Gašenjem posljednja tri nuklearna reaktora Njemačka je postupno okončala korištenje nuklearne energije (NE). Kao ministrica nadležna za nuklearnu sigurnost u Njemačkoj, vjerujem da je to bio izvrstan – štoviše, vizionarski – potez. Mnogo je važnih razloga, ali ih je pet posebno uvjerljivih.

Prvo, postupno ukidanje nuklearne energije čini Njemačku sigurnijom. Nijedna nuklearna elektrana (NE) na svijetu nije toliko sigurna da bi se mogla isključiti katastrofalna nesreća.

Takva nesreća može biti uzrokovana ljudskom pogreškom (kao u Černobilu 1986.) ili prirodnom katastrofom (kao u Fukushimi, u Japanu, 2011.). Može biti uzrokovana terorističkim napadom, avionskom nesrećom ili jednostavno previđenom slabošću u našim sigurnosnim strategijama. Ili, u najgorem slučaju, mogla bi proizaći iz vojnog napada, poput onih koje je Rusija izvela u Ukrajini.

Apsolutne sigurnosti nema
Bez obzira na uzrok, nesreća u NE može biti katastrofalna, uzrokujući razaranje u razmjerima s kojima se nijedan drugi oblik proizvodnje energije ne može mjeriti. Nijedna polica osiguranja ne pokriva taj rizik, u Njemačkoj ili bilo gdje drugdje. Ministarstvo okoliša desetljećima je pazilo da elektrane poštuju najviše standarde. Ali bez obzira koliko naporno radili, nema apsolutne sigurnosti s NE, zbog čega je postupno ukidanje za mene olakšanje.

Drugi razlog za prihvaćanje postupnog ukidanja NE u Njemačkoj je taj što više nećemo proizvoditi visoko radioaktivni nuklearni otpad. NE osiguravala je električnu energiju za tri generacije, ali nasljeđe radioaktivnog otpada bit će teret za sljedećih 30.000.

Kako se tehnologija s tako dugotrajnim posljedicama može klasificirati kao održiva, meni je to zagonetka. Trenutno nigdje u svijetu ne postoji konačan repozitorij za sigurno skladištenje istrošenih gorivnih šipki, a pronalaženje mjesta za njega izuzetno je teško i skupo.

Treće, unatoč onome što zagovornici tvrde, NE nije ni klimatski prihvatljiva ni osobito pouzdana. Čak i ako manje doprinosi klimatskoj krizi od ugljena ili plina, to je očito loše za klimu, i zato što se reaktori moraju ohladiti velikim količinama vode. To stvara znatan pritisak na lokalne rijeke, koje su već pod stresom zbog klimatskih promjena.

Francuska je prošle godine morala uvesti znatne količine električne energije iz Njemačke, zbog tehničkih problema s reaktorima i nedostatka vode za njihovo hlađenje. Uslijed porasta temperatura i suša, povećat će se ograničenja uporabe riječne vode za hlađenje reaktora.

U tom smislu, NE nije prikladna za budućnost. Četvrto, nuklearna energija nije jeftina, pogotovo kada se uzimaju u obzir troškovi vađenja urana, gospodarenja otpadom i osiguranja. U SAD-u iskopčano je 12 NE između 2009. i 2021., jer nisu bile ekonomski održive.

Novi nuklearni projekti nisu vrijedni bez značajnih državnih subvencija. Projekt Flamanville-3 na sjeveru Francuske kasni 12 godina i koštat će znatno više od 10 milijardi eura više nego što je prvotno planirano. Troškovi NE vrtoglavo rastu i u Ujedinjenom Kraljevstvu i Finskoj. A ako Europa želi okončati svoju ovisnost o uvozu ruske energije, morat će prekinuti i uvoz urana i elemenata nuklearnog goriva.

Ulaganje u OIE i zeleni vodik
Peto, konačan razlog da pozdravimo gašenje preostalih njemačkih nuklearnih elektrana je taj što nam jednostavno ne treba nuklearna energija. Postoje bolje alternative. Solarna energija i energija vjetra sada su mnogo jeftinije za proizvodnju. Također su sigurnije, održivije i klimatski prihvatljivije. Uz prave standarde, oni su također kompatibilne s očuvanjem prirode.

To pomaže objasniti zašto se udio nuklearne energije u ukupnoj globalnoj potrošnji primarne energije smanjuje od 2000., čineći samo 5% u 2019. Nasuprot tome, obnovljiva je energija već godinama u porastu. Troškovi proizvodnje padaju, a instalirani se kapaciteti povećavaju – uključujući i Njemačku otkako je sadašnja vlada preuzela dužnost.

Prepoznajući ključnu važnost sigurne i cjenovno pristupačne opskrbe energijom, posebno za zemlju čiji se prosperitet također temelji na energetski intenzivnim industrijama, od strojarstva do proizvodnje automobila, njemački tvorci politike puno ulažu u obnovljive izvore energije. Također ulažemo u zeleni vodik, tehnologije skladištenja, energetsku učinkovitost i uštedu energije.

Širenje obnovljive energije nesumnjivo je zahtjevno i moramo priznati da još nismo toliko daleko koliko bismo željeli. Istodobno, agresivni rat Rusije protiv Ukrajine prisilio nas je da se privremeno vratimo ugljenu i ukapljenom prirodnom plinu. Ali ništa od toga ne predstavlja uvjerljiv argument u korist zadržavanja, a kamoli širenja nuklearne energije.

Uzastopne njemačke vlade, sve demokratske stranke naše zemlje, pa čak i operateri nuklearnih elektrana složili su se oko postupnog ukidanja nuklearne energije, uvjereni istom uvjerljivom logikom koja je natjerala nebrojene građane, poljoprivrednike, vinogradare i gradonačelnike da se desetljećima zalažu za postupno ukidanje. Bilo bi doista neodgovorno okrenuti leđa ovom širokom društvenom konsenzusu.

© Project Syndicate 2023.