Kritičari režima Viktora Orbána često govore da mađarska vlada nadzire medije i guši neovisne glasove. Njegovi politički saveznici istovremeno tvrde da sloboda novinarstva cvjeta, a Orbán samo daje protutežu hegemoniji liberalnih medija.

Istina je da neovisne medijske kuće vrijedne povjerenja i dalje postoje u Mađarskoj i da postoji nekoliko YouTube medijskih kanala i podcasta van prostora koji kontrolira vlada. Međutim, rastući problem za građane je što je te izvore sve teže naći i često su diskreditirani vladinim kampanjama koje ih nazivaju, u pravom stilu Kremlja, ‘stranim agentima’ ili ‘neprijateljima’ države.

Algoritmi koji određuju njihovu vidljivost postali su žestoko osporavani jer je Orbánov režim akutno svjestan što oni više utjecaja imaju na njih, to će više kontrolirati koji sadržaj dolazi do glasača. Mađarska vladajuća stranka Fidesz ima veliku prednost u smislu utjecaja na ove algoritme putem mrežnog oglašavanja.

Od početka ove godine do 18. svibnja, Fidesz i njegove posredničke organizacije potrošili su više od 3,2 milijuna eura na oglase na društvenim mrežama – šest puta više od opozicije i njenih posredničkih platformi zajedno (530.000 eura).

Sam je Fidesz potrošio 1,190 milijuna na Facebooku i Googleu, što je gotovo 2,5 puta od ukupnog iznosa koji je potrošilo 14 oporbenih stranaka (481.200 eura), kako bi preplavio javnost širim provladinim i klevetničkim porukama.

Negativno o oporbi
No, potrošnja samog Fidesza predstavlja samo djelić slike jer je većina aktivnosti u kampanji vladajuće stranke dodijeljena posrednicima, uključujući Megafon, organizaciju koja obučava, koordinira, financira i promovira provladine ‘influencere’ na društvenim mrežama i Forum civilne unije (CÖF), nevladinu organizaciju koju organizira vlada (GONGO), a koja rješava negativne kampanje. Porijeklo financiranja svake od njih je većinom nepoznato ako se u obzir uzme njihov status privatnih entiteta, ali postoje osnove za vjerovanje da je uključen dio javnog novca.

Glavno je usmjerenje negativnih narativa i vladinog oglašavanja novonastala nada oporbe, Péter Magyar, bivši insajder vladajuće stranke koji je u političku arenu ušao nakon skandala s predsjedničkim pomilovanjem početkom veljače 2024. Magyar je optužen da je osoba “željna moći”, koji je postao “novi mesija ljevičara”, kako bi služio interesima “američke ljevice koja je u vlasništvu carstva Georgea Sorosa”.

Također se redovito označava kao nasilan čovjek s poremećajem osobnosti. Kampanje na društvenim mrežama usmjerene na diskreditiranje Magyara iznose najmanje 745.776 eura potrošenih na oglašavanje – polovinu iznosa koji su svi akteri potrošili na sve narative. Intenzivna klevetnička kampanja u ruskom stilu protiv Magyara usmjerena je prema zaštiti glasačke baze Fidesza i neutralizaciji opasnosti od njegovog jačanja kao političkog protivnika.

Iako napadi nisu spriječili širenje baze koja podržava Magyara, dokazi, zasad, naizgled pokazuju da su uspjeli smanjiti štetu po Fidesz. Prema nedavnim anketama, Magyar uglavnom privlači glasače iz postojećih oporbenih stranaka i veliki dio neodlučnih glasača.

Drugi je istaknut narativ da “europski lijevi proratni političari žele početi treći svjetski rat”, na što je potrošeno 368.162 eura. Megafonovi provladini ‘influenceri’ manipulativno su uredili dijelove govora europskih političara, optužujući da su “ratni huškači” u službi “globalističkog ratnog lobija”. Ursula von der Leyen, Emmanuel Macron, Donald Tusk, Olaf Scholz i Manfred Weber su neke od glavnih meta.

Taj narativ ojačava lažne poruke da su ovogodišnji izbori odabir između rata i mira i grade se na godinama prokremaljske kampanje dezinformiranja Fidesza i njegovih saveznika. Čini se da je fokus na sijanju teorije zavjere o ‘pravim motivima’ Zapada, vis-a-vis Ukrajine i, u smislu poruka, nalikuje propagandi koja dolazi iz Kremlja.

Naše najnovije istraživanje političke potrošnje na društvenim mrežama pokazuje ogromnu skalu napora koje podržava vlada, usmjerenih na potkopavanje i kontrolu demokratskog diskursa. Ono pruža uvid i daje prijedloge koji su relevantni i izvan Mađarske, a koji govore o potrebi za kritičkom revizijom regulative društvenih mreža širom EU-27.

Prvo, potrebno je izmijeniti pravila o oglašavanju političkog sadržaja na društvenim mrežama, u smislu samog sadržaja i potrošnje. Oglasi koji dokazano sadrže dezinformacije trebaju biti zabranjeni, a ograničenje potrošnje treba primjenjivati za sve političko oglašavanje, zbrajajući sve izvore koji promiču iste poruke.

Potkopavanje diskursa
Jako velike mrežne platforme (VLOPs), kao što su Facebook i Google, trebaju uložiti veće napore u borbi protiv dezinformacija zabranjivanjem promoviranja sadržaja koji dokazano sadrži dezinformacije.

Ovo će od njih zahtijevati povećanje suradnje i veću potrošnju na ‘fact checkere’ osobe koje provjeravaju činjenice i integriranje rezultata provjere činjenica na svoje platforme i u algoritme. Dodatno će trebati povećati svoj kapacitet za moderiranje sadržaja i uspostavljanje transparentnog i provjerljivog postupka moderiranja sadržaja na koji se može žaliti.

Prioritet treba biti i rješavanje neautentičnog ponašanja na mreži. Trenutno se razumijevanje uglavnom usredotočuje na aktivnosti lažnih profila i propušta priznati da pravi profili šire sadržaj s neprijateljskim dezinformacijskim narativima na koordiniran i sustavan način, sa sličnim rezultatima.

Kada smo otkrili stotine koordiniranih lažnih računa koji su slali provladine poruke širom Facebooka u jesen 2023., Meta je propustila reagirati na naša otkrića i nije uspjela ograničiti aktivnosti i prisutnost tih profila. Ovo pokazuje potrebu da VLOP-ovi počnu primjenjivati vlastita pravila protiv namjernog, širokog širenja dezinformacija.

EU, koja se bori protiv sablasnog utjecaja autoritarnih država i opasnosti Strane manipulacije i ometanja informacija (eng. Foreign Information Manipulation and Interference) (FIMI), mora pokušati riješiti prijetnju za europsku demokracije u najširem mogućem smislu – čak i ako to znači djelovanje protiv loših igrača unutar vlastitog bloka. Prijetnja zaraze iz Mađarske ne smije se podcijeniti.

* Koautori članka su Róbert László i Csaba Molnár, analitičari Instituta za politički kapital u Budimpešti