Ruska agresija na Ukrajinu je u veljači 2022., naglavačke okrenula globalno energetsko tržište, posebno je kaotično bilo u Europskoj uniji. U fokusu se našao plin čija cijena se udeseterostručila. Veća briga od cijene bila je hoće li plina uopće biti. Cijena plina po megavat satu (MWh) u samo je nekoliko tjedana skočila s dotadašnjih 30-ak eura na više od 300 eura.

Mnoge zemlje su tada, uključujući i Hrvatsku, donijele mjere za zaštitu najugroženijih kategorija: kućanstava, bolnica, vrtića, škola… Hrvatska je vlada u rujnu 2022. donijela Uredbu o otklanjanju poremećaja na domaćem tržištu energije kojom je, državni HEP dobio nalog da od poludržavne Ine otkupljuje sav plin koja ova može proizvesti po fiksnoj cijeni.

Lov u mutnom
Dok je u većini zemalja EU plinska kriza, osim neizbježnih velikih troškova za plin, značila konsolidaciju sustava, u Hrvatskoj, koja je po mnogim mjerilima energetski sigurna i geostrateški bitna za EU, to je značilo kaos, lov u mutnom i milijarde kuna ukradenih od poreznih obveznika.

Prvo je lani na ljeto eksplodirala plinska afera-1 jer su neki direktori Ine preko svojih i povezanih privatnih tvrtki izvukli više od milijardu kuna profita zbog drastičnog rasta cijena plina na jednoj strani te ugovora o fiksnim cijenama na drugoj. Situacija da je mala i potpuno nepoznata tvrtka u nekoliko mjeseci okrenula milijardu kuna prošla je svima ispod radara.

Nakon toga je Vlada donijela uredbu koja je pak ovih dana rezultirala plinskom aferom-2 čija je vrijednost gotovo identična – 150 milijuna eura. I dok je u plinskoj aferi-1 uglavnom sve jasno – zloporaba položaja, nepotizam te trgovanje utjecajem i povjerljivim informacijama radi ostvarenja vlastite dobiti, u aktualnoj plinskoj aferi-2 štošta još visi u zraku.

HEP je od Ine kupovao plin po 47,60 eura za MWh, a prodavao ga po tržišnoj, koja je u lipnju bila izrazito niska, čak do jedan cent za MWh. U priču su uključeni HEP, Ina, Plinacro preko kojeg je taj plin transportiran, regulatorna agencija HROTE preko čije platforme se trguje energijom te energetska regulatorna agencija HERA.

Tu su i 32 trgovca plinom, stručno zvani voditelji bilančnih skupina (VBS) jer je moguće da u pojedinu bilančnu kupinu čini jedna ili više tvrtki opskrbljivača, distributera, trgovaca i proizvođača. U konačnici, tu je i Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja koje bi, preko Kriznog tima za plin, trebalo nadgledati i regulirati segment energetike.

Sudionik tržišta može biti i operator Plinacro kad prodaje višak plina ili kupuje kad ima manjak plina za uravnoteženje plinskog sustava. Svaki VBS je isključivo odgovoran za funkcionalnost i uravnoteženost svog plinskog portfelja. Uravnoteženost plinskog portfelja znači da nabavljene količine plina moraju biti u što je moguće većoj mjeri približne količinama potrebnim za prodaju krajnjim kupcima. Za uravnoteženje cijelog plinskog sustava zadužen je Plinacro.

HROTE je operator tržišta preko čije se platforme digitalno trguje energijom. HROTE ne kupuje i ne prodaje plin. Trgovanje se odvija anonimno, u digitaliziranom potpuno automatiziranom procesu. Premda su u sustavu vidljive količine i odredišta, nije i cijena po kojoj se trguje jer se radi o bilateralnom dogovoru prodavatelja i kupca. Stoga je upravo HROTE u lipnju upozorio nadležne da postoji nesrazmjer količina plina i potražnje u sustavu.

Rasplinjena upozorenja
Bez obzira kako će plinska afera-2 pravosudno i politički završiti, Burza plina, o kojoj se govori barem već godinu dana, riješila bi najveći dio problema koji se pojavio ovih dana jer bi na jednom mjestu svi uključeni imali u realnom vremenu uvid u količine i cijene po kojima se trguje, a u skladu s tim postaviti i svoju poziciju, kao sudionika na tržištu, ili pak regulatora.

Kad je plinska afera-2 dospjela u javnost, odmah su se u priču uključili Državno odvjetništvo, koje je uzelo izvješća HROTE-a, a koji dan nakon toga i USKOK koji je ušao u HEP. Što se tu zapravo dogodilo i tko je kriv, teško je procijeniti. Da tvrtke imaju pravo stvarati što veći profit kupnjom što jeftinije robe i njezinom prodajom što skuplje, nije nikakav krimen.

Eventualno, ako se dokaže da je netko trgovao povlaštenim informacijama te unaprijed znao službene i tajne podatke o budućoj proizvodnji plina i njegovoj količini u sustavu, to bi bila osnova za kazneni progon. Bez toga se može raditi jedino o političkoj odgovornosti uključenih koji nisu znali, ili nisu htjeli znati, što se događa.

Koliko je situacija bizarna pokazuje i događaj od utorka kad je u javnost izašlo da je HEP slao upozorenja resornom ministru Davoru Filipoviću i premijeru Andreju Plenkoviću o potencijalnoj krizi, a što je premijer komentirao kako je upozorenje možda i stiglo, ali da on takve stvari ne čita nego to rade “suradnici”. Ako 150 milijuna eura državnog troška nije razlog da ta vijest dođe do premijera ili do resornog ministra što tek možemo očekivati od nižepozicioniranih državnih i javnih dužnosnika.

Hoće li plinska afera-2 dobiti i nastavak u Saboru, na način kao i lanjska plinska afera-1 kad je javnost saznala za osebujan stil poslovanje u Ini i način funkcioniranja energetskog tržišta u Hrvatskoj, saznat ćemo danas kad bi se trebala održati sjednica saborskog Odbora za gospodarstvo na kojem bi trebali svjedočiti čelnici svih tvrtki i institucija uključenih u plinsku aferu-2. No, s obzirom na to da se u proces uključio i USKOK, tek će se vidjeti hoće li se sjednica i održati.