Većina država Europske unije već je objavila prve procjene BDP-a za drugo tromjesečje, a ovog petka to će učiniti i naši državni statističari. Na temelju podataka za dvadesetak zemalja članica u Uniji je zabilježen gospodarski rast od 13,2 posto u odnosu na isti lanjski kvartal, s tim da se raspon kretao od finskih 7,4 posto pa do španjolskih 19,8 posto.

Taj raspon umnogome odražava utjecaj tzv. baznog razdoblja. Dvoznamenkaste stope rasta uglavnom bilježe zemlje koje su s lanjskim izbijanjem pandemije i potonule dvoznamenkasto; Španjolska je tako u lanjska tri proljetna mjeseca prednjačila godišnjim padom (21,6 posto), a Finska je bila u skupini nekoliko najmanje pogođenih (-6,1 posto).

To pravilo baznog efekta vrijedi i za Hrvatsku. Lani smo u drugom tromjesečju bili među pet zemalja Unije s najvećim godišnjim padom (14,6 posto), a Državni zavod za statistiku sutra će zacijelo potvrditi da smo ovog proljeća bili među onima s najvećim rastom. Guverner Boris Vujčić još je prije mjesec dana izašao s procjenom središnje banke o stopi od “vjerojatno oko 18 posto”.

To je u dobroj mjeri pripisao upravo niskoj bazi lanjskoga drugog kvartala. Proteklih mjeseci to su jasno pokazivali brojni tzv. visokofrekventni indikatori ekonomske aktivnosti, od mjesečnih objava kretanja industrijske proizvodnje i robne razmjene s inozemstvom do domaće potrošnje mjerene prometom trgovine na malo, kao i aktivnosti u građevinarstvu koje odražavaju rastući smjer investicija.

Prihodi proračuna neće podbaciti

Većina ekonomskih analitičara tako je svoja očekivanja rasta kvartalnog BDP-a smjestila u raspon od 15 do 20 posto.

A budući da polako pristižu i prvi ekonomski pokazatelji za treće (za hrvatsko gospodarstvo najjače) tromjesečje, te da su razne turističke brojke zasad bliže optimističnim scenarijima, dio ih kaže kako namjerava naviše revidirati trenutačne prognoze. HNB je to već učinio i sada je na predviđanju stope rasta BDP-a od 6,8 posto, ali u središnjoj banci ne propuštaju dodati “uz značajnu neizvjesnost epidemiološke situacije”.

Kako bilo, i treći kvartal 2021. polako već ulazi u svoju treću trećinu, a s prolaskom špice turističke sezone polako se važu i signali financijskih efekata. Najpotpuniji uvid očituje se u dinamici punjenja proračuna.

Ministar financija Zdravko Marić s tim u vezi nedavno je potvrdio “veoma jake brojke u kolovozu”, ali pritom se referirao na najnovije podatke o fiskaliziranim računima.

Premda će reći i kako s punjenjem proračuna stvari ukupno stoje dobro, zasad to ne precizira već ponavlja kako “prihodi očito neće podbaciti, ali fokus više treba biti na troškovnoj strani proračuna, jer je ona ključ dugoročne održivosti javnih financija”.

Kad je riječ o fiskaliziranim računima, usporedbe s prošlom i pretprošlom godinom uglavnom pokazuju znatno bolje postotke na vrijednosti negoli na broju izdanih računa.

Kod turističko-ugostiteljskog sektora, primjerice, prošlog tjedna je na 20 posto više izdanih računa zabilježen čak 83 posto veći prijavljeni promet nego u istom tjednu 2020., a u odnosu na usporedivi tjedan predpandemijske 2019. godine izdano je 15 posto manji broj računa, ali vrijednost im je bila 20 posto veća.

Veći ili manji raskorak te dvije vrste podataka ne vrijedi samo za kolovoz, niti samo za turizam i ugostiteljstvo. No, koliko je veći prosječan iznos po računu posljedica stvarno povećane potrošnje, a koliko je rezultat viših cijena, teško je reći.

Novi izvoznici, nova tržišta

Kako bilo, sve se češće i među ekonomistima čuju komentari o podcjenjenosti inflacije, iako i službene brojke potvrđuju ubrzanje rasta potrošačkih cijena. Prema DZS-u, na godišnjoj razini srpanjska je inflacija dosegnula 2,8 posto (najviše još od travnja 2013.), ali time je u sedam mjeseci ove godine stigla na i dalje umjereni prosjek od 1,5 posto.

U isto vrijeme, kod proizvođačkih cijena industrijskih proizvoda u srpnju je rast na godišnjoj razini dosegnuo 7,9 posto. U svakom slučaju, inflatorni pritisci potaknuti gospodarskim oporavkom, odnosno rastom domaće i inozemne potražnje te cijenama na robnim tržištima očito će potrajati još neko vrijeme. To, među ostalim, nameće i pitanje deflatora.

Pitanje utjecaja cijena, među ostalim, zanimljivim se nameće i kad su posrijedi neki od dojmljivijih pokazatelja gospodarske aktivnosti u prva dva tromjesečja, a koji nemalo utječu na rast BDP-a. Ekonomistima je to zanimljivo promatrati jer je to razdoblje u kojem više do izražaja dolaze trendovi u strukturi ekonomije mimo turizma.

U tom smislu svakako je vrijedno istaknuti rast robne razmjene – u prvom redu izvoza čija vrijednost je u prvom polugodištu za 27,1 posto premašila lanjski, s tim da je snažan rast, ali ipak sporiji od izvoza, zabilježen i na strani uvoza sa 18,3 posto (u eurima izvoz +26,3, a uvoz +17,6 posto).

I kod rasta robne razmjene dio objašnjenja leži u baznom efektu, jer u prvoj polovici prošle godine pandemija je osjetno smanjila vanjskotrgovinske tokove. Kod nas se to očitovalo u 6 posto smanjenom izvozu i gotovo 12 posto manjem uvozu.

No, ovogodišnji izvoz, primjerice, premašio je i usporedivi u 2019. za gotovo petinu. Dio te priče zasigurno su neki novi izvoznici i neka nova tržišta nekih od postojećih izvozno orijentiranih kompanija, ali tu je opet i pitanje utjecaja cijena. Koliko porasta nominalne vrijednosti izvoza je posljedica većih cijena, jedno je od pitanja na koje zasad nema pouzdanog odgovora.