U poslovnom svijetu vrijedi truizam, tj. očigledna istina, da je vizija bez izvršenja halucinacija, a izvršenje bez vizije isprazno. Isto načelo vrijedi i u globalnoj politici: ambicije bez rješenja samo su nade, dok rješenja bez ambicije vode u stagnaciju. Ciljevi održivog razvoja (SDG) za 2030. primjer su toga. Tih 17 ciljeva i 169 pod-ciljeva jednoglasno su usvojile sve države članice Ujedinjenih naroda 2015. Oni predstavljaju ambiciozan program za rješavanje globalnih izazova poput siromaštva, zdravlja, ravnopravnosti spolova, rada, obrazovanja i klimatskih promjena.

U trenutku kada nas od krajnjeg roka 2030. dijeli šest godina, svijet je daleko od postizanja većine ovih ciljeva. Unatoč značajnim poboljšanjima u nekim područjima, poput još milijuna djece koja svake godine navrše peti rođendan – napredak je prespor u mnogim drugima.

Iako se manjak financijskih sredstava s pravom često navodi kao ključni čimbenik, najveća prepreka postizanju ciljeva održivog razvoja jest nedostatak sustavnih pristupa stvaranju skalabilnih rješenja. Polagani i kontinuirani pomaci mogu s vremenom dovesti do značajnog napretka, ali ako napredak postane prespor, osjećaj postignuća i nade u budućnost može nestati.

Za postizanje učinaka značajnih za sustav potrebna je odvažnost. Ciljeve održivog razvoja pokrenuo je 2015. poziv na preobrazbu. Ali lakše je pozivati na transformativna rješenja nego ih razvijati. Iako su tržišta snažni pokretači inovacija, potrebna su nam rješenja koja mogu odgovoriti na šire javne interese. Napredak često nalaže nove oblike suradnje između javnih, privatnih i znanstvenih institucija kao i institucija građanskog društva, pa čak i stvaranje novih.

U tom kontekstu, postizanje ciljeva održivog razvoja do 2030. iziskuje nove pristupe koji su dovoljno odvažni da nadahnu, ali i dovoljno praktični da budu održivi – ideje koje zaokupljaju maštu dok usmjeravaju rasprave o provedbi prema konkretnim rezultatima. To bi moglo značiti bilo što, od novog globalnog fonda osmišljenog kako bi se zajamčilo da digitalni novčani prijenosi dođu do najsiromašnijih zajednica na svijetu ili mehanizma “međuvrsnog novca” koji se koristi umjetnom inteligencijom kako bi životinjama pružio pravo glasa o tome kako se digitalne valute mogu potrošiti na njihovu zaštitu. To bi također moglo značiti razvoj alata za javne podatke koji bi pomogao ulagačima u prepoznavanju i izbjegavanju tvrtki koje se koriste prisilnim radom.

Kako se ideje oblikuju

Nove tehnologije, institucije i pristupi imaju sposobnost mobilizirati energiju i stručnost za postizanje zajedničkih, mjerljivih ciljeva. Ključno je da svježi pristupi na koje mislimo moraju uvjeriti ljude da napuste trenutačne prakse i udruže svoju kreativnost i resurse radi postizanja većeg cilja. Ali velike ideje rijetko nastaju same od sebe. Naša profesionalna iskustva i zajednički napori naučili su nas da se inovativna rješenja za ciljeve održivog razvoja moraju poticati, njegovati i podržavati. Kao supredsjedatelji 17 soba, partnerstva između Instituta Brookings i Zaklade Rockefeller, radili smo s nekoliko desetaka skupina izvanrednih profesionalaca diljem svijeta na inicijativama vezanim uz svih 17 ciljeva. Gledajući ih kako eksperimentiraju s različitim pristupima, naučili smo nekoliko lekcija o tome kako potaknuti pozitivne promjene.

Prvo, mjesta za međusektorsku suradnju u području održivog razvoja i dalje su prerijetka. Pogodio nas je osjećaj nečeg novog koji čelnici iz svih sektora često izražavaju kada ih se potiče da zajedno osmisle hrabre mjere u svrhu ispunjavanja čak i pojedinačnih ciljeva održivog razvoja.

Drugo, važno je kako se ideje oblikuju. Kako bi se stvorile platforme za nastanak najboljih ideja, svijetu su potrebni alati, procesi i sustavi koji mogu objediniti različita stajališta, a ipak je zapanjujući nedostatak dostupnih alata za razvoj rješenja s više dionika.

Treće, razvoj i usvajanje velikih ideja trebali bi biti međusobno povezani. Prečesto stručnjaci osmišljavaju nova rješenja bez razumijevanja stvarnosti s kojom se suočavaju oni koji bi bili odgovorni za njihovu provedbu. Nasuprot tome, tvorci politika često ne uspijevaju pronaći inovativne ideje i rijetko se smatraju odgovornima zbog toga što to ne čine.

Četvrta lekcija odnosi se na potrebu da se rano odredi tko će platiti i kako. Nažalost, ciljevi održivog razvoja pokrenuti su bez dostatnog dogovora o financiranju, što je otežalo osiguravanje čak i malih iznosa novca. Bez odgovarajućeg financiranja, velike ideje ostaju upravo to – ideje.

Uspjesi i propuštene prilike

Peto, nema zamjene za vodstvo. Institucije i sustavi ključni su za sveobuhvatnu primjenu, ali strast i predanost pojedinaca koji zagovaraju velike ideje mnogo su važniji od savršene strategije ili projekta. Budući da su prepreke neizbježne u doba tehnoloških poremećaja, politički poduzetnici moraju biti jednako agilni kao i njihovi kolege u poslovnom svijetu u snalaženju na terenu koji se stalno mijenja.

Naravno, neki ljudi mogu tvrditi da je trenutačna geopolitička klima prepuna izazova za ostvarivanje velikih ideja ili razvijanje sustavnih pristupa postizanju ciljeva održivog razvoja. Mi se s time ne slažemo. Ako ništa drugo, današnje povećane napetosti naglašavaju potrebu za zacrtavanjem boljeg puta prema naprijed. Naposljetku, vođe u privatnom sektoru i građanskom društvu jednako su ključne za stvaranje velikih ideja kao i javni dužnosnici. Velike ideje mogu potaknuti promjene na svim razinama, od lokalnih vijeća do međunarodnih foruma. Međutim, za postizanje ciljeva održivog razvoja potrebne su nove platforme koje mogu potaknuti inovacije u svim sektorima i osnažiti relevantne aktere da samostalno unaprijede rješenja. U 17 soba naučili smo iz svojih uspjeha i propuštenih prilika. U trenutku kada nas do roka za postizanje ciljeva održivog razvoja 2030. dijeli šest godina, aktivno tražimo velike ideje. Nadamo se da će i drugi usvojiti sličan pristup i pomoći svima nama da izgradimo platforme za olakšavanje usvajanja inovativnih rješenja.

Ovaj se komentar temelji na spoznajama stečenim kroz Inicijativu 17 soba, koju su sazvali Centar za održivi razvoj u Institutu Brookings i Zaklada Rockefeller.

O autorima:

John W. McArthur viši je suradnik i direktor Centra za održivi razvoj u Institutu Brookings

Zia Khan viši je potpredsjednik za inovacije u Zakladi Rockefeller