Korona kriza, a posebice recesija koja neizbježno slijedi u globalnim razmjerima, dobro će prodrmati sve sektore gospodarstva. Iako možda neće biti među najpogođenijima, energetika će svakako doživjeti značajne promjene.

S jedne strane je smanjena potrošnja energije, prije svega nafte zbog blokade i gotovo nestanka zračnog prometa, a s druge strane su mnoge tvornice smanjile i zaustavile svoju proizvodnju.

U Hrvatskoj je proteklih tjedana u fokusu javnosti bio segment obnovljivih izvora energije, više zbog afere oko dozvola i pogodovanja tvrtki C.E.M.P. za njihov vjetropark Krš-Pađene kod Knina, a što je popraćeno i uhićenjem visokih dužnosnika, a u manjoj mjeri zbog velikog investicijskog vala Hrvatske elektroprivrede (HEP) u nove kapacitete sunčeve energije. No ono što će na većinu građana Hrvatske ipak imati najviše utjecaja je tržište plina koje se sve više konsolidira.

Naime, u Hrvatskoj je lani postojalo 35 operatera koji su na maloprodajnom tržištu isporučivali kupcima prirodni plin. Stručnjaci upozoravaju da je neodrživo, kako po pitanju funkcionalnosti, financija, sigurnosti opskrbe i svega ostaloga da sustav funkcionira s tolikim brojem operatera.

Na primjer, Danska koja je po površini jednaka Hrvatskoj, s nešto više stanovnika i višestruko većim BDP-om, ima svega četiri operatera, a Mađarska šest. Stoga se većina stručnjaka slaže da bi više od dva-tri operatera u Hrvatskoj bilo previše.

Mreže postaju nepouzdane

Zašto u našoj zemlji ima toliko plinskih tvrtki? Službeni podaci Hrvatske energetske regulatorne agencije (HERA) kažu da imamo 54 tvrtke koje imaju dozvolu za poslove opskrbe plinom, no da je njih 45 u posljednje tri godine imalo neku djelatnost.

Što to sve znači? Znači da se mnoga javna komunalna društva gradova, ponegdje i općina, bave djelatnošću opskrbe plinom iako im to nije primarna funkcija. Plinske mreže traže održavanje i investicije. Dok su te mreže nove, stvaraju značajan profit, a koji javna poduzeća ne amortiziraju nego ih plasiraju u druge komunalne djelatnosti kojima se bave.

Nakon nekoliko godina ili desetljeća, kad isteknu resursi takvim plinskim mrežama, one postaju nepouzdane za opskrbu plinom, nesigurne za operatere i korisnike, a u konačnici i preskupe za održavanje jer treba stalno investirati u njih.

No ovdje je riječ o istom problemu kojeg imamo i oko teritorijalnog ustroja zemlje. Da svako naselje mora biti općina ili grad, a onda posljedično da većina njih mora imati i vlastito komunalno poduzeće, te opskrbu energentima.

Svaki pokušaj izdvajanja takvih komercijalnih usluga, koje imaju svoju vrijednost na tržištu, u javnosti se, poticanoj od aktivista i političkih protivnika na lokalnoj razini, uglavnom smatrao, i još uvijek smatra, blasfemijom, izdajom i kriminalom prvog reda, a nisu bili rijetki niti prosvjedi građana u gradovima i općinama koje su ozbiljno razmišljale o tome. Iako su mnoge jedinice lokalne samouprave, u pravilo one razvijenije, već i prije korona krize shvatile da im je prekomplicirano i preskupo održavati plinske mreže, mnogi će to morati prihvatiti, po puno lošijim uvjetima, u novonastaloj situaciji.

Led probila Koprivnica

Led po pitanju prodaje svoje distribucijske mreže privatnom operateru početkom 2017. otvorila je Koprivnica koja je od RWE-a za nju dobila 51 milijun kuna. Mnogi se slažu da je barem trećina, ako ne i polovica te cijene zapravo bonus koji je Koprivnica dobila jer je bila prva i otvorila to tržište.

Kasnije su RWE, danas E.ON, i glavni mu konkurent HEP Plin, preuzeli, po nižoj cijeni, niz komunalnih tvrtki: Sveta Nedjelja, Nova Gradiška, Kutina, a HEP se posebno usredotočio na Slavoniju gdje drži dobar dio mreže.

Pozicija im je dodatno ojačana kada se s maloprodajnog tržišta lani povukao možda i najperspektivniji i najjači igrač, PPD, a koji se odlučio usmjeriti na veleprodaju plina.

Već je ove godine broj operatera pao na 30-ak, a izvjesno je da će recesija i smanjenje prihoda lokalne samouprave imati dodatne posljedice po funkcionalnost komunalnih plinskih mreža, a što će dovesti do velike ponude na tržištu. Izvjesno je da će glavni operateri, E.ON i HEP Plin, biti uvijek zainteresirani, no postignuta cijena bit će daleko od one prije korone.

Zasigurno će dobar dio ugovora biti sklopljen po načelu da se mreža ustupa većem igraču za simboličnu jednu kunu jer će u protivnom stanovnici tog grada i područja ostati bez plina.

Korona je ubrzala neke procese koji su bili nužni na tržištu, a sada ostaje za vidjeti hoće li se to dogoditi i s teritorijalnom podjelom Hrvatske te hoćemo li i dalje imati birokratsku mašineriju koja obuhvaća 21 županiju te 555 gradova i općina, a koji zbog svoje brojnosti i usitnjenosti uglavnom zagorčavaju život poduzetnicima i stanovnicima ili će i tu biti nekih logičnih “tržišnih” principa.

Hrvatski plinski sustav se trenutno sastoji od oko 2700 km plinovoda i 157 mjerno-redukcijskih stanica. Prošle godine je kroz plinovodne cijevi transportirano oko 2,8 milijardi kubnih metara plina, a od čega oko 40% iz domaćih izvora.

Vrhunac potrošnje plina u našoj zemlji bio je 2009. kada se trošilo oko 3,5 milijardi kubika, a udio domaćeg plina dosezao je i 60%, da bi 2010. pali na dno sa 2,2 milijarde kubika.

Najveći potrošači plina u našoj zemlji je industrija, prije svega kutinska Petrokemija i HEP Toplinarstvo, a značajan potrošač plina je i tvornica stakla Vetropack Straža iz Huma na Sutli.