Zeleno, održivo i digitalno, oko ovog “paketa” vlada široki politički konsenzus! Imperativ je poslovnog sektora u EU u nadolazećim desetljećima, kao nenametnuti pametan razvoj, pod egidom postizanja ciljeva niskougljične strategije i klimatske neutralnosti Starog kontinenta.

Opće resetiranje u korist je sveobuhvatne transformacije, tehnološkog restrukturiranja energetike i industrije u novoj fazi razvoja i stvaranja novih radnih mjesta te s misijom rješavanja majke svih kriza za čovječanstvo, one klimatske.

To je budućnost, ispod tepiha su nuklearke kao neugljični energent, nova industrija vodika posebna je tema, no danas nas tište posljedice korona krize koja je pogodila obje strane, kako ponudu, tako i potražnju.

Ekonomski oporavak koji nakon nje snažno kreće s vidljivom velikom potražnjom, kroz globalnu inflaciju, skuplje energente i ostale proizvodne inpute ne prate sva tržišta jednako. SAD i Europa nalaze se na uzlaznom valu, dok je Kina sa svojim unutarnjim neravnotežama u fazi stagnacije ili čak dubinskih promjena, što je vidljivo i kroz slom drugog po veličini kineskog developera u situaciji kad im sektor nekretnina čini 30% BDP-a.

Neka buduća kriza je neizbježna, no ono što postaje ključno je da se globalizacija spušta na lokalnu razinu. Za EU to znači povratak na Stari kontinent proizvodnje iz Kine, uz veliki transformacijski zahvat iz programa Next Generation EU teškog 750 milijardi eura.

Zatvaranje tvornica

Europsko tržište već je veliko gradilište. Nedostatak mikročipova pokušava se nadomjestiti domaćom proizvodnjom u Europi, već se gradi velika tvornica u Austriji, koja će stabilizirati tržišne potrebe za mikročipovima koji se ugrađuju u razne proizvode.

Proizvodnja se iz Kine generalno po općim ocjenama vraća u EU, Europska komisija to podržava, ali taj će trend izazvati rast cijena, pa moguće i neke nove neravnoteže. Sve dosadašnje velike ekonomske krize iz faze pada ekonomskih aktivnosti izlazile su relativno brzo.

No ova posljednja očito mjesto ustupa novim izazovima. Zbog nestašice ugljena Kina u pojedenim pokrajinama uvodi redukcije struje i prve tvornice zatvara na više mjeseci. S velikim manjkom vozača Velika Britanija proživljava naftnu krizu, a za volan uskače vojska i za nabavu goriva rješenje se traži u privremenoj suspenziji pravila tržišnog natjecanja, uz okretanje izdavanju privremenih viza za nove radnike.

U Hrvatskoj ipak kao da smo u propulzivnim godinama, dakle u razdoblju niskih cijena energenata i kapitala, relativno i cijene rada, a evo i zašto. Nismo prešli crtu kad kreće štednja i prestaju ulaganja, a ključan je Nacionalni plan oporavka i otpornosti jer donosi hrpu novca na tržište što će se preliti na ekonomiju. Oporavak i otpornost, ali red, rad i disciplina – to nas može spasiti.

Po raspoloženju Hrvati se nisu stisnuli, novca i transakcija ima dosta, i hvala turistima da je još uvijek tako. Svi načelno znamo za naše precijenjene vrijednosti, počevši s nekretninama pa nadalje, no na valu brojnih transakcija, uspješne sezone i priljeva EU novca optimizam se širi, a za potencijalne probleme za tržište se kreiraju novi proizvodi, npr. financijske usluge za pomoć kompanijskim financijama.

Eksterne usluge sa svrhom pomoći u stabilizaciji novčanog tijeka zacijelo će se tražiti, no koliko – pokazat će predstojeće razdoblje. Poslovanje u krizi ili nakon nje stoga za neke postoje pitanje sposobnosti održavanja na površini, za druge prilika za poslovni uzlet, no generalno za dobre rezultate potreban je novi kalkulator u kojem je staklena kugla.

Novi geopolitički kompas

Bitan alat je i novi geopolitički kompas, a trenutačno se igla okreće u smjeru indo-pacifičkog područja gdje se stvara novo ekonomsko i geostrateško težište u svijetu, kao zona nadmetanja Amerike i Kine, s utegom što je puno dobavnih lanaca za potrebe europske proizvodnje logikom kapitala, profita i nižih cijena još vezano na Daleki istok.

Tu se očekuju velike promjene zbog prekinutih lanaca, psihološki gledano kriza je njihovo drugo ime, a da one nisu izmišljene prvi indikator je globalna inflacija. Poslovati i budžetirati danas, pripremati poslovni plan za 2022., s pogledom na 2023., za vodstva kompanija sve je samo ne mala kušnja.

Apsolutno je teško predvidjeti kako će se odvijati novi trendovi koji su vidljivi, i to je problem za sve gospodarske subjekte. Uz ishodište u energentima i drugo veliko područje – cijena materijala u građevinarstvu koje su ove godine eksplodirale, rastu cijene i ostalih materijala, sve do papira iz Indije ili stakla odnosno boca raznih veličina u koje se pakiraju proizvodi, jer one koje se nabavljaju iz Kine već su za Europu 30 posto skuplje.

Povratak nakon 30-ak godina u zonu inflacije zasad ne bi trebao biti zabrinjavajući, no svaki gospodarstvenik zna da mora izračunati kako da svoje kalkulacije što točnije primijeni na novoj razini, a najveća pogreška može biti stvaranje rezervi jer je moguće riječ o imovini koja se neće moći monetarizirati, zbog čega je npr. velikih dio europskih tekstilaca lani stavio ključ u bravu. Budžet zahtijeva nove, veće izlazne cijene i to će se braniti pred kupcima.

U sljedećem razdoblju kod svih koji imaju kontinuirane isporuke stoga se očekuju novi, moguće tvrdi pregovori. U graditeljstvu će se početi ugovarati obvezna klizna skala, gdje će se ovisno o porastu cijena korigirati dogovorena cijena.

No logistika, hladnjače, industrija, svi će kalkulirati s većim troškovnim elementima u prosjeku čini se barem 10%, a u konačnici se porast cijena procjenjuje na najmanje 5%. Plaće će to morati pratiti, i sigurno će biti napeto u 2022. godini.