Bila je ovo velika godina za jednog od najkontroverznijih svjetskih filantropa. George Soros, koji je ovog mjeseca napunio 93 godine, prošlog prosinca je svom 37-godišnjem sinu Alexu prepustio vođenje svoje zaklade Otvoreno društvo.

Dakle, a s obzirom na njegov međunarodni status, intelektualne interese i snažan angažman u svjetskim poslovima, ovo bi za njega mogao biti dobar trenutak u kojem će razmisliti o svojoj ostavštini.

Samo prije devet godina, kad sam ga posljednji put srela, ostavština mu je bila zadnja stvar o kojoj je razmišljao. Umjesto toga, bio je zabrinut za smjer u kojem ide Istočna Europa, za budućnost Europske unije, za sudbinu Roma, za Mianmar, Rusiju i Međunarodni kazneni sud. Bio je zabrinut zbog krize globalnog kapitalizma, kao i zbog rastućih podjela u američkom društvu. Uopće ga nije zanimalo stvaranje naslijeđa.

Nesavršeno društvo
Od tada su se stvari promijenile. Neki ga političari redovito smatraju utjelovljenim đavlom, savršenim neprijateljem protiv kojeg se pokazalo lako uspostaviti nečija vlastita populistička, autoritarna, antiglobalistička i konzervativna uvjerenja.

U Mađarskoj, premijer Viktor Orban je zabilježio veliku izbornu pobjedu tako što je producirao izmišljotine i potom se suprotstavio imidžu gospodina Sorosa kao nekome tko Mađarima nameće muslimansku imigraciju i liberalnu socijalnu politiku. U Indiji, ministar u vladi Narendre Modija je konstatirao kako gospodin Soros želi “uništiti indijske demokratske procese.”

Turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan ga je prozvao “poznatim mađarskim Židovom”, koji “potiče ljude na podjele i razbijanje nacija”. A Elon Musk je u svibnju objavio na Twitteru (sada nazvanom X) kako ga je Soros podsjetio na Magneta, negativca Marvel Comicsa te je ustvrdio kako on “mrzi čovječanstvo.”

Gospodin Soros mi je jednom rekao kako je ponosan što ima neprijatelje koje je nehotice prikupio; razmetanjem svojih uvjerenja samo su dokazivali kako je u pravu.

George Soros je odrastao u Mađarskoj u vrijeme kada je biti Židov bilo u najboljem slučaju opasno, a u najgorem smrtonosno. Njegov otac Tivadar, poduzetni odvjetnik, mladog Georgea je naučio kako se “stopiti s okolinom i jednostavno nestati”, baš kao što to čini većina životinja kada su ugrožene.

George, koji je imao samo 14 godina kada su nacisti počeli uhićivati mađarske Židove, tada je postao Sandor Kiss, izbjeglica iz Rumunjske koji je živio sa svojim kumom, službenikom u ministarstvu poljoprivrede. I dok je tijekom holokausta ubijeno više od 450.000 mađarskih Židova – obitelj Soros je preživjela!

Uzdržavajući se putem prijava u dobrotvorne ustanove i radeći fizičke poslove, George je svoje školovanje nastavio u Londonu. Upisao je London School of Economics, gdje je došao pod utjecaj filozofa Karla Poppera. “Otvoreno društvo,” napisao je dr. Popper, “nije savršeno društvo, već nesavršeno koje je otvoreno za samopoboljšanje.” U otvorenim društvima, sukobljene ideje bi mogle rado koegzistirati.

Nasuprot tome, zatvorena društva – koja uključuju diktature svih boja – proklamiraju kako posjeduju jedinstvenu, konačnu istinu i ne podnose protivljenje. U takvim društvima samo gruba sila može osigurati robovsko slijeđenje pravila. Budući da je Soros već vidio dvije opasne diktature – nacizam i staljinizam – na njega su ostavile trajan učinak ideje dr. Poppera o alternativnom načinu organizacije svijeta.

Od 1984. je u razne svrhe donirao više od 32 milijarde američkih dolara, a u godinama koje su prethodile rušenju Berlinskog zida pomagao je prodemokratskim organizacijama, disidentima i grupama otpora, zatvorenicima, piscima čije su knjige bile objavljene i zabranjene te sindikalnim čelnicima i znanstvenicima čiji rad više nisu željeli represivni režimi. Savjetovao je nove demokratske vlade kako upravljati tranzicijom i zalagao se za uključivanje tih zemalja u Europsku uniju.

Zaklade Otvorenog društva su još od 1993. predstavljale glavno sredstvo međunarodnog aktivizma gosp. Sorosa na demokratskim reformama. Potpora promjenama u američkom pravosudnom sustavu bila je jedna od njegovih najkontroverznijih inicijativa. Kritičari su tvrdili kako su one pridonijele porastu nasilnih zločina, pretvarajući gradove u opasna utočišta korisnika droga i nasilnih recidivista. Soros na to drugačije gleda.

“Ideja prema kojoj trebamo birati između pravde i sigurnosti je floskula”, napisao je u The Wall Street Journalu. “Oni jačaju jedni druge: ukoliko ljudi vjeruju pravosudnom sustavu, on će funkcionirati. Javna sigurnost će se poboljšati ukoliko i sustav funkcionira.”

Ovo je suština ideje otvorenog društva kojeg potiče gosp. Soros: davanje jednakih prilika različitim ljudima iz različitih sredina u oblikovanju njihova svijeta.

Ugroženost otvorenog društva
Dakle, što slijedi nakon gospodina Sorosa? Njegov sin Alex jasno je dao do znanja kako namjerava ići očevim stopama. On je samoproglašeni intelektualac lijevog centra koji je izjavio kako bi se bi mogao više usredotočiti na pitanja glede SAD-a, a što bi vjerojatno moglo značiti udvostručenje potpore lokalnim dužnosnicima i reformski orijentiranim tužiteljima.

Također, jasno je kako gospodin Soros neće šutke sjediti sa strane. Predvidio je ruski gubitak rata u Ukrajini, što će “donijeti veliko olakšanje otvorenim društvima, a zatvorenima stvoriti goleme probleme”.

Pokušao je skrenuti pozornost i na pogoršanje globalnog klimatskog sustava. Tako da će on, gotovo sigurno, nastaviti raditi na Sveučilišnoj mreži otvorenog društva, međunarodnom projektu koji se fokusira na istraživanje i obrazovanje o klimatskim promjenama, kao i na suočavanju s autoritarnim vladama.

Za mene, najveći svjetski utjecaj ovog briljantnog, iritantno samouvjerenog čovjeka je možda Srednjoeuropsko sveučilište u Budimpešti (CEU), čiji je suosnivač bio 1991. All sve ovo govori o ostavštini gospodina Sorosa, čak i ako on sam to ne želi, jer obrana demokracije je projekt koji nikada ne može završiti. Kao što je rekao 2020. godine: “Otvoreno društvo je uvijek ugroženo i svaka se generacija mora boriti za njegov opstanak”.