Sve se promijenilo početkom 2020. godine, kada je postalo jasno da bolest COVID-19 neće biti suzbijena. Odjednom je život u Sjedinjenim Američkim Državama i mnogim drugim zemljama gotovo stao: škole i tvrtke su zatvorene, a zatvaranja i karantene preoblikovale su društvo.

Od sredine ožujka, kada su počela zatvaranja, do sredine travnja, 22 milijuna ljudi ostalo je bez posla. Većina Amerikanaca nije bila spremna za ekonomski slom ovakvih razmjera. Čak i prije pandemije, mnogi su se borili s plaćanjem računa.

Prvi val ankete Ureda za financijsku zaštitu potrošača Spajanje kraja s krajem, koju sam pomogao osmisliti i provesti sa svojim kolegama u lipnju 2019., otkrio je da dvije od pet obitelji mogu pokriti svoje troškove tijekom razdoblja manjeg od mjesec dana ako izgube glavni izvor prihoda. Svaki peti mogao bi pokriti troškove tijekom razdoblja manjeg od dva tjedna.

Pet bilijuna $ pomoći
U ožujku i travnju 2020., činilo se da predstoji financijska patnja velikih razmjera. Reakcija na krizu 2008. i Veliku recesiju upućivala je na to da vlada neće priskočiti u pomoć. Obitelji su razmišljale o rezovima koje će morati napraviti ovaj put.

Sofija, ispitanica u anketama Spajanje kraja s krajem koju profiliram u svojoj novoj knjizi, Paradoks pandemije: kako je kriza bolesti COVID doprinijela financijskoj sigurnosti Amerikanaca, izgubila je posao u travnju 2020. Ona i njezina obitelj morali su smanjiti potrošnju na hranu i propustili su otplatu hipoteke. Izgledalo je kao početak ekonomskog poniranja.

Tada se dogodilo nešto izvanredno: do lipnja 2020. većini Amerikanaca, uključujući Sofiju, financijski je bilo bolje nego godinu ranije. Tri golema paketa mjera pomoći, počevši od Zakona o pomoći, olakšicama i ekonomskoj sigurnosti u doba koronavirusa (CARES) 27. ožujka 2020., stavila su na raspolaganje više od 5 bilijuna dolara, što je preobrazilo gospodarstvo u pandemiji.

Ta je pomoć bila više od pet puta veća od paketa poticaja usvojenog kao odgovor na krizu iz 2008. Savezna je vlada povećala naknade za osiguranje od nezaposlenosti, osigurala ih na dulje razdoblje i proširila podobnost za njihovo primanje.

Također je izvršila izravne uplate u vrijednosti od nekoliko tisuća dolara većini Amerikanaca, sprječavajući pad s financijske litice. Program zaštite plaća vrijedan 800 milijardi dolara osigurao je novac gotovo svakoj maloj tvrtki. Druge politike pomogle su vlasnicima kuća u teškoćama i poštedjele mnoge ljude od deložacije.

Istodobno se potrošnja naglo smanjila. Mnogi su prestali izlaziti u restorane i barove i otkazali odmore. S padom potrošnje i državnom pomoći koja održava prihode ljudi istima ili višima – čak i ako su nezaposleni – štednja prosječnog Amerikanca značajno se povećala. Dug po kreditnim karticama smanjio se za gotovo tisuću dolara po vlasniku kartice u tih prvih nekoliko mjeseci jer su ljudi otplaćivali dugogodišnja salda.

Kolateralne štete i žrtve
S novostečenom financijskom slobodom, mnogi Amerikanci pokrenuli su tvrtke i, uslijed snažnog oporavka gospodarstva, radnici su bili izbirljiviji u pogledu radnih mjesta i zahtijevali su bolje uvjete od svojih poslodavaca. Snažno tržište rada dovelo je na posao ljude koji su često zapostavljani. Manje je ljudi imalo problema s plaćanjem računa. Neočekivano, pandemija je pružila rijetku priliku velikom dijelu američkog stanovništva da resetira svoj financijski život.

Istodobno, pandemija je iz temelja preoblikovala društvo na štetnije načine. Obrazovanje je ozbiljno poremećeno, što bi moglo negativno utjecati na dugoročni potencijal zarade djece. Generacija milenijalaca suočila se s drugom ekonomskom katastrofom u svom radnom vijeku, što je omelo njihovu sposobnost otplate studentskog duga, kupnje kuće i štednje za mirovinu.

Isto tako, kada su škole i vrtići zatvorili svoja vrata, milijuni žena napustili su radna mjesta kako bi se brinule o svojoj djeci, unazadivši ili poremetivši tijek svoje karijere. Milijuni su ranije otišli u mirovinu, iako su se mnogi na kraju vratili na posao.

Štoviše, s više od trećine radne snage koja radi od kuće, pandemija je promijenila prirodu posla. Ta je promjena navela poslodavce i zaposlenike da preispitaju svrhu ureda i nužnost nemilosrdnog svakodnevnog putovanja na posao.

Pandemija je pokazala da je moguće da američko društvo brzo promijeni smjer. Kao i ostatak svijeta, SAD se suočio s novom prijetnjom s velikim ekonomskim i zdravstvenim implikacijama i odgovorio je na inovativne načine. Pojedinačno smo se naučili snalaziti u novim uvjetima i jedinstvenim stresorima. Zajedno smo uspjeli zaštititi jedni druge od financijske propasti.

Ipak, pandemija je dokazala da postoji bolji put prema napretku. Razumijevanjem koje su politika bile uspješne i zašto, možemo stvoriti novi put do financijske stabilnosti za sve. Odgovor SAD-a na COVID-19 pokazao je da je još uvijek moguće izgraditi pravednije i produktivnije društvo. Sada kada je izvanredno stanje gotovo, Amerikanci moraju odlučiti žele li ga.

*Stajališta autora nisu nužno stajališta američkog Ureda za financijsku zaštitu potrošača

© Project Syndicate 2023.