Pravo je vrijeme da drvna industrija iskoristi povoljne vjetrove kako na inozemnim tržištima, tako i u domaćoj proizvodnji. Izvoz je u zadnjem desetljeću povećan za gotovo 300%. Sektor sudjeluje sa 10% u ukupnom izvozu prerađivačke industrije Hrvatske, a apsolutna vrijednost izvoza prelazi milijardu eura. Nema vremena za odgađanja, traže se nova rješenja i odluke u proizvodnim poduzećima, u lokalnim i državnim gospodarskim institucijama. Vrijeme oživljavanja konjukturnog ciklusa, zna se, nije vječno.

Zato, koncept stvaranja “zajedničke vrijednosti” (shared value) zadnjeg “proizvoda” koji dolazi iz “radionice” inventivnog ekonomiste s Harvarda prof. M. E. Portera zaslužuje ponovno našu pozornost. Naročito, kada znamo da je taj koncept u primjeni kod naše inozemne konkurencije. Jednako, kao znanstvena djela istog autora o lancu vrijednosti, o komparativnoj prednosti, o konkurentskoj sposobnosti, o klasterima konkurentnosti i o generičkoj poslovnoj strategiji poduzeća.

Put do zajedničke vrijednosti

Zajednička vrijednost je nov način razmišljanja o vječnim problemima prerađivačke industrije. Koji proširuje više nego do sada rad i poslovanje poduzeća na zadaće uže (lokalne) i šire (državne) društvene zajednice. Što je društvo bliže poslovanju privatnih proizvodnih poduzeća to su veće mogućnost optimizacije korištenja zajedničkih resursa.

Najmanje četiri su grupe čimbenika koje industrijsko poduzeće, njegove strukovne asocijacije i društvene institucije nastoje analizirati s ciljem stvaranja povećane zajedničke vrijednosti: (1) preispitivati vlastite proizvode i tržišta, (2) raditi na redefiniranju produktivnosti. Utjecati na produktivnost ostalih učesnika u lancu vrijednosti, (3) organizirati tehnološke lance malih proizvođača u poduzetničke zone, lokalne klastere konkurentnosti i slično, (4) raditi, prema potrebi, na redefiniranju nacionalne makroekonomske, monetarne i industrijske politike.

Ideja vodilja koncepta zajedničke vrijednosti su strategije i operativne aktivnosti privatnih proizvodnih poduzeća i javnog sektora radi kreiranja nove vrijednosti. Čiji konkretan rezultat mora biti održiva globalna konkurentska sposobnost i profitabilnost proizvodnih poduzeća, a istovremeno nove vrijednosti za širu društvenu zajednicu. Prije svega nova zapošljavanja.

Pozitivni rezultati mogu se postići isključivo ako se ubuduće inventivnije primjene šire, dosljednije i ambicioznije nego do sada domaća i inozemna znanja i iskustva o proizvodnji, a istovremeno o industrijskoj politici države. Što ovisi o svim sudionicima u društveno-ekonomskom procesu proizvodnje, industriji, trgovini, strukovnim udrugama, klasterima konkurentnosti, znanosti, obrazovanju, bankama i lokalnim i državnim gospodarskim institucijama.

Osnivanje poduzetničkih zona

Ima tko će, tvrditi – ništa novo! Što bi moglo biti točno kada bi mi danas mogli zaključiti da je većina, a ne manjina od 540 naših tvornica namještaja i finalnih proizvoda od drva konkurentna na europskom tržištu. Da posluju profitabilno i da su sposobni investirati u svoj razvoj koliko je potrebno da drže korak s konkurencijom. Da visina prosječne profitne stope u proizvodnji namještaja privlači u tu granu nove domaće i inozemne investitore. Konačno, mi još uvijek ne možemo zaključiti da su danas veze između proizvodnje, znanosti, obrazovnih ustanova, središnje državne vlasti, regionalne i lokalne vlasti u većini županija takve kakve se poželjeti mogu.

Kada se govori o potrebi da se većina tvornica namještaja osposobi za izvoz, o izgradnji njihove održive globalne konkurentske sposobnosti, tada su u fokusu upravo mala proizvodna gospodarstva. Koja, kako je poznato čine više od 80% od 540 hrvatskih tvornica namještaja. S dobro poznatim prednostima i slabostima.

Postavlja se pitanje kako dinamičnije nego do sada organizirati proizvodne lance poduzeća malog gospodarstva? Ne možemo se još uvijek pohvaliti da uspješno organiziramo specijalizirane drvne poduzetničke zone i lokalne drvne klastere konkurentnosti. Čiji će predmet rada i poslovanja biti, a to je ključno, proizvodnja namještaja i finalna prerada drva. Zato, ima puno dobrih razloga ubuduće još veće napore i aktivnosti gospodarskih institucija usmjeriti na kordiniranje osnivanja poduzetničkih zona i lokalnih drvnih klastera. Zadaća svakog pojedinog proizvođača, “malog” i “velikog”, je sustavno poduzimati mjere i aktivnosti u cilju ostvarenja temeljnog poslovnog cilja – isporuke tržišno konkurentnih polufinalnih i finalnih proizvoda.

Zadnja karika u proizvodno/vrijednosnom lancu isporučuje finalni proizvod krajnjem potrošaču. Koji je rezultat svih prethodnih proizvodnih, poslovnih i administrativnih aktivnosti. Decentralizacija po vertikali proizvodnog procesa na veći broj “malih” samostalnih proizvođača, njihova (horizontalna) podjela rada i specijalizacija ima u proizvodnji namještaja brojne i dobro poznate prednosti i snagu. Koja se u velikoj mjeri može poistovjetiti s dobro poznatim prednostima malih i srednjih proizvodnih gospodarskih subjekata.

Istovremeno, loše je što prečesto mali proizvođaći padaju na ispitu učinkovite proizvodne kooperacije. Drugim riječima još uvijek nema dovoljno potrebnog zajedništva među poduzetnicima u izradi finalnog proizvoda – namještaja. Odluke u proizvodnji malogospodarskih poduzeća se još uvijek donose s elementima velikog nepovjerenja u mogućnosti međusobne dugoročne poslovne suradnje. Opravdano je zapitati se; zašto ekononomski interes, profit, još uvijek nije jači od osobnih emocija poduzetnika? Primjena koncepta zajedničke vrijednosti na tragu je želja i potreba većine tvornica namještaja u EU da nastave započeti proces poboljšanja učinkovitosti temeljitijim promišljanjem i primjenom suvremenih mjera u svim dijelovima (karikama) lanca stvaranja nove vrijednosti. U Hrvatskoj isključivo ekonomski efikasna prerada naše rijetke i vrijedne sirovine može otvoriti perspektivu dinamičnog nastavka budućeg razvoja i rasta hrvatske industrije namještaja i otvaranja novih radnih mjesta. Pravi je trenutak.

Izgradnja konkurentnosti

Prema M.E. Porteru primjena koncepta zajedničke vrijednosti mora pridonijeti da znanost, obrazovne ustanove, lokalne i državne instititucije bolje i više nego do sada udovolje potrebama izgradnje održive globalne konkurentnosti i profitabilnosti svake, pa i proizvodnje namještaja. Nije riječ isključivo o subvencijama i materijalnim potporama. Poznato je koliko su učinkovite poduzetničke infrastrukture važan element razvoja. Više je nematerijalnih rješenja putem kojih institucije društva mogu nadoknaditi strukturne nedostatke malih i srednjih prozvodnih poduzeća. Na primjer, u funkciji osnivanja lokalnih drvnih klastera, u istraživanju i razvoju, u međunarodnom marketingu, u funkciji promotivnih i promidžbenih aktivnosti. Imamo primjere županija koje postižu dobre rezultate u razvoju finalne prerade drva. Jer, to je ono što nas zanima. U nekim drugim, također šumama bogatim županijama svjedoci smo maćehinskog odnosa prema finalnoj preradi drva. Po njima, riječ je o tzv. tradicionalnoj industriji koja navodno nema budućnosti.

Što je u specifičnom hrvatskom okruženju iracionalan i ekonomski sasvim promašen zaključak kojim se bez dokaza površno i bez argumenta osporava činjenica da 130.000 tvornica namještaja iz zemalja EU uspješno gradi svoj ekonomski prosperitet u toj grani industrije.