Bijeli dim iz središnjice HDZ-a. Izbori će uskoro. Utjecat će na cijelo hrvatsko društvo, gospodarstvo, a time i na energetski sektor. Nekoliko je izazova i problema koji stoje pred novom administracijom, a o kojima bismo i u predizbornoj kampanji trebali povesti računa.

Dok se oporba kladi na rekordan broj smijenjenih ministara, ukazivanje na nepravilnosti i korupciju i najavljene prosvjede, u taboru pozicije računaju na antiinflacijske mjere, povišice u javnom sektoru ili pak dolazak prvih borbenih zrakoplova iz Francuske, a ne bi bilo zgorega da se koji provoza, uz obvezan folklor probijanja zvučnog zida, recimo dan prije izbora, u vrijeme atavizma predtehnološkog vremena – izborne šutnje.

U prepucavanju za stjecanjem pozitivne percepcije u glavama i novčanicima elektorata, jer svaki glas je trošak vremena ili novca, svejedno je, gotovo uvijek stradava suština. Zbog toga treba upozoriti na nekoliko izazova, problema i neriješenih pitanja o kojima bi svaki pošteni izabrani političar trebao misliti. Pogotovo u tako važnom sektoru za državu kao što je energetika.

Prevenirati uhljebljivanja
Za početak, treba se dotaknuti Hrvatske regulatorne energetske agencije (HERA-e), koja je kadrovski obezglavljena još od tzv. afere Škugor, a pod pritiskom je negativnih nalaza Državne agencije za reviziju iz prošlih godina. Umjesto dosadašnjih privremenih kadrova, morat će se razmisliti o kadrovima s punim mandatom. Jer, imati obezglavljenog regulatora tržišta energije, neodgovorno je kako prema igračima na tržištu, tako i prema građanima i poreznim obveznicima ove zemlje.

Sljedeći bi korak vjerojatno bio razmisliti i osigurati političku volju da se mandat regulatornih agencija mijenja u pola parlamentarnog mandata, kako bismo, što je moguće više, prevenirali omiljene sportove ovih prostora, uhljebljivanje i prisvajanje institucija kao lena.

Kao članica EU-a obvezali smo se na postizanje zelenih i klimatskih ciljeva, a za njihovo postizanje nužne su investicije. Stoga je anuliranje zastoja u investicijskom ciklusu jedna je od nasušnih potreba, o čemu su proteklih tjedana govorili i pisali predstavnici nekoliko interesnih udruga proizvođača i investitora u obnovljive izvore energije.

Niz je problema koji postoje zbog vrlo kompliciranih birokratskih i administrativnih procedura, od lokalne pa sve do nacionalne razine. Potencijalne investitore plaši i porezna nesigurnost u vidu velikog broja neporeznih i paraporeznih nameta te njihova nejasna primjena, ali i zastoji u izdavanju potrebnih dozvola.

Agencija za ugljikovodike u ovom je mandatu pokrenula veliku popularizaciju i investicijski ciklus u istraživanje geotermalnih izvora energije. Uz pomoć NPOO-a. Kako se radi o državnoj agenciji, nakon što završi proces istraživanja i razvoja, vjerojatno je kako će se, osim lokalnih samouprava, u tom sektoru pojaviti i značajno više komercijalnih ulagača.

Osmišljavanje strategije njihovog privlačenja, regulacija tržišta, osmišljavanje poticanja prihvata proizvedene energije u energetske sustave te administrativna pomoć investitorima također su pitanja koja bi se trebala postaviti natjecateljima za postolje političke moći.

Već sam pisao o problemima koji se vuku više od dvije godine u bioplinskim postrojenjima, nastalima uslijed poremećaja na tržištu energenata i tržištu poljoprivrednih sirovina. Proteklih tjedana, nakon promjene resornog ministra, neslužbeni su izvori iz sektora ocijenili kako se, napokon, pojavila dobra volja za rješavanjem njihovih problema.

Razgovaralo se o promjeni uredbi o poticanju obnovljivih izvora energije, kako bi se pomoglo dijelu bioplinskih postrojenja, ali i o primjeni presedana uvedenog za građevinare, kako bi mogli podići cijenu za vrijeme trajanja ugovornog odnosa, uslijed objektivnih okolnosti.

Strateška opskrba
Ispunjavanje ili neispunjavanje tih obećanja moglo bi imati značajan utjecaj na tijek predizborne kampanje, ali i na energetske planove Hrvatske u sljedećim desetljećima. Zatvaranje bioplinskih postrojenja, prilikom njihova budućeg otvaranja uslijed strategija s ciljem dostizanja klimatskih i energetskih ciljeva, bilo bi iznimno skupo. Kratkoročno, solidarnost poljoprivrednika nije za podcijeniti. Ako su se solidarizirali s Nijemcima i Francuzima, zašto ne bi i s bioplinarima – moguće i usred kampanje.

U novim vanjskopolitičkim okolnostima, kada je naša energetska infrastruktura, poput LNG terminala na Krku i sustava Janafa, postala strateška za opskrbu ovoga dijela Europe ugljikovodicima, nije ludo razmisliti o njenoj dopuni, većim obimom proizvodnje još jednoga tranzicijskog energenta, s niskim otiskom na atmosferu. Ulazak u projekt drugog bloka nuklearne elektrane Krško, bio bi u tom smislu veliki korak naprijed.

No, budimo pošteni, nije sve niti na igračima na političkom tržištu. Velika je odgovornost i na elektoratu. Jer, kako bi se riješili ovi konkretni problemi, izazovi i otvorena pitanja, presjek političke podrške u našoj zemlji morat će biti manje prožet antipoduzetničkim i antiposlovnim političkim ekshibicionistima, bilo da se radi o zasebnim strankama ili glasnim pojedincima iz tzv. sistemskih stranaka. Fiksacija na uhidbene (izvan)institucionalne potjere možda je efektna za političku percepciju, ali suštini najčešće šteti.