Slike onečišćenja plastikom u oceanu i na plažama sada su uobičajene, a problem će se vjerojatno pogoršati. Prošlog tjedna prvi Globalni pregled plastike OECD-a otkrio je dramatično povećanje plastičnog otpada koji je dospio u vodeni okoliš.

To izvješće uslijedilo je samo mjesec dana nakon što je Svjetski fond za zaštitu divljih životinja i prirode objavio studiju koja predviđa udvostručenje mikroplastike u oceanu u sljedećih nekoliko desetljeća.

Iako postoje obećavajuće inovacije koje izvlače plastiku iz oceana ili je zaustavljaju u rijekama, ovi će projekti jedva umanjiti količinu onečišćenja plastikom na svjetskim plovnim putovima. Čak i prema najoptimističnijim projekcijama, ove tehnologije utjecat će na samo 5 do 10 posto sve plastike u oceanu.

Više od 1000 organizacija, uključujući tvrtke i vlade, potpisalo je plan za novo kružno gospodarstvo za plastiku. Ali takva vrsta dobrovoljnog djelovanja također nije dovoljna.

Ambalaža za višekratnu upotrebu
Taj problem zahtijeva novi oblik globalnog upravljanja kako bi se promijenio cijeli ciklus proizvodnje i potrošnje plastike napravljene od fosilnih goriva. Peti sastanak Skupštine Ujedinjenih naroda za okoliš (UNEA-5) nudi jedinstveni forum za preokret u pogledu morske plastike putem pravno obvezujućih mehanizama.

Međunarodna zajednica već je pokazala svoju sposobnost djelovanja na ozbiljne ekološke izazove. Znameniti Montrealski protokol iz 1987. o tvarima koje oštećuju ozonski omotač uspio je postupno ukinuti uporabu klorofluorougljika u samo nekoliko godina.

Međunarodni ugovor o onečišćenju plastikom zahtijevat će sličnu transformaciju prioriteta društava koja se temelji na oceanskoj pismenosti i novoj viziji plavog gospodarstva.

Učinkovitim međunarodnim sporazumom o onečišćenju plastikom u oceanu trebali bi se uzeti u obzir svi aspekti proizvodnje plastike – od proizvodnje do odlaganja, a mora uključivati vlade, privatni sektor i javnost. Konkretno, novi sporazum trebao bi se pozabaviti sa šest pitanja.

Prvo, uporaba plastike mora se smanjiti na svim točkama duž lanca opskrbe. Pakiranje hrane glavni je izvor onečišćenja oceana. Za ukidanje toga bit će potrebna politička potpora i financiranje razvoja novih biorazgradivih spremnika za hranu te snažniji napori za poticanje ambalaže za višekratnu upotrebu.

Drugo, novi ugovor mora potaknuti rast plavog gospodarstva. Vlade bi trebale izraditi programe za promicanje održivog turizma prilagođenog oceanima, ribarstva, obnovljivih izvora energije iz mora i ostalih poslovanja. Donositelji politika također moraju ulagati u infrastrukturu za gospodarenje urbanim otpadom i otpadnim vodama koja uključuje mogućnosti obnavljanja resursa.

Treće, potrebno je redovito procjenjivati učinak onečišćenja plastikom na morski okoliš i uvoditi poboljšanja na tom području. Predstojeći Međunarodni simpozij o koraljnim grebenima u Bremenu pruža priliku za ispitati kako mikroplastika i nanoplastika utječu na te ekosustave. Iako istraživanja pokazuju da koralji imaju određenu otpornost na zagađenje plastikom suočavaju s bezbroj drugih prijetnji.

Bit će potrebne sustavnije i redovitije procjene kako bi se razumjele dugoročne posljedice za koralje i drugi oceanski život.

Iskustvo s upravljanjem klimatskim promjenama upućuje na to da je za poboljšanje strategija odgovora potrebna agilnija struktura od Međuvladinog panela o klimatskim promjenama. Jedna od opcija su redovite procjene oceana koje sintetiziraju nalaze o ključnim temama i surađuju s relevantnim stranama.

To dovodi do četvrtog pitanja koje novi ugovor o onečišćenju mora plastikom mora razmotriti: sporazum o pravnim načelima za održivo upravljanje oceanima. S obzirom na to da onečišćenje plastikom ima više izvora, ključno je utvrditi odgovarajuću odgovornost.

Proizvođači ambalaže, trgovci hranom na malo, platforme za dostavu, brodarske tvrtke, turističke tvrtke i ostali moraju biti dio rasprave o takvim načelima.

Trgovačka društva već objavljuju relevantne podatke o emisijama, u skladu sa standardima izvješćivanja o okolišu, društvu i upravljanju. Usporedivi podaci o plastičnom otpadu mogli bi se uključiti u te okvire.

Bolje gospodarenje otpadom
Peto, potrebna su poboljšanja u sustavima gospodarenja otpadom i kružnog gospodarstva, posebno u ključnim zemljama kao što su Indonezija i Kina. Političke opcije uključuju proširenu odgovornost proizvođača, poreze na odlagališta, povrat depozita i plaćanje prema količini bačenog otpada.

Ugovorom bi se također trebala pružiti potpora obalnim zajednicama u njihovim nastojanjima upravljanja plastičnim otpadom. Novim politikama mogli bi se pilotirati programi financiranja inovativnih lokalnih poduzeća i mogućnosti za oporabu plastike, uključujući postrojenja za spaljivanje za energetsku oporabu.

Naposljetku, trebalo bi razviti pravna načela kojima se ocean uređuje kao dio zajedničke baštine čovječanstva, koja nadilaze trenutačno područje primjene Konvencije UN-a o pravu mora.

Ta bi načela omogućila da se ocean pretvori iz odlagališta otpada u izvor globalnog blagostanja. To će zahtijevati od vlada i korporacija da surađuju na donošenju politika usmjerenih na zadatke i planove za ocean bez plastike.

U međuvremenu, privatni sektor mora predvoditi promjenu neodrživih obrazaca proizvodnje plastičnog otpada i promicati nove inovacije koje mogu zamijeniti plastiku ili smanjiti njenu uporabu.

Za poticanje tih napora bit će potrebna svijest potrošača koja se temelji na alatima za učenje koji potiču na razmišljanje i nastavne jedinice o onečišćenju mora plastikom.

Međunarodni ugovor o onečišćenju mora plastikom koji se temelji na oceanskoj pismenosti, transformaciji industrije i dogovorenim pravnim načelima prepoznao bi višestruke usluge koje pruža ocean. To je presudno važan korak prema novom plavom sporazumu koji naglašava jednakost, demokraciju i pravdu.

© Project Syndicate, 2022.