Tekući rat u Ukrajini i borbe u Gazi nakon Hamasova terorističkog napada 7. listopada ne smiju odvratiti svijet od naših kolektivnih prioriteta: smanjenja emisija CO2, cilja postizanja ugljične neutralnosti do 2050., očuvanja biološke raznolikosti i borbe protiv siromaštva i nejednakosti.

To je doktrina koju Francuska provodi na međunarodnoj razini, kroz Pariški pakt za ljude i planet i summite Jedan planet.

Temelj naše strategije mora biti ubrzanje ekološke tranzicije i borbe protiv siromaštva. Uostalom, sada je savršeno jasno da nijedna zemlja neće raditi na zaštiti planeta ako cijena koju mora platiti vodi njezine građane u slijepu ulicu sa socioekonomskog aspekta.

Znanost odredila putanju
Najnaprednija svjetska gospodarstva, koja su ujedno i glavni emiteri CO2 od industrijske revolucije, moraju se odmaknuti od fosilnih goriva. Ako želimo ispuniti ciljeve Pariškog klimatskog sporazuma, o tome se ne može pregovarati. Znanost je odredila putanju: moramo se odmaknuti od ugljena do 2030., od nafte do 2045. i od plina do 2050. Iako zemlje skupine G7 snose najveću odgovornost, i Kina, koja je sada drugi po veličini emiter u povijesti, mora biti predana tim ciljevima.

Prvo se mora riješiti prijetnja koju predstavlja ugljen. Danas 2000 gigavata instaliranog kapaciteta emitira dovoljno CO2 da nas odvede iznad 1,5° C. Iako Međunarodna agencija za energiju preporučuje povlačenje 92 GW godišnje, već je planirano 500 GW dodatnog kapaciteta. Iako je odgovornost skupine G7 da se odmakne od ugljena do 2030. (Francuska će to učiniti 2027.), gospodarstva u nastajanju sada su najveći potrošači ugljena.

U tim zemljama moramo ubrzati financiranje obnovljivih izvora energije, kao i nuklearne energije. Također, moramo staviti privatno financiranje i trgovinu u službu Pariškog sporazuma. Troškovi ulaganja moraju biti veći za igrače u sektoru fosilnih goriva. Trebamo zelenu kamatnu stopu i smeđu kamatnu stopu.

U našim trgovinskim sporazumima potrebna nam je klauzula o klimi jer ne možemo istovremeno zahtijevati da naše industrije postanu zelenije i podržati liberalizaciju međunarodne trgovine proizvodima koji onečišćuju okoliš. Za najugroženije zemlje moramo stvoriti uvjete koji će im omogućiti financiranje svojih napora za ublažavanje klimatskih promjena i prilagodbu njima te pristup zelenim tehnologijama koje su novi pokretači rasta.

To podrazumijeva odmak od tradicionalne “službene razvojne pomoći” i poduzimanje za ranjive zemlje onoga što su bogate zemlje učinile za sebe tijekom pandemije bolesti COVID-19: provođenje neuobičajene fiskalne i monetarne politike. Rezultati su već tu: u dvije godine, nakon inicijative koju smo poduzeli u Parizu u proljeće 2021., oslobodili smo više od 100 milijardi dolara posebnih prava vučenja (SDR, pričuvna imovina MMF-a) za ranjive zemlje.

Aktiviranjem te “neaktivne imovine” odobravamo 20-godišnje zajmove po gotovo nultim kamatnim stopama za financiranje klimatske politike i pripravnosti za pandemije u najsiromašnijim zemljama. Počeli smo mijenjati pravila o dugu kako bismo obustavili plaćanja za takve zemlje u slučaju klimatskog šoka. Promijenili smo pravila za multilateralne razvojne banke, kao što je Svjetska banka, tako da preuzimaju više rizika i mobiliziraju više privatnog novca.

Nastavit ćemo raditi na tome, između ostalog u okviru novog Fonda za gubitke i štetu, u kojem moramo mobilizirati nove privatne mehanizme osiguranja suočeni s klimatskim rizikom. Krenut ćemo od specifičnih potreba najteže pogođenih zemalja. U prvoj polovici 2024. Francuska i Bangladeš potpisat će sporazum o financiranju prilagodbe klimatskim promjenama te gubitka i štete, pri čemu će Francuska razvojna agencija dati milijardu eura (1,1 milijardu dolara) ulaganja, a MMF će novim zajmovima odobriti posebna prava vučenja u vrijednosti do milijardu dolara.

To podrazumijeva i utvrđivanje, na globalnoj razini, mehanizama upravljanja za najvažnije izazove s kojima ćemo se morati suočiti u nadolazećim godinama, pri čemu je pristup vodi jedan od najhitnijih. U tom će pogledu Francuska i Kazahstan sazvati summit “Jedna voda” tijekom Opće skupštine UN-a u rujnu 2024.

Ocean ponor ugljika
Nadalje, moramo se usredotočiti na izgradnju temelja “biogospodarstva” kojim će se plaćati usluge koje pruža priroda. Priroda je naša najbolja tehnologija za odvajanje ugljika u velikim razmjerima. Zemlje s najvažnijim rezervama ugljika i biološke raznolikosti, posebno u trima glavnim tropskim šumskim bazenima, moraju dobiti mnogo veća sredstva, odredit će se za svaku zemlju zasebno, u zamjenu za upravljanje tim ključnim rezervama.

Francuska je već pokrenula tri ugovora te vrste na konferenciji COP28, s Papuom Novom Gvinejom, R. Kongom i DR Kongom. No, reforma dobrovoljnog tržišta ugljika od ključne je važnosti. Moramo stvoriti međunarodnu razmjenu ugljika i biološke raznolikosti koja će državnim i privatnim akterima omogućiti organiziranje dobrovoljnih zamjena ugljičnih kredita na temelju dovoljno ambicioznih kriterija za izbjegavanje manipulativnog zelenog marketinga i isplatu naknada lokalnim zajednicama.

Ocean je naš najvažniji ponor ugljika i moramo ga zaštititi. Francuska i Kostarika sazvat će treću Konferenciju UN-a o oceanima u Nici u lipnju 2025. s ciljem ažuriranja međunarodnog prava, između ostalog o zabrani onečišćenja plastikom i zaštiti dubokog mora i morskog dna. Tim bi se reformama omogućio i razvoj nacionalnih strategija za zaštitu morskih obala u zemljama s isključivim gospodarskim pojasevima.

Naposljetku, nećemo uspjeti ako ne možemo reformirati Svjetsku banku i MMF, koji imaju istaknutu ulogu u uspostavljanju normi i financiranju zelene tranzicije na globalnoj razini. Osamdeset godina nakon njihova osnivanja te su institucije i dalje nedovoljno financirane u odnosu na veličinu globalnog gospodarstva i stanovništva, a zemlje u nastajanju i zemlje u razvoju i dalje su isključene iz upravljanja. Ali nećemo se moći dogovoriti o ciljevima i financiranju dok svaka zemlja koja pregovara ne bude ravnopravna.

© Project Syndicate 2024.