Usprkos činjenici da geopolitičke tenzije jačaju u posljednjih godinu dana, proteklih nekoliko godina obilježeno je brojnim krizama koje su ozbiljno prodrmale različite segmente poslovanja gotovo svih industrija, a pogotovo prehrambene.

Od pandemije uzrokovane korona virusom, razornih potresa i prirodnih nepogoda pa do rata u Ukrajini, inflacije i promjene valute, brojni su faktori koji utječu na čitav lanac proizvodnje i distribucije prehrambenih proizvoda, a slijede ih turbulencije koje krajnji potrošači u konačnici osjećaju kao poskupljenja.

Odgovornost trgovaca 20%
Rast proizvođačkih cijena na domaćem tržištu na godišnjoj razini potaknut je ponajviše višim cijenama u opskrbi električnom energijom, plinom parom i klimatizacijom čiji je rast u veljači ponovo ubrzao na 64,1%.

Rast cijena u prerađivačkoj industriji iznosio je 9,2% godišnje (-0,5% mjesečno). Unutar prerađivačke industrije, dvoznamenkastim stopama rasta u veljači prednjače proizvodnja prehrambenih proizvoda (+14,3% godišnje), proizvodnja pića (+13,8% godišnje), proizvodnja namještaja (+12,7% godišnje) te proizvodnja papira i proizvoda od papira (+11,4% godišnje).

Krajem prošle i početkom ove godine val poskupljenja uzbunio je hrvatske građane, a novi ciklus očekuje se u travnju. Iako u kontekstu inflacije Hrvatska po izvješću Eurostata još uvijek nije među najvećim “gubitnicima”, mnogima ta utjeha i ne znači puno.

Prema harmoniziranom indeksu potrošačkih cijena, koji pokazuje promjene cijena u trgovinama i solidan je pokazatelj inflacije, cijena hrane u Hrvatskoj u prosincu 2022. bila je za 19,7% viša u odnosu na prosinac 2021. godine. Ovakvo povećanje u usporedbi s ostalim članicama na razini je Njemačke, dok je Mađarska rekorder s porastom cijena od čak 49,6 posto.

Rast cijena hrane u Hrvatskoj neznatno je veći od prosjeka Europske unije, dok su pojedine članice kao što je Italija uspjele cijene zadržati nešto ispod prosjeka. Kad bi ovakve trendove pratili porast standarda i platežne moći, poskupljenja bi bilo lakše podnijeti, no nažalost to nije slučaj.

Potrošači će često za porast cijena odgovornima držati proizvođače, no to zacijelo nije uvijek slučaj. Iako su cijene hrane i pića na policama trgovina u prosincu 2022. godine u odnosu na prosinac 2021. u Hrvatskoj porasle 19,7 posto, podaci Europske asocijacije prehrambene industrije i Eurostata pokazuju da za takvo poskupljenje nije bilo razloga jer su proizvođačke cijene rasle 16,4 posto, što bi značilo da su za oko 20 posto poskupljenja “odgovorni” trgovci.

Porast cijene energenata, disrupcije u dostavnim lancima, nedostatak kvalificirane radne snage i prirodne nepogode samo se neki od faktora koji tvrtkama u prehrambenom sektoru otežavaju proizvodnju i distribuciju te dovode u pitanje uspješnost njihovog poslovanja.

Stabilnost gospodarstva
I dok određeni proizvodi zbog objektivnih uzroka ne mogu izbjeći podizanje cijena, neke tvrtke ipak su odlučile pokušati izaći u susret svojim kupcima i na brojne načine omogućiti im da i dalje svoje povjerenje daju njihovom brendu. Lojalnost korisnika i povjerenje u brend ne mogu se direktno mjeriti, no u svakom slučaju su izrazito bitni jer čine okosnicu brenda.

Također, dobra i stabilna financijska pozadina tvrtke značajni su faktori koji određenim brendovima omogućava da se pripreme na nestabilnost tržišta i amortiziraju povećanje troškova proizvodnje, nabave i distribucije bez značajnih poskupljenja. Inovativne strategije smanjenja troškova još su jedan čimbenik koji su neke tvrtke koristile kao opravdanje za izbjegavanje povećanja cijena.

Osmislili su inovativne tehnike za uštedu operativnih troškova bez žrtvovanja svojih rezultata. Tvrtke mogu zadržati svoje profitne marže netaknutima i ostaju konkurentne na tržištu, što je još važnije. Neke hrvatske tvrtke pružaju dobar primjer. Jedan od najboljih primjera u domaćem prehrambenom sektoru zasigurno je i Grupa Vindija, najveća hrvatska prehrambena industrija.

Grupa Vindija, sa svojim sastavnicama, pažljivo prati promjene te modificira svoju strategiju i operativne postupke kako se povećanje troškova energije i sirovina koje se koriste u proizvodnji ne bi u potpunosti odrazilo na cijenu gotovog proizvoda i očekivanja potrošača. Među rijetkim su poslovnim subjektima koji od 1. siječnja i uvođenja eura kao službene valute nisu promijenili veleprodajne cijene robe, odnosno nisu ih zaokružili na veće brojke.

Slično rade i još neke velike hrvatske prehrambene kompanije koje aktivno surađuju i sudjeluju u raspravama sa svim tržišnim sudionicima, trgovcima i vladom kako bi se održale fiksne cijene osnovnih roba poput mlijeka i pilećeg mesa, od kojih su neke prema posljednjim analizama najniže u regiji.

Unatoč prisutnosti privatnog kapitala, ovakva poduzeća igraju važnu ulogu u očuvanju stabilnosti domaćeg gospodarstva, koje uključuje brojne direktno zaposlene građane, ali i kooperante te male proizvođače koji se preko otkupa velikih tvrtki ipak imaju priliku probiti na tržište.

Nema sumnje da očekivana poskupljenja krajnji korisnici neće moći u potpunosti izbjeći. Ipak, za očekivati je da njihov udar ipak neće biti onoliko jak koliko se strahuje.