Kina poduzima mjere da bude spremna za prijelaz na održivo gospodarstvo. Velikim ulaganjem u zelene tehnologije i iskorištavanjem svog ogromnog domaćeg tržišta, ta je zemlja uspjela smanjiti troškove i povećati ponudu proizvoda koji su joj potrebni te potaknuti zelene inovacije.

Ali napredak Kine možda neće koristiti ostatku svijeta ni približno onoliko koliko bi mogao. Više od polovice novih automobila koji se danas prodaju u Kini električni su ili hibridni, a lako je vidjeti zašto: cijene električnih vozila (EV) u zemlji pale su za 50 posto od 2015. i sada su za trećinu jeftinije od usporedivih vozila na benzin ili dizel. Nasuprot tome, u SAD-u i Europi cijene električnih vozila porasle su i više su nego za vozila s motorima s unutarnjim izgaranjem.

Slično tome, pad cijena solarne energije – samo 0,15 dolara po vatu u Kini, u usporedbi s 0,34 dolara po vatu u Europskoj uniji i 0,46 dolara po vatu u SAD-u – omogućio je Kini da poveća udio solarne energije u energiji koju troši. Kina je također predvodnica u tehnologiji izrade baterija. Budući da je Kina najveći svjetski emiter ugljičnog dioksida, čiji je udio u globalnim emisijama CO2 u 2022. bio veći od 30 posto, napredak u prelasku na zelenu energiju mogao bi imati značajan utjecaj na ukupne emisije.

A napredni, jeftini proizvodi i tehnologije koje Kina proizvodi također bi mogli ubrzati zelenu tranziciju drugdje, uključujući između ostalih vodeće onečišćivače, zemlje s visokim dohotkom (na koje zajedno otpada oko 35 posto globalnih emisija CO2) i Indiju (koja proizvodi oko 7 posto ukupnih emisija). Nažalost, uopće nije sigurno da hoće.

Trgovinske barijere
Trgovinska politika ključna je prepreka. SAD je uveo vrlo visoke carine na uvoz električnih vozila, solarnih panela i baterija iz Kine, a EU se kreće u istom smjeru, iako manje agresivno. To se ne može pripisati čistom protekcionizmu. Carine odražavaju i ekonomske i geopolitičke ciljeve, ne samo izolaciju domaće industrije i izbjegavanje velikog gubitka radnih mjesta, već i kompenzacijske mjere protiv kineskih subvencija i zaštitu nacionalne sigurnosti. Ipak, američka trgovinska politika predstavlja snažnu smetnju globalnoj zelenoj tranziciji.

Jedan od načina da Kina to izbjegne, barem djelomično, bio bi usmjeravanje više izravnih stranih ulaganja prema projektima zelene energije u razvijenim gospodarstvima. Postoji presedan za ovaj pristup. U 1980-ima japanska automobilska industrija bila je tehnološki napredna i iznimno učinkovita, zahvaljujući inovacijama poput proizvodnje bez zaliha (just in time) i totalnog upravljanja kvalitetom (TQM) u proizvodnji. U strahu za vlastitu automobilsku industriju, SAD je uveo kvote na uvoz automobila iz Japana.

Kako bi izbjegle gubitak pristupa američkom tržištu, japanske tvrtke uložile su velika sredstva u proizvodnju automobila u SAD-u. Američke tvrtke odgovorile su na izazov. Učinak na broj zaposlenih bio je mnogo manji nego da su japanske tvrtke ušle samo izvozom. Danas glavni svjetski igrači u toj industriji proizvode i sastavljaju automobile na većini glavnih tržišta.

Slično tome, današnja napredna gospodarstva imala bi koristi od kineskih izravnih stranih ulaganja u zelene tehnologije, ne samo od samog kapitala, već i od relevantne tehnologije i proizvodnog znanja. Usporedno uz smanjenje troškova zelenih proizvoda i tehnologija, došlo bi do ubrzanja energetske tranzicije. Iako kineska izravna strana ulaganja vjerojatno ne bi dovela do povećanja zaposlenosti u razvijenim gospodarstvima, ne bi ni eliminirala lokalna radna mjesta.

Ključno je uvjetovati kineski pristup tržištu pružanjem sporazuma o licenciranju tehnologije koji osiguravaju jednake uvjete. To baš i nije “na vrbi svirala”: postoje neki dokazi da kineske tvrtke za solarne panele već planiraju ulagati u američko tržište, vjerojatno djelomično kako bi imale koristi od poticaja koje pruža Zakon o smanjenju inflacije (IRA). Naravno, izravna strana ulaganja nisu savršeno rješenje jer su osjetljiva na poremećaje. Ali sav napredak uključuje balansiranje suprotstavljenih ciljeva, činjenje kompromisa i osmišljavanje kreativnih odgovora na izazove.

U ovom slučaju, kineski priljev izravnih stranih ulaganja u napredna gospodarstva unaprijedio bi glavni cilj – usvajanje najnaprednije zelene tehnologije u velikim razmjerima – čime bi to postalo boljim rješenjem u odnosu na isključivo oslanjanje na trgovinu. Ako industrija zelene energije počne nalikovati globalnoj automobilskoj industriji, a inovatori gotovo svugdje počnu uživati u pristupu rastućem globalnom tržištu, tim bolje.

Narušavanje natjecanja
Kritičari pristupa temeljenog na izravnim stranim ulaganjima mogli bi ukazati na potencijalne posljedice prekomjernih subvencija na tržišno natjecanje. Vlade doista imaju legitiman interes za zaštitu domaće industrije i zapošljavanja od štete uzrokovane velikim subvencijama uvoznicima sa sjedištem u inozemstvu. No, za razliku od trgovine, kanal izravnih stranih ulaganja djelomično mijenja tu jednadžbu.

Nadalje, kad je riječ o prelasku na zelenu energiju, brojni tržišni nedostaci vanjskog tipa nalažu korektivne intervencije, po mogućnosti u obliku subvencija. Zakon o smanjenju inflacije u SAD-u nije baš program bez subvencija. Drugim riječima, uobičajena pravila trgovine iziskuju velike prilagodbe kada je riječ o globalnom izazovu održivosti.

Drugi, mnogo ozbiljniji problem je taj što bi pristup temeljen na izravnim stranim ulaganjima uskoro mogao biti nemoguć, barem u SAD-u. Administracija predsjednika Joea Bidena iz razloga nacionalne sigurnosti predložila je potpunu zabranu ključnog kineskog hardvera i softvera u “povezanim” vozilima, koja dvosmjerno komuniciraju s vanjskim entitetima. To su zapravo sva vozila. Vjerojatno bi vozila i tehnologije financirane kineskim izravnim stranim ulaganjima bili zabranjeni.

Problem je u tome što ogroman niz drugih proizvoda također sadrži poluvodiče, softver i komunikacijske mogućnosti. Bidenova administracija mogla bi tvrditi da su sigurnosni rizici posebno visoki u vozilima, ali teško je uvidjeti zašto.

Samo prošlog mjeseca, dojavljivači i voki-tokiji detonirani su diljem Libanona, što je imalo za posljedicu smrt desetaka i ranjavanje tisuća ljudi. Hoće li svi “povezani” proizvodi biti zabranjeni? Ako je odgovor potvrdan, onda govorimo o izravnom, sveobuhvatnom i iznimno skupom napadu na golemi dio globalne trgovine, ulaganja i prijenosa tehnologije.

Nitko ne sumnja u važnost zaštite nacionalne sigurnosti. No, ako tvorci politike ne pronađu alternativne načine za ograničavanje sigurnosnih rizika – recimo, ograničavanjem državnih i vojnih nabava na domaće proizvođače i uspostavom međunarodnih procesa certificiranja – to bi moglo nanijeti strašan udarac globalnom gospodarstvu i programu održivog razvoja.

© Project Syndicate 2024.