoda u prvoj polovini 2015. godine imao je visoke stope rasta u izvozu i to kukuruz, pšenica, soja i uljana repica.

S druge strane sektor voća i povrća u izvozu stangnira ili blago raste te ostvaruje veliki deficit vanjskotrgovinske bilance koji snažno raste. Sa 111,6 milijuna eura u prvih šest mjeseci 2014. godine, na 135,5 milijuna eura u istom razdoblju 2015. godine. Kako kod nas proizvodni rezultati ovise o klimatskim uvjetima, neki pokazatelji su ovisni i o vremenskim prilikama, ali kod ovih sektora najviše dolazi do izražaja nedostatak udruživanja proizvođača, te nepostojanje kvalitetnih odnosa između proizvođača i prerađivačke industrije, te nedovoljna horizontalna i vertikalna integracija sektora.

Nove izvozne mogućnosti
Možemo zaključiti da izvoz poljoprivredno prehrambenih proizvoda kontinuirano raste od 2000. godine, uz iznimku 2012. i 2013. godine. Cijelo to razdoblje pokazuju intenzivniji rast izvoza prehrambene industrije od ostalog robnog izvoza RH i izvoza prerađivačke industrije u cjelini. Ovaj sektor je relativno brzo svladao velike promjene nakon ulaska RH u EU i počeo koristiti nove izvozne mogućnosti, posebno na bližim tržištima Slovenije, Italije, Austrije i Mađarske.

Tek se očekuje da bi sektor mogao imao veće koristi kada se u punoj mjeri krenu koristi sredstva iz fondova EU. Važan je Fond ruralnog razvoja za jačanje konkurentnosti poljoprivredno prerađivačkog sektora gdje se očekuje završetak prvih natječaja u investicijskim mjerama koje će sigurno znatno doprinijeti izvoznoj konkuretnosti. Također, očekuje se konačno usvajanje Strategije pametne specijalizacije (S3), koja je temelj za korištenje sredstava za istraživanje i razvoj gdje je sektor prehrane i biotehnologije jedan od prioritetnih sektora.