Dvadeseta obljetnica pristupanja Kine Svjetskoj trgovinskoj organizaciji 11. prosinca još je jednom istaknula dugogodišnje rasprave o tome koliko je Kina ispunila svoje obveze prema WTO-u te je li bilo kakvo odstupanje od obveza potiče ili usporava njen gospodarski rast. Ta rasprava utječe na stajališta mnogih zemalja o tome treba li izgraditi ili srušiti postojeći globalni sustav upravljanja trgovinom.

Bivši američki predsjednik Donald Trump bio je sklon rušenju WTO-a onesposobljavanjem njenog sustava rješavanja sporova i pokretanjem trgovinskih ratova koje je to tijelo proglasilo nezakonitim. A njegov nasljednik Joe Biden do sada nije učinio puno na poboljšanju funkcioniranja WTO-a. SAD tvrdi da Kina rutinski krši svoje obveze prema WTO-u i da je to tijelo neučinkovito po pitanju promjene kineskog ponašanja. No podaci ne podržavaju takve tvrdnje, a pogrešna percepcija koju je ova priča stvorila šteti globalnom trgovinskom sustavu.

Dakako, još uvijek postoje brojni poremećaji u kineskom gospodarstvu. Primjerice, Kina ima industrijsku politiku za brodogradnju koja postoji već desetljeće i pol. Potpomognuta višestrukim subvencijama za korištenje zemljišta, troškove kapitala, proizvodnju i ulaganja u ukupnom iznosu od oko 85 milijardi dolara, Kina je od beznačajnog igrača u industriji postala najveći svjetski izvoznik trgovačkih brodova.

Dobit manja od subvencija

Čini se da mnogi u SAD-u i Kini ovo brzo povećanje tržišnog udjela smatraju znakom uspjeha kineske industrijske politike (iako SAD smatra da je to nepošten način promicanja gospodarskog rasta). No da bismo procijenili njegov učinak na rast Kine, moramo znati i oportunitetni trošak subvencija i učinak prelijevanja zbog velike brodogradnje. Prema izvrsnom radu Panle Jie Barwick, Myrte Kalouptsidi i Nahima Bin Zahura iz 2019., politika subvencioniranja dala je kineskim brodogradilištima dodatnu dobit koja je manja od polovice troškova subvencija. To bi značilo da je ta industrijska politika uništila vrijednost agregata i stoga smanjila, a ne povećala ukupni gospodarski rast Kine.

Bez obzira na neke trajne gospodarske poremećaje, Kina je također smanjila prepreke za ulazak i za domaće privatne tvrtke i za međunarodna poduzeća. Upravo su te reforme, a ne državna intervencija, dovele do brzog gospodarskog rasta zemlje.

Procjene usklađenosti Kine s pravilima WTO-a također obiluju pogrešnim procjenama. Trgovinski dužnosnici Trumpove administracije često su ponavljali tvrdnju da je Kina aktivno izbjegavala svoje obveze prema WTO-u mnogo češće od ostalih zemalja članica. Budući da Kina nije vezana pravilima organizacije, navodili su dalje, SAD mora koristiti taktike izvan sustava WTO-a, kao što su uvozne carine, kako bi se riješili kineski prijestupi. Stoga je, prema ovom mišljenju, Svjetska trgovinska organizacija beskorisna ili još gore od toga.

Zapravo, evidencija usklađenosti Kine sa Svjetskom trgovinskom organizacijom, iako nesavršena, uglavnom je usporediva s evidencijom o drugim zemljama članicama. Sustav WTO-a općenito djelotvorno osigurava da Kina ostane otvorena kao što je obećala kada se pridružila 2001.

Podaci WTO-a o trgovinskim sporovima, posebno broj pravnih pritužbi koje su druge zemlje članice podnijele protiv Kine, pružaju određenu objektivnu potporu tom zaključku. Od 2001. protiv Kine je podneseno 47 pritužbi, što je zapravo 12,2 % svih slučajeva sporova WTO-a tijekom tog razdoblja. U istom razdoblju bilo je više nego dvostruko više pritužbi protiv SAD-a, što je 28,4% ukupnog broja.

Postoji također razumna evidencija da Kina poštuje i mijenja svoje politike kada povjerenstvo za sporove WTO-a donese odluke protiv nje. Jedna od naznaka neusklađenosti jest kada izvorni podnositelji pritužbe moraju podnijeti drugi postupak WTO-a protiv zemlje u vezi s istim ili sličnim pitanjem. Od 47 predmeta protiv Kine, samo su dva iziskivala drugi podnesak. S druge strane, prema istom pravilu, čini se kako su Sjedinjene Američke Države zanemarile 15 odluka protiv sebe.

Podaci stoga ne podupiru ideju da je Kina neizmjerni prekršitelj svojih obveza u okviru WTO-a i da nije obuhvaćena procesima tog tijela. Kineske trgovinske politike i prakse često se dovode u pitanje u WTO-u, ali ne češće od onih u nekim drugim velikim gospodarstvima. A evidencija o toj zemlji i njenom poštivanju odluka WTO-a ne ukazuje na netipične vrijednosti odmetnute članice.

Model za nova pravila

To ima goleme posljedice na to kako spasiti i poboljšati globalni trgovinski sustav utemeljen na pravilima. Ako smatramo da jasnija i snažnija pravila o subvencijama, zaštiti intelektualnog vlasništva ili ponašanju državnih poduzeća mogu dodatno smanjiti poremećaje u kineskom gospodarstvu, onda je najbolji način da se to osigura revizija pravilnika u skladu s tim, kroz multilateralne ili plurilateralne pregovore. Pravila Sveobuhvatnog i progresivnog sporazuma o transpacifičkom partnerstvu, koja obuhvaćaju mnoga takva pitanja, nude mogući model. Nedavna službena molba Kine da se pridruži Sveobuhvatnom i progresivnom sporazumu o transpacifičkom partnerstvu ukazuje na njenu spremnost na izmjenu svojih politika i u tim područjima.

U međuvremenu, Sjedinjene Američke Države također mogu ojačati svoje pridržavanje obveza prema WTO-u, poboljšati usklađenost s odlukama tog tijela i olabaviti svoju kontrolu pri imenovanju sudaca Žalbenog tijela WTO-a. Time bi se uvelike poboljšala vjerodostojnost SAD-a i učinkovitost globalnog trgovinskog sustava.

Sustav WTO-a funkcionira bolje nego što su mnogi tvrdili. Ne smije se srušiti. Ali može, i treba, biti još bolji.

*Autor je bivši glavni ekonomist Azijske razvojne banke, profesor je financija i ekonomije na Poslovnoj školi Columbia i Školi za međunarodne i javne poslove na Sveučilištu Columbia

© Project Syndicate, 2021.