U srpnju je srpska vlada vratila dozvole za projekt rudarenja litija tvrtki Rio Tinto koje je poništila 2022. nakon javnih prosvjeda. Ta je odluka izazvala prosvjede, a tisuće ljudi izašle su na ulice Beograda zbog zabrinutosti da će rudnik predstavljati prijetnju izvorima vode i javnom zdravlju. Uostalom, Rio Tinto je već pokazao svoju spremnost da zaobiđe propise o zaštiti okoliša koji su na snazi u toj zemlji.

Rio Tinto ima dugu povijest navodnih kršenja ljudskih prava i lošeg upravljanja vodom i kontaminacije u svojim rudnicima diljem svijeta. Ali Rio Tinto nije jedina takva tvrtka: korupcija i nemar endemski su u rudarskoj industriji.

Jedan je američki sudac naredio Glencoreu da plati 700 milijuna dolara kazne zbog desetogodišnjih spletaka podmićivanja dužnosnika u nekoliko zemalja. Rudarski div BHP i njegov brazilski partner Vale upleteni su u pravne bitke oko urušavanja brane Fundão koja je zadržavala otpadne vode rudnika željeza – najgore ekološke katastrofe u Brazilu.

Budući da Europska unija planira na svom području povećati rudarenje materijala ključnih za zelenu tranziciju, kao i brojnih obrambenih tehnologija i digitalnih proizvoda, tvorci politika i stanovništvo traže jamstvo da će takvi napori biti održivi.

U tu svrhu, Međunarodno vijeće za rudarstvo i metale (ICMM) – udruženje u čijem je osnivanju sudjelovala tvrtka Rio Tinto i uključuje Glencore, Vale i BHP – i ostali veliki igrači u toj industriji rade na stvaranju globalnog standarda, nazvanog Inicijativa za konsolidirane rudarske standarde (Consolidated Mining Standard Initiative – CMSI), kako bi minerali dobili potvrdu da su odgovorno proizvedeni. S obzirom na njihove dosadašnje rezultate, može li se ovim rudarskim divovima povjeriti postavljanje vlastitih pravila i preuzimanje odgovornosti?

Dobrovoljni standardi i certifikati nisu ništa novo. Postoje u nizu industrija, od poljoprivrede do građevinarstva, a mnoge takve inicijative već postoje u rudarskom sektoru. Zapravo, četiri udruženja koja predvode Inicijativu za konsolidirane rudarske standarde (CMSI) – Međunarodno vijeće za rudarstvo i metale (ICMM), Kanadsko rudarsko udruženje, Svjetsko vijeće za zlato i Copper Mark (međunarodno priznati okvir za odgovornu proizvodnju bakra) – imaju vlastiti okvir jamstava.

Manipulativni standardi
No, procjene ovih dobrovoljnih programa, koje su proveli Germanwatch, Mercedes-Benz i ostali, pokazale su da većini nedostaje transparentnosti, strogosti i nadzora te da ne mogu jamčiti provedbu svojih zahtjeva. Ukratko, oni predstavljaju sofisticirani oblik manipulativnog zelenog marketinga (greenwashing).

U veljači je Lead the Charge, mreža partnera koja se zalaže za odgovornu proizvodnju električnih vozila, objavila procjenu programa jamstava i akreditacije trećih strana u sektoru sirovina, ocjenjujući svaki od njih prema nizu minimalnih kriterija vjerodostojnosti. Znakovito je da je postupak validacije očekivanih provedbi Međunarodnog vijeća za rudarstvo i metale (ICMM) ispunio samo 16 posto kriterija.

Ove loše ocjene imaju posljedice u stvarnom svijetu za autohtone narode, radnike i lokalne zajednice. Prema Resursnom centru za poslovanje i ljudska prava, među 20 tvrtki odgovornih za većinu navodnih kršenja ljudskih prava u rudarenju ključnih minerala nalaze se tvrtke članice Međunarodnog vijeća za rudarstvo i metale, bilo kroz izravno vlasništvo ili zajednička ulaganja. Tvorci politike i financijske institucije usmjeravaju milijarde dolara u rudarske projekte diljem svijeta na temelju dobrovoljnih certifikata poput predložene Inicijative za konsolidirane rudarske standarde.

Primjerice, Zakon EU-a o ključnim sirovinama koristi se tim jamstvima kao zamjenskom vrijednošću za utvrđivanje nabavljaju li poduzeća sirovine odgovorno. A 78 posto proizvođača automobila ocijenjenih u procjeni mreže partnera Lead the Charge izjavilo je da se koriste njima za informiranje o odlukama o nabavi – posebno uslijed povećane upotrebe električnih vozila.

Zapravo, nedavna analiza predložene Inicijative za konsolidirane rudarske standarde, koju su provele autohtone skupine, organizacije civilnog društva i stručnjaci za politiku, ističe nekoliko nedostataka u tom okviru koji bi naštetili zajednicama i, što je ključno, predstavljali rizike za proizvođače automobila. Taj standard ima tri razine provedbe: temeljnu, dobru i vodeću.

Ali treba napomenuti da zahtjevi za temeljnu razinu, ispod koje tvrtke smiju pasti tijekom jamstvenog postupka, nisu u skladu s međunarodnim zakonima, pravnim normama ili široko prihvaćenim standardima, kao što su standardi provedbe Međunarodne financijske korporacije. Stoga se rudarske tvrtke neće biti primorane baviti ozbiljnim kršenjima ljudskih prava, što bi moglo dovesti do kazni za proizvođače automobila.

Jačanje moći divova
Štoviše, nacrt standarda ne štiti pravo autohtonih naroda, koji su nesrazmjerno oštećeni rudarstvom, na slobodan, prethodni i informirani pristanak, koji proizlazi iz njihovog prava na upravljanje svojim teritorijima i resursima te na samoodređenje. Zaštita tog prava mora biti minimalni uvjet za temeljnu razinu prakse.

Ali sama ideja da se poštivanje temeljnih prava može raščlaniti i podijeliti na različite razine provedbe ukazuje na to da je Inicijativa za konsolidirane rudarske standarde loše osmišljena. Ovakav pristup nanio bi još veću štetu autohtonim zajednicama, s obzirom na to da se više od polovice ključnih mineralnih sirovina nalazi na njihovim zemljištima ili u njihovoj blizini.

Unatoč naporima Međunarodnog vijeća za rudarstvo i metale i njegovih partnera, uključujući članove savjetodavne skupine Inicijative za konsolidirane rudarske standarde poput BMW-a i Tesle, da plasiraju taj standard kao alat za odgovorno rudarenje, oni ostaju tek pokušaj industrije da javnosti predstavi čist, zeleni obraz. Ako uspije, Inicijativa za konsolidirane rudarske standarde konsolidirat će moć i utjecaj rudarskih divova kao što su Rio Tinto, Glencore i BHP i omogućiti im da djeluju nekažnjeno, pružajući lažna jamstva svim glavnim dionicima.

Umjesto pravedne energetske tranzicije, Inicijativa za konsolidirane rudarske standarde omogućila bi ekstraktivnim industrijama da daju prednost profitu nad čistim zrakom i vodom, ljudskim pravima i planetom pogodnim za život, te izložila proizvođače automobila, vlade i investitore reputacijskom riziku. S obzirom na sve veću potražnju za mineralima za poticanje energetske tranzicije, postavljanje visokih očekivanja i uspostava čvrstih, provedivih pravila za rudarski sektor važniji su nego ikad.

© Project Syndicate 2025.