Ništa ne zaustavlja metak poput posla.” Tako kaže pater Gregory Boyle, isusovački svećenik i osnivač Homeboy Industriesa, najvećeg svjetskog programa za posredovanje u obračunima bandi i rehabilitaciju bivših pripadnika bandi. Boyle je u svibnju dobio predsjedničku medalju slobode, najvišu civilnu čast u SAD-u. Tvorci ekonomske politike mogli bi izvući pouke iz njegove vjere u važnost rada.

Za Boylea sam saznao prije 15-ak godina kada je već odavno bio ikona u Los Angelesu i zajednici koja se bori za društvenu pravdu, dok sam razgovarao s jednim isusovcem o karizmi tog reda koji “smatra svijet svojim samostanom”. Duboko me se dojmio Boyleov odgovor na srceparajuće nasilje bandi s kojim se susreo kao pastor najsiromašnije katoličke župe u Los Angelesu.

Boyle je 1988. osnovao Jobs for a Future (JFF – Poslove za budućnost), kako bi pomogao članovima bandi koji nisu mogli dobiti zaposlenje zbog svoje kriminalne prošlosti ili tetovaža. Članovi njegove župe posjetili su tvornice koje okružuju lokalne stambene projekte i potaknuli ih da zaposle te mlade ljude.

Kada nije bilo radnih mjesta, Jobs for a Future pokrenuo je vlastite organizacije kako bi zaposlio – i rehabilitirao – članove bandi, izgradio centar za čuvanje djece i oformio skupine koje su obavljale radove uređenja okoliša i održavanja, uklanjale grafite i čistile četvrti.

Ovi su rani napori pripremili teren za Homeboy Industries, koji je osnovan 1992. godine s pekarnicom preko puta crkve. U međuvremenu, narastao je do takvih razmjera da obuhvaća gotovo desetak društvenih poduzeća, uključujući Homegirl Café, tvrtku za recikliranje elektronike i ugostiteljsku tvrtku. Ta poduzeća pružaju obuku za posao, ali također potiču povezanost i stvaraju sigurne zajednice.

Puno više od prihoda
Zapošljavanje se često smatra aktivnošću koja donosi prihode, ali Boyleova misija služi kao podsjetnik da je ono mnogo više od toga. Radom se izgrađuju vrline, usmjeravajući naše strasti na produktivne ciljeve, preusmjeravajući nas prema višim svrhama, poput brige za svoju obitelj i doprinosa društvu. Rad nam također daje osjećaj identiteta, mnoge od nas definira ono što rade, a rad gradi i društvo koje se odlikuje uzajamnim doprinosom, oslanjanjem na druge i preuzimanjem obveza.

U tržišnom gospodarstvu svaki je radnik stručnjak u svom malom kutku i u skladu s tim može dati kreativne doprinose. Najbolje iskorištavanje raspršenog znanja maksimizira ekonomsku učinkovitost. Kao što je rekao Friedrich von Hayek: “praktički svaki pojedinac ima neku prednost u odnosu na sve ostale jer posjeduje jedinstvene informacije koje se mogu korisno iskoristiti, ali one mogu biti korisne samo ako su odluke koje ovise o tome prepuštene tom pojedincu ili se donose uz njegovu ili njezinu aktivnu suradnju.”

Rad je također duboko duhovan. Papa Ivan Pavao II napisao je u Laborem Exercensu (hrv. Radom čovjek) da su ljudi “pozvani raditi”, ukazujući na prve stranice Knjige Postanka kao “izvor uvjerenja (Katoličke crkve) da je rad temeljna dimenzija ljudskog postojanja na Zemlji”. Ljudska bića stvorena su na sliku i priliku Božju, nastavio je, a izvršavajući Božju zapovijed da “pokore” i “dominiraju” Zemljom, ona odražavaju “samo djelovanje Stvoritelja svemira”.

Promišljanje o široj važnosti rada pojašnjava nedavne rasprave o ekonomskoj politici u SAD-u. Primjerice, povećanjem minimalne plaće, milijuni radnika srednje klase dobili bi povišicu, ali bi se tako također mogla smanjiti zaposlenost za nekoliko stotina tisuća radnih mjesta. Slično tome, proširenje olakšica u sustavu poreza na dohodak potaknulo bi zapošljavanje, a američke porezne obveznike koštalo nekoliko milijardi dolara godišnje.

Revolucija AI-ja
Hoće li netko smatrati da su te politike isplative ili ne, uvelike ovisi o vrijednosti koju se pripisuje neznatno većoj mogućnosti zapošljavanja. Uvažavanje šireg značenja rada ključno je za donošenje tih prosudbi.

Dok se američki tvorci politike pripremaju za poremećaj koji će donijeti nadolazeća revolucija umjetne inteligencije, potrebna im je zvijezda vodilja. Moj je prijedlog načelo da je rad dobar i da treba poticati sudjelovanje u gospodarskom životu. Time bi se razjasnila vrijednost određenih političkih prijedloga. Primjerice, unatoč strahu da će umjetna inteligencija uzrokovati masovnu nezaposlenost, trebalo bi izbjegavati izdašan univerzalni osnovni dohodak jer bi to obeshrabrilo rad. Tvorci politike također bi se trebali kloniti modela “blagostanje za sve” za srednju klasu, iz sličnih razloga.

No, uslijed napretka tehnologije umjetne inteligencije, poticanje rada na kraju može nalagati neke radikalne promjene politike. Primjerice, kako bi se potaknulo zapošljavanje u svijetu sa strojevima iznimnog kapaciteta, subvencije na zaradu možda će se morati znatno povećati i staviti na raspolaganje radnicima znatno više na ljestvici plaća nego što je to trenutačno slučaj.

Pater Boyle pokazao je moć poslova da zaustavi metke u losanđeleskom miljeu organiziranog kriminala. Tvorci politike sada moraju iskoristiti tu moć za promicanje masovnog procvata dok se snalaze u svijetu u okruženju sve veće neizvjesnosti i poremećaja.

© Project Syndicate 2024.