Nakon raspada Sovjetskog Saveza, najveći san Poljske bio je ulazak u Europsku uniju i NATO. S ožiljcima od nacizma, a zatim i komunizma, Poljaci su čeznuli za novim početkom, a članstvo u NATO-u i EU postalo je cilj koji nadilazi politiku.

Članstvo u EU smatralo se toliko važnim da su se poljski liberali odlučno suzdržali od započinjanja rasprave o pitanjima podjela koja se tiču poljske povijesti ili Katoličke crkve. Uključio se čak i papa Ivan Pavao II promicanjem slogana “od Lublinske unije do Europske unije”, pozivajući se na sporazum iz 1569. kojim je finalizirano ujedinjenje Poljske i Velikog Vojvodstva Litve (prema kojem su današnja Poljska, Bjelorusija i Ukrajina činile jedinstvenu, demokratski uređenu državu). Više od tri četvrtine Poljaka glasalo je 2003. za članstvo u EU.

Osamnaest godina kasnije, poljska potpora članstvu u EU iznosi blizu 90 posto. EU stoga ima demokratski mandat jači od bilo kojeg koji je poljska vlada postigla od 1989., prvenstveno zbog dvaju čimbenika: nacionalne sigurnosti i gospodarstva. EU se uvelike smatra jamcem poljske neovisnosti, koja je stoljećima bila ugrožena ruskim imperijalističkim ambicijama. Kada Poljaci vide da Ukrajinu muči Rusija, vide vlastitu sudbinu da nije bilo EU i NATO-a.

Slično tome, Poljaci se u velikoj mjeri oslanjaju na EU za gospodarski razvoj. Ukrajina je 1989. imala veći BDP po glavi stanovnika od Poljske.

Danas ukrajinski BDP po glavi stanovnika (na temelju pariteta kupovne moći) iznosi 13.060 dolara, dok je poljski 34.265 dolara. Da je Poljska slijedila ukrajinski put njezino bi gospodarstvo trenutačno poslovalo na istoj razinikao i 2001.

Kontroliraju Ustavni sud

Mirosław Gronicki i Ludwik Kotecki iz Europskog financijskog kongresa izračunali su da je od pristupanja EU u svibnju 2004. do srpnja 2021. Poljska primila više od 206,8 milijardi eura kohezijskih fondova. To je više nego dvostruko od cjelokupnog proračuna zemlje za 2021. A budući da je vlada Prava i pravde (PiS) u sljedećih sedam godina za Poljsku dogovorila 160 milijardi eura, zemlja će vjerojatno ostati najveći korisnik sredstava EU unutar bloka.

Na tipičan način vlada je već oblijepila zemlju jumbo plakatima kojima se veliča astronomski iznos od 770 milijardi zlota novih sredstava, ne navodeći da će novac dolaziti iz EU. Ipak, iako su jumbo plakati već plaćeni, sredstva EU nisu osigurana, jer je Europska komisija obustavila odobrenje poljskog Nacionalnog plana oporavka.

Paolo Gentiloni, povjerenik EU za gospodarstvo, izjavio je da Europska komisija obustavlja odobrenje poljskog Nacionalnog plana oporavka zbog stalnog narušavanja vladavine prava u Poljskoj. Nedavna odluka Ustavnog suda, koji je zanijekao prevlast prava EU, temelj samog članstva u Europskoj uniji, bila je posljednja kap.

Nakon što je već pristala poduprijeti uzajamnost duga putem kojeg će se financirati Nacionalni plan oporavka, Poljska sada snosi troškove fonda EU za oporavak bez sudjelovanja u blagodatima.

EU ima razloga za zabrinutost zbog iliberalnih i protudemokratskih reformi koje je vlada PiS-a provela u posljednjih šest godina. Primjerice, vladina politizacija poljskih sudova ima implikacije koje se protežu daleko izvan Poljske, jer se očekuje da će presude u jednoj državi članici EU biti priznate i provedene u svim ostalima. Osim toga, Poljska je signalizirala da ne želi provoditi odluke Europskog suda namijenjene zaštiti neovisnosti pravosuđa.

Brojni političari PiS-a s namjerom sjede u Ustavnom sudu, uključujući autore vladinih pravosudnih reformi Stanisława Piotrowicza i Krystynu Pawłowicz, koji su zastavu EU jednom nazvali “krpom”. E-mailovi koji su procurili od šefa kancelara, desne ruke premijera Mateusza Morawieckog, pružaju čvrste dokaze da PiS izravno kontrolira Juliju Przyłębsku, predsjednicu Ustavnog suda.

U porukama koje su procurile političari PiS-a izvještavaju o svojim sastancima s Przyłębskom tijekom kojih raspravljaju o imenovanjima sudaca i drugim odlukama. Stoga se mora pretpostaviti da su čelnici PiS-a diktirali odluku Ustavnog suda kojom se odbacuje primat prava EU.

Veliki prosvjedi u gradovima

Europska komisija jasno je dala do znanja da Poljska mora popustiti kako bi dobila sredstva EU. Ali PiS-ova vlada udvostručila je napore. Prema riječima Adama Glapińskog, predsjednika Narodne banke Poljske: “Vrlo dobro ćemo se snaći bez sredstava EU”.

Ali zašto bi se vlada kockala sa svojim planom obnove? Jedan od čimbenika je nedavna odluka skupine zastupnika na čelu s Jarosławom Gowinom o izlasku iz vladajuće koalicije. Vlada je tako postala još ovisnija o skupini zastupnika na čelu s ministrom pravosuđa Zbigniewom Ziobrom, koji se odlučno protivi svakom sporazumu s EU u kojem bi financiranje bilo uvjetovano poštivanjem vladavine prava.

Budući da se Ziobro natječe protiv Morawieckog za mjesto ostarjelog čelnika PiS-a Jarosława Kaczyńskog, politički će imati koristi od neuspjeha gospodarske inicijative sadašnje vlade, “Poljskog sporazuma” – koji je trebao biti financiran Nacionalnim planom obnove.

S druge strane je oporba sa svojim novim čelnikom Donaldom Tuskom, bivšim poljskim premijerom i bivšim predsjednikom Europskog vijeća. Tuskova strategija je objaviti činjenicu da PiS usmjerava zemlju prema izlazu Poljske iz Europske unije – “Polexitu”. Čini se da je njegova poruka shvaćena, 10. listopada, odmah nakon odluke Ustavnog suda, u Varšavi je izašlo čak 100.000 prosvjednika, a slični prosvjedi održani su i u 120 drugih gradova.

Teško je reći što će vlada sada učiniti. Odlukom Ustavnog suda satjerala se u kut, lišavajući se novca koji joj je potreban kako bi ojačala svoje izglede na izborima 2023. Sve je više moguće da je PiS spreman žrtvovati ne samo EU fondove, već čak i članstvo Poljske u Europskoj uniji samo kako bi se održao na vlasti.

© Project Syndicate 2021.