Trgovina se snažno oporavlja usporedo s uzlaznim trendovima rasta u najvećim gospodarstvima. Ova dobra vijest zaslužuje više pažnje. Prije manje od 12 mjeseci mnogi su promatrači predviđali kraj globalizacije.

Pandemija je poremetila opskrbne lance i vlade, iznenada suočene s ranjivostima i ovisnostima koje su iz toga proizašle, potaknule su vraćanje proizvodnje najvažnije robe u matičnu zemlju.

Danas izgledi ulijevaju puno više nade. Malo je naznaka kontinuiranog udaljavanja od globalnih opskrbnih lanaca. Mnoge su vlade shvatile da je trgovina više prilika nego prijetnja nacionalnom suverenitetu. Kao rezultat toga, Svjetska trgovinska organizacija očekuje da će se volumen globalne trgovine povećati za 8% u 2021., više nego što će poravnati prošlogodišnji pad od 5,3%.

Istina, izravna strana ulaganja još uvijek zaostaju, nakon pada od 42% u 2020. godini. Europa je zapravo zabilježila negativan protok. Ali diferencijalni učinak pandemije na trgovinu i ulaganja ne iznenađuje. Prijevoz robe širom svijeta iziskuje malo fizičke ljudske interakcije.

Divovske dizalice, često daljinski upravljane, utovaruju i istovaruju kontejnere, a supertankeri pumpaju naftu na obalu.

Za razliku od toga, kupovina tvrtke ili osnivanje novog proizvodnog pogona u drugoj zemlji zahtijeva putovanja radi susreta s potencijalnim partnerima i u mnogim slučajevima bliski kontakt sa stranim vladama radi dobivanja dozvola. Zatvaranja granica i ograničenja putovanja izazvana pandemijom očito su to puno otežali.

Mala ovisnost EU o uvozu

No izravna strana ulaganja notorno su nestalna, često padaju jedne godine, a sljedeće se oporavljaju pa bi se još uvijek mogla snažno oporaviti 2021. OECD je zapravo već otkrio znakove oporavka.

Povrh toga, globalni opskrbni lanci pokazali su se manje ranjivima nego što su se mnogi plašili. Pojam opskrbnog lanca dočarava sliku krhkog aranžmana, gdje svako poduzeće ovisi o inputima iz susjedne karike. A lanac je jak samo onoliko koliko je jaka njegova najslabija karika.

Činilo se da je ranjivost globalnog trgovinskog sustava na uska grla bila istaknuta u ožujku, kada je jedan veliki teretni brod blokirao Sueski kanal, nakon što su pješčane oluje ograničile vidljivost i ogromnu hrpu kontejnera na brodu pretvorile u jedra. Ali ovaj incident, koji je razriješen relativno brzo, ne pokazuje način na koji funkcionira globalna trgovina.

Točnije je govoriti o međusobno povezanim mrežama dobavljača nego o opskrbnim lancima. Većina poduzeća ima više od jednog dobavljača ključnih komponenata, a multinacionalne tvrtke koje posluju u brojnim zemljama opskrbljuju se iz mnogo drugih zemalja. Pandemija je potkrijepila koncept rada s više dobavljača, umjesto da je pokrenula povlačenje iz podjele rada.

Da, vlade su se gotovo posvuda miješale u trgovinu tijekom pandemije kako bi riješile akutni nedostatak ključnih proizvoda, poput osobne zaštitne opreme u 2020. i cjepiva protiv bolesti Covid-19 tijekom prvih nekoliko mjeseci 2021. No oba ova proizvoda, premda su vitalna u kontekstu pandemije, igraju tek marginalnu ulogu u širem gospodarstvu.

Bogate zemlje mogle bi cijepiti cijeli svijet za manje od dolara tjedno od svakog građanina. Glavna je opasnost da vlade, bojeći se slične ovisnosti o stranim dobavljačima za mnoge druge ključne proizvode, uvedu protekcionističke mjere.

Ponukana zabrinutošću EU da bi takva ovisnost mogla učiniti blok ranjivim na političke pritiske neprijateljskih vlada, Europska komisija nedavno je dovršila fascinantnu studiju strateških ovisnosti i kapaciteta.

Komisija je ispitala više od 5000 proizvoda i pronašla samo 137 u najosjetljivijim sektorima, što čini oko 6% ukupnog uvoza iz EU po vrijednosti, za koji Unija uvelike ovisi o uvozu izvan bloka. Za 34 od ovih proizvoda, koji predstavljaju samo 0,6% cjelokupnog uvoza, Europska unija mogla bi biti ranjivija zbog niskog potencijala za daljnju diverzifikaciju uvoza ili supstituciju uvoza kroz proizvodnju u EU.

Drugim riječima, za veliku većinu proizvoda, velika gospodarstva poput Europske unije imaju dovoljno raznoliku bazu opskrbe da bi bila neovisna o bilo kojem dobavljaču. Široke protekcionističke mjere poput carina ili kvota imale bi malo utjecaja na malo robe za koju može postojati samo jedan izvor.

Štoviše, većina od 137 osjetljivih proizvoda koje je Komisija prepoznala su sirovine i povezani proizvodi koje je lako skladištiti. Stoga bi bilo relativno jednostavno za EU stvoriti strateške zalihe te robe.

Novi ugovori o slobodnoj trgovini

Na kraju, čini se da vlade nisu pribjegle protekcionizmu kao odgovor na krizu Covid-19. Iako precizni podaci o novim trgovinskim zaprekama postavljenim prošle godine još uvijek nisu dostupni, snažno širenje trgovine u 2021. implicira da je uporaba takvih mjera sigurno bila ograničena.

Zapravo su neke vlade željne stvoriti više trgovinskih mogućnosti koje bi pomogle potaknuti oporavak. Skupina od 15 azijsko-pacifičkih država, na koje otpada 30% globalnog gospodarstva, potpisala je Regionalno sveobuhvatno ekonomsko partnerstvo, novi sporazum o slobodnoj trgovini.

U međuvremenu, EU je sklopila dva važna sporazuma: takozvani Sveobuhvatni sporazum o ulaganjima s Kinom i sporazum o slobodnoj trgovini s blokom Mercosur u Latinskoj Americi. Ratifikacija oba sporazuma neizvjesna je, ali ne zbog zabrinutosti za gospodarstvo.

Posvuda je vidljivo da su globalni opskrbni lanci prebrodili pandemiju netaknuti, a duboka recesija nije pokrenula val protekcionizma. To je dobro za globalnu trgovinu, a vjerojatno i za izravna strana ulaganja i nagoviješta da su predviđanja propasti globalizacije bila preuranjena.

© Project Syndicate 2021.