Digitalni informacijski prostor već je godinama zagađen neprekidnim dotokom dezinformacija, teorija zavjere i govora mržnje, a situacija se dodatno pogoršava. Pandemija Covid-19 samo je dodatno iskoristila problem teorija koje tvrde da je virus prevara, da se 5G tehnologija koristi za namjerno inficiranje populacije ili da je konzumiranja alkohola najbolja preventiva protiv virusa, a iste se šire poput šumskog požara. Ove i druge lažne priče dovele su do uništavanja imovine, kao kad su telefonski stupovi u UK spaljeni, do situacija koje ugrožavaju život, kad su neki ljudi otkrili da je Covid-19 stvaran, jer su se zarazili te tragedija i gubitka života do kojeg je došlo radi trovanja alkoholom.

Pandemija nam je dala okrutnu lekciju: dezinformacije mogu koštati života, kroz promociju lažnih, štetnih “lijekova” ili poricanje postojanja virusa i svjesno odbijanje mjera sigurnosti, kao što su fizička udaljenost i nošenje maski – što dovodi do bržeg širenja virusa. Možemo vidjeti ne samo kako pandemija hrani dezinformacije, nego i obrnuto; kako dezinformacije hrane virus.

Razlog za bujanje dezinformacija je jednostavan: one djeluju. Širenje lažnih priča putem interneta iskorištava postojeće strahove za dodatnu polarizaciju društava i demoniziranje već marginaliziranih skupina.

U Slovačkoj je pandemija iskorištena od strane desnice i njenih simpatizera za promoviranje stava da je Romska zajednica primila besplatnu pomoć države tijekom karantene, dok je ostatak žitelja Slovačke za to morao platiti. Ova priča ide na ruku regionalnom stereotipu koji oslikava pripadnike Romske zajednice kao ljenčine koje iskorištavaju državnu potporu te navodno iskorištavaju ‘slovačku većinu koja naporno radi’. Grozna situacija Roma u regiji sama po sebi osporava ovu teoriju, ali brojke isto tako pokazuju da imućniji imaju više socijalnog kapitala za traženje javnih sredstava. Međutim, mit tvrdoglavo nastavlja postojati, kao da je živ.

U Mađarskoj je dominantna priča o korona virusu da su njen primarni izvor ilegalne migracije. Imigracija u Mađarsku je minorna, no, iz ove se premise izvlače opasni zaključci. Prvo: za pandemiju treba kriviti zapadne, “imigracijske zemlje”. Dok se zemlje zapadne Europe i EU institucije krivi za njihovu nesposobnost za nošenje s krizom, nema ni riječi o odgovornosti Kine. Drugo: “Agenti Georgea Sorosa” i nevladine organizacije iskorištavaju pandemiju – jer naporno rade na krijumčarenju i švercanju migranata u Europu, ilegalno, prema dominantnim pričama koje dolaze iz dezinformacijske mašinerije koju financira mađarska vlada. S obzirom da praktično svatko u Mađarskoj može postati agent Georgea Sorosa, ova poruka ima široki raspon ciljeva koji se ne slažu sa službenom politikom.

Za dezinformacije ne treba kriviti samo tehničke platforme, ali one definitivno pogoršavaju problem. U većini dijelova zapadnog svijeta, društvene su mreže postale primarni izvor dezinformacija. Širenje opasnih sadržaja strukturno je omogućeno radnim dizajnom digitalnih platformi koji je naklonjen senzacionalističkom i kontroverznom sadržaju i motivira korisnike da ga šire. Za daljnju radikalizaciju korisnika odgovorni su i algoritmi koji označavaju sadržaj i osiguravaju preporuke, jer, kad korisnik jednom naiđe na problematičan sadržaj i posveti mu vrijeme, algoritam mu preporučuje više sličnih sadržaja.

Dok su takve značajke posvuda uobičajene za digitalne platforme poput Facebooka ili YouTubea, manja tržišta poput Republike Češke, Mađarske ili Slovačke pogođena su na specifičan način, jer je primjena vlastitih standarda zajednice tehnološkog diva nejednolika na različitim tržištima i nedostaje joj transparentnosti.

Dok u Belgiji ili Francuskoj Facebook surađuje s 3 i 5 neovisnih organizacija koje provjeravaju podatke, slovačko Facebook tržište koje ima približno 2,5 milijuna korisnika ima jednu organizaciju koja provjerava podatke, dok Mađarska, zemlja koja je možda najizloženija ovom problemu u EU, nema niti jednu. Posljedično, čak su i očito i jasno protiv cijepljenja okrenute FB stranice, koje očito idu protiv vlastitih standarda zajednice Facebooka, aktivne, žive i sretne. To pokreće pitanje o ozbiljnosti borbe protiv dezinformacija o koronavirusu na Facebooku: širenje teorija zavjere o cjepivima može potkopati napore za zaustavljanje pandemije, čak i kad cjepivo bude dostupno.

Većina napora digitalne platforme da se pozabavi problemima govora mržnje, dezinformacija i teorija zavjere je skrojena za velika tržišta, jer su ona ključna za njihov model poslovanja. Nedavno saslušanje o građanskim pravima Facebooka bilo je usmjereno isključivo na SAD. Koliko god negativni rezultati bili u odnosu na utjecaj Facebooka na stanje građanskih prava u SAD-u, bar su osvijetlile tako potrebna poboljšanja.

Na europskoj razini, inicijative poput volonterskih Pravila djelovanja protiv dezinformacija pokazale su se korisnima u omogućavanju bar djelomičnog poboljšanja u području transparentnosti. Čini se vjerojatnim da će EK dodatno uključiti mjere pokrenute u Pravilima djelovanja u najavljeni Zakon o digitalnim uslugama koji može nametnuti regulatorne mjere za upravljanje „Divljim zapadom“ digitalnog prostora u EU.

GLOBSEC je odlučio pokrenuti Savez za zdravu infosferu kako bi pomogao u ovom procesu. Njegov je cilj ojačavanje glasova, osobito na tržištu koje je najviše pogođeno izostankom smislenih provjera i uravnoteženja digitalnog prostora.

Njegovi su napori usmjereni na davanje trajnih povratnih informacija javnim konzultacijama na europskoj razini, kao i preporukama pravila koja bi osigurala pravedno i demokratsko digitalno okruženje za sve.

Ovaj savez vidi tehničke divove kao neutralne platforme, Oni koriste algoritme za rangiranje i označavanje sadržaja te djeluju kao čuvari sadržaja. Svaki zakonski pristup internetskim sadržajima mora riješiti pitanje opsega do kojeg su digitalne platforme odgovorne, kao i utjecaja koji one imaju na zemlje u kojima djeluju.

Ono što je potpuno jasno je da trenutni sustav samokontrole nije održiv. Niti je to određivanje pravila za društvene mreže u smislu financija.

Pošteno oporezivanje u EU i više prihoda naplaćenih od onih poput Facebooka i Twittera su ključni, ali su ovdje ulozi veći: u pitanju su naše vjerovanje u činjenice, budućnost naše demokracije i životi žitelja Europe.